SV. ZENONA, BISKUPA VERONE,
S. ZENONIS EPISCOPI VERONENSIS,
Sravnjen sa starim rukopisima.
Cum veteribus MSS. collatus.
Dok djela blaženoga mučenika Arkadija, uzvišena čašću nebeskoga trijumfa, predajemo ljetopisima vjere na razmatranje, kršćanski se žar uvijek rasplamsava u borbi za besmrtnu hvalu: nastaje dvostruka dobit od pobožnosti kada se narod potiče na nebesku nagradu, a o mučenikovim se zaslugama ne šuti. No tko bi dostojnim govorom mogao izložiti palmonosnu krunu slavnoga mučeništva s tolikim trofejima, kad u duhovnoj borbi višestruka pobjeda blista svojom brojnošću, kad se čini da u jednom tijelu ima toliko mučeništava koliko i udova?
Dum Beati Arcadii Martyris gesta, cælestis triumphi honore sublimia, fidei Annalibus recensenda mandamus, in agone immortalis laudis Christianus semper ardor animatur: fit geminum de religiositate commercium, cum ad cæleste præmium populus accenditur, et de Martyris meritis non siletur. Sed quis illustris martyrii palmisferam tot tropæis coronam competenti valeat sermone disserere, cum in spiritali palæstra multiplex luceat sui numerositate victoria; cum in uno corpore tot martyria videantur esse, quot membra?
2 Naoružao je đavao svoje sluge protiv naroda Božjega starom mržnjom drevni odmetnik, i cijelu je Kristovu obitelj uznemirivao nasrtajima nezasitne divljine. Navijestio je rat Bogu u čovjeku, i na lomači kobnoga praznovjerja za cio svijet podigao pogrebni oganj svjestan zločina. Po krovovima kuća vrvio je javni zločin; nije bilo mjesta na kojem umjesto vjere nije vladalo svetogrđe. Kristov je narod bio prisiljavan sudjelovati u ispraznim praznovjerjima te u čast bezbožnoga obreda sada ili izlijevati nečiste ljevanice, ili vući žrtvene životinje okićene vijencima, ili paliti teški zadah tamjana, ili među dimljivim vatrama blijedim salom prinositi kobnu krvnu žrtvu, kako bi se vršenjem nedopuštenoga bogoštovlja Bog mogao istjerati iz kršćanskih duša.
2 Armaverat diabolus satellites suos in Dei populum veterano odio desertor antiquus, et totam familiam Christi impastæ feritatis grassatione turbabat. Indixerat in homine Deo bellum, et infaustæ superstitionis busto in nefas conscium toto mundo funereum fecerat rogum. Scatebat per tecta culminum publicum scelus: nec fuerat locus in quo non erat pro religione sacrilegium. Cogebatur Christi populus vanis superstitionibus interesse, atque in cultum nefandi ritus, nunc aut libamina incesta profundere, aut ornatas sertis victimas trahere, aut gravia nidoribus thura succendere, aut inter fumidos ignes pallenti arvina funesto sanguine prolitare; ut illiciti administratione ministerii Christianis mentibus Deus posset expelli.
3 No dok se vodio rat teške borbe i dok se Gospodnja obitelj, pred očima neba, a kušala, preblaženi mučenik Arkadije, potresen užasom te nenadane vijesti, nakratko je odgodio borbu, većb predodređen za krunu. Jer nakon što je doznao da je grad uzburkan pogubnim skupom i da se svakoga pojedinca vuče na taj smrtonosni prizor, prezrevši sva svoja imanja i sasjekavši korijene svijeta, skrio se i povjerio zaklonu osame,c očitujući kršćanskom željom oboje: da se ne čini predaleko od boja, a da se povlačenjem ohrabri primjerom evanđeoske zapovijedi.
3 Sed dum bellum duri certaminis geritur, et familiam Domini cælo spectante a probatur, Arcadius beatissimus Martyr hujus inopinati nuntii horrore perculsus, paululum distulit pugnam jamb debitus ad coronam. Nam posteaquam turbari urbem funesta conventione cognovit, ac singulos quosque ad funebre illud spectaculum trahi; contemptis universis facultatibus suis, amputatis radicibus seculi, delitescens, secessionis se commendavit umbraculo:c utrumque Christiano explicans voto, ut et non longius videretur a prælio, et secedendo Evangelicæ jussionis animaretur exemplo.
