Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 12. siječnja

O sv. Arkadiju, mučeniku u Cezareji u Mauretaniji

DE S. ARCADIO MARTYRE CÆSAREÆ IN MAURITANIA

Sadržaj (1)
  1. Iz tiskanoga djela Agones Martyrum.

Martyrologium Romanum slavi rođendan za nebo sv. Arkadija, mučenika, ovim riječima: Istoga dana spomen sv. Arkadija, mučenika, slavna po rodu i čudesima. Isto donose tiskani Beda, Adon, Notker, Bellini, Maurolico i većina rukopisa koji nose Usuardovo ime. Kraći stari Martyrol. Romanum i rukopis iz Saint-Riquiera navode: Arkadija mučenika. A prastari martirologij samostana Saint-Germain-des-Prés u Parizu, napisan ili vlastitom Usuardovom rukom, kako smatraju neki učeni muževi, ili svakako u isto doba, te drugi rukopis ondje pisan prije otprilike 400 godina, imaju: U Cezareji u Mauretaniji spomen sv. Arkadija, mučenika, slavna po rodu i čudesima. Galesini piše: U Mauretaniji spomen sv. Arkadija, mučenika, koji je mučen raznim i nečuvenim mukama, naposljetku se valjao u vlastitoj krvi te primio palmu borbe koju je najpostojanije podnio za Krista Gospodina. O njemu također piše Petar de Natalibus u 2. knjizi, 67. poglavlju, te Martyrologium Germanicum.

2 Dvije su stvari sporne: gdje je i kada podnio mučeništvo. Djela navode da je trpio u Ahaji. No lako se mogla potkrasti pogreška. Kronika objavljena pod Dekstrovim imenom uz 110. godinu Kristovu, br. 8, donosi ovo: Sv. Arkadije trpi u Ursoni u Betici XII. dana siječnja. Uz to mjesto Bivarius bilježi: Dekstru dugujemo poznavanje mjesta posvećenog krvlju tolikoga mučenika. U Ursonu ga također smješta Rodrigo Caro u 3. knjizi, 3. poglavlju djela Antiquitates Hispalenses, slijedeći istu kroniku za koju kaže da je jedino svjetlo svetih starina Španjolske. Ispravno, kad bi bilo posve sigurno da je Flavije Dekstar pisac te kronike ili kad bi se iznijeli drugi spomenici crkve u Ursoni. Ursona, kod drugih Urso, Genua Urbanorum, Orsona, danas Osuna, gradić je u seviljskoj biskupiji, slavan po naslovu vojvodstva i sveučilištu. O njemu piše slavni muž Ludovik Nonius u 13. poglavlju djela Hispania illustrata i Caro na navedenom mjestu. No ono što gore navode Usuard i Galesini prenosi i Petar de Natalibus u 1. knjizi, 43. poglavlju, gdje govoreći o sv. Zenonu, veronskom biskupu, i nabrajajući njegove knjige, među ostalim kaže da je napisao poslanicu (možda je htio reći mučeništvo?) o Arkadiju mučeniku, koji je u njegovo vrijeme trpio u Mauretaniji. U rukopisnom kodeksu crkve sv. Martina u Utrechtu čitali smo kratka Djela sv. Arkadija, u kojima se posvuda kaže da je podnio mučeništvo u Cezareji u Mauretaniji.

3 Vrijeme dovoljno naznačuje Petar kada kaže da je ovjenčan u vrijeme sv. Zenona. A da je sv. Zenon živio u vrijeme Galijena (a ne Konstancija, kako tvrdi Matija Lamberti), prihvaćeno je na temelju svjedočanstva istoga Petra, djela Martyrologium Romanum i drugih, o čemu pišemo uz njegov životopis 12. travnja. Bivarius, budući da isti Petar u 2. knjizi, 67. poglavlju piše da se Arkadije povukao iz grada zbog bijesa progona, dodaje: bez sumnje Trajanova, oslanjajući se naime na pouzdanost svoje kronike; stoga želi pokazati da taj pisac proturječi samomu sebi. Matija Lamberti piše da se čini kako je Arkadije podnio mučeništvo u vrijeme Antonina, ali za takvo mišljenje ne iznosi nikakav dokaz.

4 Djela sv. Arkadija objavljena su nekoć u zbirci Agones Martyrum u Parizu. Njima pridodajemo govor sv. Zenona u pohvalu istoga mučenika, sravnjen sa starim kodeksom samostana sv. Marije de Ripatorio i drugim rukopisima; oba su pak i stilom toliko slična da se čini ili da su Djela sastavljena prema govoru ili da je govor oblikovan prema njima. Ista Djela prema govoru sv. Zenona prenijeli su Lippeloo, Rosweyde, Gabrijel Fiamma, Henrik Adriani, Matija Lamberti, biskup Bruggea, i drugi.

Iz tiskanoga djela Agones Martyrum.

Dok je u a Ahaji bjesnila okrutna mahnitost i đavao naoružavao svoje sluge protiv naroda Božjega, cijela se Kristova obitelj uznemirivala raznim navalama bijesnoga vuka, te se protiv Boga i njegovih štovatelja vodio najteži rat. Po svakom domu, gdje se samo po nagađanju vjerovalo da štovatelj Krista, istinskoga Boga, jest ili je bio, vrvio je javni zločin; nije bilo mjesta na kojem se u ime vjere nije činilo svetogrđe. Kristov je narod bio prisiljavan sudjelovati u ispraznim praznovjerjima i ili izlijevati nečiste ljevanice u čast bezbožnoga obreda, ili vući žrtvene životinje okićene vijencima i ružama, ili paliti mirisni tamjan i među dimljivim vatrama i zadahom sala pjevati na način bakanata, kako bi se tim nedopuštenim prinošenjem žrtava Bog mogao istjerati iz duša kršćana.

2 No dok se ovdje vodio rat teške borbe i dok je Gospodnja obitelj, pred očima neba, bila izazivana, Arkadije, Kristov vojnik, videći da je grad uzburkan pogubnom pomutnjom i da se svakoga pojedinca vuče na taj kobni prizor, prezrevši svoja imanja, prosudio je da to zlo valja izbjeći brzim bijegom iz toga grada. Stoga je vani pronašao skrovište i neko se vrijeme skrivao, svim srcem u skrovitosti služeći Kristu bdjenjima, molitvama i svakom trijeznošću života. No kad se opazilo da ga nema na žrtvovanjima, iznenada u njegovb dom provali neprijateljska i bijesom zaslijepljena četa razuzdanih slugu, nadajući se da će žurnom brzinom moći zateći slugu Božjega; njega je u odsutnosti, koliko je mogao, branio mučenikov rođak koji se slučajno zatekao u toj kući. Kako nisu pronašli onoga kojega su tražili, njega su odvukli na bezbožno suđenje. Kad je doveden preda nj, najokrutniji upravitelj pokrajine zapovijedi da ga drže pod strogom stražom dok ne oda mjesto kamo je Arkadije pobjegao.

3 Čuvši to, blaženi Kristov vojnik Arkadije, već sav rasplamsan žarom mučeništva, odmah napusti skrovište u kojem je neko vrijeme boravio, ne želeći ni da se ispovijedanje Krista dulje prikriva ni da njegov rođak zbog njega ostane u nevolji. Vrativši se dakle u grad, dragovoljno se predao upravitelju pokrajine. „Ako”, reče, „zbog mene držiš rođaka u okovima, sada oslobodi nedužnoga; jer ja sam došao da oslobodim nevinoga, da otvoreno kažem ono što ti on o meni nije mogao otkriti i da za sebe položim račun o onome što tražiš.”

4 Upravitelj pokrajine reče: „Opraštam ti ovaj tvoj bijeg i uklanjam svaki strah od buduće kazne, ako pristaneš makar i kasno prinijeti žrtvu.” Njemu Arkadije odvrati: „Što govoriš, najisprazniji suče? Misliš li da se sluge Gospodnje mogu prestrašiti strahom od gubitka ovoga najprolaznijega života ili prijetnjama brze smrti, kad znamo da je pisano: Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak? Izmisli muke teže od bilo kojih kazni, raspali se najvećim poticajima bijesa kakvim god možeš, iskali na nama svaku zlobu koju možeš; od istinskoga nas Boga ne možeš rastaviti.”

5 Odmah dakle najokrutniji upravitelj pokrajine, potaknut žučju svoga zmijskog otrova, smišlja kako bi novom i nečuvenom kaznom, a ne uobičajenim zakonom za krivce, iskalio bijes na mučenikovim udovima: postaju mu bezvrijedne željezne kuke, beskorisnima mu se čine udarci bičeva s olovnim kuglicama, prezren stoji mučenički konjic, zanemaruje se (u pomisli na veću kaznu) kiša batina; u okrutnom se umu rađa nova i jeziva muka kojom ludo misli da u čovjeku može pobijediti Boga. Zapovijeda tada da blaženoga mučenika predaju sudionicima svoga bijesa, kojima ne naređuje ništa drugo nego da ga obiljem kazni, uskraćujući mu željenu smrt, prisile da izdahne duh. „Neka iščekuje”, reče, „svoju smrt i neka, rasječen po udovima, komadanjem vlastitoga tijela, sličan panju, gleda samoga sebe kao živi leš: neka ga se siječe po pojedinim zglobovima tijela i neka se rastavi svaki spoj. Počnite odc zglobova prstiju; zatim neka se šake odvoje od podlaktica, podlaktice od nadlaktica, potom neka se ramena odvoje od prsnoga koša; i tako se postupno uspinjući od nožnih prstiju, odvojite prste od stopala, stopala od potkoljenica, potkoljenice od koljena, a ono što preostane, bedra iščašite iz kukova; i neka u vašem umijeću bude otezanja, kako bi po dugotrajnosti muka spoznao svoju bijedu onaj koji je, bježeći od žrtava očinskim bogovima, htio štovati tuđega Boga.”