4 Gle, u njegovo boravište, kao na neprijateljski plijen, naglo provali četa razuzdanih slugu, nadajući se da će brzim prepadom moći uhvatiti slugu Božjega. Njegov je pak rođak, koji se slučajno zatekao u njegovu stanu, upornim glasom dovikivao da je blaženi mučenik odsutan. Njega pak, dok je to izjavljivao, krvnici zločinačkoga umad odvukoše u bezbožni zatvor. Kad je doveden preda nj, najokrutniji upravitelj zapovijedi da ga drže pod strogom stražom. Za svjedočanstvo buduće slave blaženi je Arkadije tako na neki način položio zalog dužnoga mučeništva, u kojem neće napustiti ni Krista ni rođaka. Odmah stoga preblaženi mučenik nije dopustio da ostane skriven: dragovoljno se ponudivši sucu, opravdao je svoje odgađanje prednošću dragovoljnoga predanja. Kad mu je upravitelj pokrajine obećao oproštenje za prijašnji bijeg uz uvjet da se makar i kasno uključi u bezbožna praznovjerja, presveti je mučenik na njega planuo ovim riječima: „Što govoriš”, reče, „najisprazniji od svih sudaca? Misliš li da se Gospodnja obitelj može prestrašiti ili nepriličnim užicima ovoga života ili naglim gubicima brze smrti, kad znamo da je apostolskom vjerom propisano: Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak? Izmisli muke teže od bilo kojih kazni, raspali se većim poticajima bijesa, iskali kakvu god hoćeš gomilu mučenja: od Boga nas nećeš moći rastaviti.”
4 Ecce in ejus hospitium, velutin hostilem prædam grassantium satellitum præceps irruit manus, sperans occupatione festina Dei famulum posse deprehendi. Quem beati propinquus Martyris, qui in ejus forte degebat habitaculo, absentem esse assiduis vocibus inclamabat. Hunc vero profitentem, ad nefandam custodiam noxiæ mentisd mancipes rapuerunt. Quem oblatum sibj jubet crudelissimus Rector acri observatione detineri. Ad futuræ gloriæ testimonium tale Beatus Arcadius debiti martyrii quodammodo sequestraverat pignus; in quo nec Christum relinqueret, nec propinquum. Statim itaque beatissimus Martyr se latere non passus est: se ultro offerens Judici, moram suam voluntariæ oblationis præjudiciis excusavit. Cui cum provinciæ Rector, pristinæ ejus fugæ veniam sub pactione promitteret, si se vel sero nefandis superstitionibus immiscuisset, talibus in eum sanctissimus Martyr vocibus exiliit: Quid, inquit, vanissime omnium Judicum? putasne, aut de lucis istius incongruis usuris, aut de properæ mortis subitis damnis familiam Domini posse terreri, cum sciamus Apostolica fide esse præscriptum: Mihi vivere Christus est, et mori lucrum? Excogita quibus potes suppliciis tormenta graviora: majoribus te furoris stimulis accende: quamvis cruciatus exerce molem: nos a Deo non poteris separare.
5 Odmah dakle najokrutniji upravitelj, potaknut žučju svoga zmijskog otrova, zapovijeda da ruke krvnika bjesne na mučenikovim udovima neuobičajenim kažnjavanjem i mimo uobičajenoga zakona za krivce. Postadoše bezvrijedne željezne kuke, beskorisnima se učiniše udarci bičeva s olovnim kuglicama, prezren stade mučenički konjic, česte kiše batina bijahu zanemarene u pomisli na veću kaznu. Smišlja se nova i jeziva muka kojom je vjerovao da će u čovjeku pobijediti Boga. Zapovijeda da presvetoga mučenika predaju sudionicima svoga bijesa, kojima ne izdaje nikakvu drugu zapovijed osim da mučenikov duh ne ode na nebo prebrzom smrću: „Neka iščekuje”, reče, „svoju smrt i neka, razapet po udovima, komadanjem vlastitoga tijela gleda samoga sebe kao živi leš. Neka mu se”, kaže, „odsijeku šake od zglobova, a stopala od potkoljenica.” Njemu bl. Arkadije reče: „O bezumni čovječe, prevario te tvoj bijes: još je u žrtvi Gospodnjoj ostalo što možeš prinijeti. Nisi znao zapovjediti da se odsiječe jezik, koji u borbi mučeništva prvi običava ispovijedati Gospodina.”