6 Tada krvnici, primivši zapovijedi nemilosrdne duše, pristupaju Arkadiju i vode ga na stratište, željeno pravednicima i ljubiteljima vječnoga života. Doveden ondje, Arkadije je stajao moleći i gledajući u nebo, siguran nakon što je zazvao Boga; i već bijaše pripravio vrat spreman primiti udarce sjekire, jer je mislio da brzom smrću može zasititi smrtonosni sučev bijes, kad mu iznenada zapovjede da ispruži ruke. On odmah pruži ruke; i dok su ga sjekli po zglobovima, molio je: „Ruke su me tvoje, Gospodine, stvorile i sazdale; daj mi razum.” I krvnici su prije malaksali u provođenju okrutnosti nego što je on prestao hvaliti Boga. Mahniti od bijesa, sudac najprije nije znao zapovjediti da mu se odsiječe jezik, koji je u borbi mučeništva neprestano ispovijedao Gospodina, pokazivao da je tiranin pobijeđen i da bogovi nisu ništa, nego je samo Krista proglašavao istinitim Bogom i pobjednikom. I već osakaćen u gornjem dijelu tijela, dobiva zapovijed da legne na leđa. Ležeći nauznak, još više slaveći Boga što je u mučeništvu mogao gledati u nebo odakle je tražio pomoć, spremno pruža stopala, potkoljenice i bedra da ih sijeku sličnom okrutnošću; te se odmah okrutnom vještinom krvnika stopala lišavaju prstiju, potkoljenice stopala, bedra kukova, a i trbuh bokova. I tolika je u mučeništvu bila postojanost, tolika strpljivost, tolika naposljetku zahvalnost da okrutne oči nazočnih nisu mogle zadržati suze, nego su očito prepoznale nebesku snagu koja je uzrokovala toliku strpljivost, te su već žalili oni koji su mu nanijeli bilo kakve patnje.

7 Jer nakon tolikih mučeništava, koliko je bilo istrgnutihd zglobova i koliko odsječenih dijelova udova, okrnjeno mučenikovo tijelo pliva u vlastitoj krvi; a usred svega toga mučenikov duh, sačuvan u dugom otezanju, ostaje nepobjediv, šaljući pred sobom prema palmi zapreke svoga tijela i ostatke svoga ukopa; i gledajući raskomadane dijelove svoga tijela kako leže na zemlji, govorio je: „O vi sretni udovi, koji ste zavrijedili služiti svome Bogu, nikada vas nisam tako ljubio dok ste bili u tijelu kao što sada kličem gledajući vas odvojene: tako nam je dolikovalo da se na neko vrijeme rastavimo, kako bismo naposljetku u slavi izišli u susret svome Kralju i kako biste mi vi isti, umjesto smrtnih udova, bili vraćeni besmrtni: vi ste sada Kristovi, a i ja osjećam da sam sada Kristov, što sam oduvijek iznad svega želio.” I dodao je: „Malo je ovo, o muževi koji stojite uokolo, gledatelji neobičnoga prizora; ovo je lako podnositi onomu tko zna razmišljati o budućoj besmrtnosti. Ostavite isprazne bogove koji vam ništa ne mogu pomoći. Spoznajte moga Boga koji me krijepi, za kojega je umrijeti život, za kojega je trpjeti slast, čija ljubav ne hladi, čija će čast uvijek rasti, kojemu po ovako maloj kazni pristupam da zauvijek živim i da se nikada više od njega ne rastavim.”

8 I govoreći to, bez ikakve muke, 12. siječnja, predao je slavnu dušu Kristu Gospodinu. Gledajući pak svršetak slavnoga mučenika, divili su se i oni koje je obuzimala ljubav prema idolima; kršćani su se pak još više ohrabrili za podnošenje mučeništva, te su s čašću pokopali mučenikovo tijelo i, sabravši njegove rasute ostatke, pridružili ih tijelu, hvaleći u mučeniku Krista Gospodina koji svojim borcima daje snagu da nadvladaju sve muke, kojemu je čast i slava u vijeke. Amen.

a Drugi, kako smo rekli, vjerojatnije tvrde da je ubijen u Mauretaniji, a neki u Osuni u Španjolskoj.
b Matija Lamberti to tumači kao prigradsku kuću u koju se svetac bio sakrio, te kaže da se, kad je domaćin zanijekao da je on ondje, sam odao povišenim glasom. Petar de Natal. i Martyrol. Germanicum navode da su ga pogani uhvatili dok se skrivao i doveli sucu, što oboje proturječi Djelima.
c Condylus, κώδως, jest spoj zglobova na prstima.
d Ne sjećamo se da smo drugdje čitali ovu riječ u ženskom rodu.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

12. siječnja Kalendar godine