5 Statim igitur crudelissimus Rector, viperei veneni felle commotus, jubet non usitata animadversione pœnarum, nec usuali in reos lege, carnificum manus in Martyris membra sævire. Vilueruntungulæ: inutiles ictus visi sunt plumbatarum: stetit contemptus eculeus: crebri fustium imbres, majoris pœnæ contemplatione neglecti sunt. Excogitatur novum stupendumque supplicium, quo se in homine vincere crederet Deum. Jubet sanctissimum Martyrem furoris sui consciis tradi: quibus nihil aliud imperat mandatorum, nisi ut non præpropero discessu Martyris spiritus migraret ad cælum: Expectet, inquit, mortem suam, et per membra distentus, proprii corporis laniatione vivum se cadaver adspiciat. Incidantur, ait, ab articulis manas, a cruribus pedes. Cui B. Arcadius ait: O insane hominum, fraudavit te furor tuus: adhue erat in victima Domini, quod posis offerre. Amputandam linguam mandare nescisti, quæ in colluctatione martyrii prior solet Domino confiteri.
6 Doveden je naposljetku bl. Arkadije na mjesto izmoljeno molitvama pravednika. I gledajući u nebo, stajao je siguran pred očima Božjim. Bijahu pripravio ispruženi vrat za buduće udarce, ogolio je grlo mačevima koji su dolazili, mislio je da će smrtonosnu sučevu ludost zasititi sudbinom brze smrti, kad mu iznenada zapovjede da ispruži ruke i da, bačen gol licem na travnjak,e ogoli vrhove stopala. Gle, ni usred samih muka ne dopušta mu se besposlenost, nego kao u molitvi razmatra usred krvnikovih mučenja. Mahniti je krvnik podigao sjekiru i, mjereći očima crtu rane, zamahivao je neprestanim promatranjem smrtonosnoga udarca; neustrašive su mučenikove ruke prianjale ljepilom svoga ispovijedanja, niti su drhtavi prsti treperili pred pogibelji buduće smrti. Tolika je bila postojanost u mučenikovoj predanosti da je cijelim tijelom pripravan dolazio u slavu. Čim je dakle krvnik vidio tijelo predano ranama, odmah je udarcem spuštene sjekire presjekao spletove tetiva i, razbivši sklop, prekinuo sve zglobove tijela: odskočiše odsječene ruke i, kad se otvorio tok žila, nakon kratkotrajne ukočenosti ponovno izliše potoke krvi, te je navro mlaz crvene krvi. Zatim, kad su ispružena koljena i listovi, od prirodnoga spoja naravi, mačem okrutnoga razbojnika zasijeca se rub tabana i mučenikovo tijelo biva lišeno službe stopala.
6 Ductus est tandem B. Arcadius ad exoptatum justis orationibus locum. Et intuens cælum, stetit Deo spectante securus. Paraverat extensa futuris ictibus colla: nudaverat gladiis venientibus jugulum: putaverat se feralem Judicis amentiam citæ mortis sorte satiare: cum subito manus jubetur extendere, ac super cespitem nudus projectus in faciem e pedum extrema nudare. Ecce inter ipsa supplicia vacare non sinitur, sed orationis instar per carnificis tormenta meditatur. Eræxerat securim percussor insanus, et signans oculis vulneris lineam, feralis ictus assidua contemplatione vibrabat: hæserant confessionis suæ glutino intrepidæ Martyri manus, nec salientes digiti futuræ mortis exitio palpitabant. Tanta fuit in Martyris devotione constantia, ut omni corpore paratus veniret ad gloriam. Mox itaque, ut devotum vulneribus corpus carnifex vidit, statim cadentis securis ictu nervorum connexa dissolvit, et cunctas compage discussa juncturas corporis rupit: exilierunt sectæ futuræ mortis exitio palpitabant. Tanta fuit in Martyris devotione constantia, ut omni corpore paratus veniret ad gloriam. Mox itaque, ut devotum vulneribus corpus carnifex vidit, statim cadentis securis ictu nervorum connexa dissolvit, et cunctas compage discussa juncturas corporis rupit: exilierunt sectæ manus, et redeunte in se venarum meatu, paululum stupore fugitivo, rursus in se rivos sanguinis, ruens unda cruoris effudit. Dehine poplitibus surisque porrectis, rectis, a germana conjunctione naturæ, gladio sævi latronis; plantarum limes inciditur, et obsequio pedum corpus Martyris viduatur.
7 Neka broje mučeništva oni koji mogu brojiti muke; i koliko se očitovalo da je đavao bjesnio na jednom tijelu, toliko neka se prizna da je Gospodin trijumfirao. No usred svega toga traje mučenikov duh i, sačuvan brojnošću odgađanja, ostaje živ, dijelom svoga tijela već pokopan; zadržava se na svjetlu onaj čijim je udovima grob već pun. O dostojna svršetka slavnoga odlaska! Spreman uzaći u visinu neba, šalje pred sobom zapreke svoga tijela i sam prethodi sprovodu svoga ukopa. Čemu se može usporediti ovo ispovijedanje? Valja ga pridružiti broju Makabejaca. Valja ga izjednačiti s Eleazarovom odlukom, usporediti s njegovom razboritošću. Preblaženi mučenik Arkadije još boravi na ovome svijetu, a već se na nebu proglašava mučenikom, da bude blagoslovljeno ime Gospodnje, koji kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
7 Numerent martyria, qui possunt numerare supplicia: et in uno corpore quantum diabolus publicatus est furere, tantum agnoscatur Dominus triumphasse. Sed durat inter hæc Martyris spiritus, et morarum numerositate servatus perstat vivus, parte sui corporis jam sepultus: remoratur in luce detentus, cujus membris jam plenus est tumulus. O dignus gloriosi exitus finis! Ascensurus altitudinem cæli, corporis sui impedimenta præmittit, et exequias funeris sui ipse præcedit. Cui hæc comparanda confessio? Machabæorum est jungenda numero. Eleazari est adæquanda proposito, comparanda consilio. Arcadius beatissimus Martyr adhue demoratur in seculo, et jam Martyr recitatur in cælo, ut sit nomen Domini benedictum, qui regnat in secula seculorum, Amen.
a Rukopis iz Ripatorija: izaziva se.
b Drugdje: predan.
c Rukopis iz Ripatorija: i očitujući želju pravoga kršćanina.
d Riječ manceps označava zakupnika poreza i općenito svakoga zakupca ili otkupitelja bilo čega; ovdje se čini da je uzeta u značenju sluge ili krvnika. Tako se drugdje naziva onaj tko unajmljuje ubojice da nekoga ubiju ili tko je vođa razbojnika. Tako sv. Ciprijan u 69. poslanici piše: razbojnici se pokoravaju poglavici punom poniznom poslušnošću. I malo zatim kao da sam sebe objašnjava: Ondje se priznaje i štuje predstojnik kojega nije postavila božanska odluka, nego oko kojega se složila pokvarena stranka i zločinačka gomila.
e Rukopis iz Ripatorija: da ispruži nogu, da pruži ruku.
a Ms. Ripat. provocatur.
b al. deditus.
c Ms. Rip. verumque Christianum exhibens voto.
d Manceps publicanum, et universum cujusvis rei redemplorem, sectoremve significant; hic videtur pro satellite aut tictore accipi. Sic alibi qui sicarios conducit ad aliquem necandum, aut qui prædonum Duæ est. Ita S. Cyprianus ep. 69, latrones mancipi, obsequio pleno humilitatis, obtemperant. Et puullo post sese quasi explicans: Præpositus illic agnoscitur et timetur, quem non sententia divina constituit, sed in quem factio perdita, et nocens caterva consensit.
e Ms. Hip. pedem extendere, manum dare.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.