Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 12. siječnja

Govor o sv. Arkadiju

DE S. ARCADIO SERMO

SV. ZENONA, BISKUPA VERONE,

Sravnjen sa starim rukopisima.

Dok djela blaženoga mučenika Arkadija, uzvišena čašću nebeskoga trijumfa, predajemo ljetopisima vjere na razmatranje, kršćanski se žar uvijek rasplamsava u borbi za besmrtnu hvalu: nastaje dvostruka dobit od pobožnosti kada se narod potiče na nebesku nagradu, a o mučenikovim se zaslugama ne šuti. No tko bi dostojnim govorom mogao izložiti palmonosnu krunu slavnoga mučeništva s tolikim trofejima, kad u duhovnoj borbi višestruka pobjeda blista svojom brojnošću, kad se čini da u jednom tijelu ima toliko mučeništava koliko i udova?

2 Naoružao je đavao svoje sluge protiv naroda Božjega starom mržnjom drevni odmetnik, i cijelu je Kristovu obitelj uznemirivao nasrtajima nezasitne divljine. Navijestio je rat Bogu u čovjeku, i na lomači kobnoga praznovjerja za cio svijet podigao pogrebni oganj svjestan zločina. Po krovovima kuća vrvio je javni zločin; nije bilo mjesta na kojem umjesto vjere nije vladalo svetogrđe. Kristov je narod bio prisiljavan sudjelovati u ispraznim praznovjerjima te u čast bezbožnoga obreda sada ili izlijevati nečiste ljevanice, ili vući žrtvene životinje okićene vijencima, ili paliti teški zadah tamjana, ili među dimljivim vatrama blijedim salom prinositi kobnu krvnu žrtvu, kako bi se vršenjem nedopuštenoga bogoštovlja Bog mogao istjerati iz kršćanskih duša.

3 No dok se vodio rat teške borbe i dok se Gospodnja obitelj, pred očima neba, a kušala, preblaženi mučenik Arkadije, potresen užasom te nenadane vijesti, nakratko je odgodio borbu, većb predodređen za krunu. Jer nakon što je doznao da je grad uzburkan pogubnim skupom i da se svakoga pojedinca vuče na taj smrtonosni prizor, prezrevši sva svoja imanja i sasjekavši korijene svijeta, skrio se i povjerio zaklonu osame,c očitujući kršćanskom željom oboje: da se ne čini predaleko od boja, a da se povlačenjem ohrabri primjerom evanđeoske zapovijedi.

4 Gle, u njegovo boravište, kao na neprijateljski plijen, naglo provali četa razuzdanih slugu, nadajući se da će brzim prepadom moći uhvatiti slugu Božjega. Njegov je pak rođak, koji se slučajno zatekao u njegovu stanu, upornim glasom dovikivao da je blaženi mučenik odsutan. Njega pak, dok je to izjavljivao, krvnici zločinačkoga umad odvukoše u bezbožni zatvor. Kad je doveden preda nj, najokrutniji upravitelj zapovijedi da ga drže pod strogom stražom. Za svjedočanstvo buduće slave blaženi je Arkadije tako na neki način položio zalog dužnoga mučeništva, u kojem neće napustiti ni Krista ni rođaka. Odmah stoga preblaženi mučenik nije dopustio da ostane skriven: dragovoljno se ponudivši sucu, opravdao je svoje odgađanje prednošću dragovoljnoga predanja. Kad mu je upravitelj pokrajine obećao oproštenje za prijašnji bijeg uz uvjet da se makar i kasno uključi u bezbožna praznovjerja, presveti je mučenik na njega planuo ovim riječima: „Što govoriš”, reče, „najisprazniji od svih sudaca? Misliš li da se Gospodnja obitelj može prestrašiti ili nepriličnim užicima ovoga života ili naglim gubicima brze smrti, kad znamo da je apostolskom vjerom propisano: Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak? Izmisli muke teže od bilo kojih kazni, raspali se većim poticajima bijesa, iskali kakvu god hoćeš gomilu mučenja: od Boga nas nećeš moći rastaviti.”

5 Odmah dakle najokrutniji upravitelj, potaknut žučju svoga zmijskog otrova, zapovijeda da ruke krvnika bjesne na mučenikovim udovima neuobičajenim kažnjavanjem i mimo uobičajenoga zakona za krivce. Postadoše bezvrijedne željezne kuke, beskorisnima se učiniše udarci bičeva s olovnim kuglicama, prezren stade mučenički konjic, česte kiše batina bijahu zanemarene u pomisli na veću kaznu. Smišlja se nova i jeziva muka kojom je vjerovao da će u čovjeku pobijediti Boga. Zapovijeda da presvetoga mučenika predaju sudionicima svoga bijesa, kojima ne izdaje nikakvu drugu zapovijed osim da mučenikov duh ne ode na nebo prebrzom smrću: „Neka iščekuje”, reče, „svoju smrt i neka, razapet po udovima, komadanjem vlastitoga tijela gleda samoga sebe kao živi leš. Neka mu se”, kaže, „odsijeku šake od zglobova, a stopala od potkoljenica.” Njemu bl. Arkadije reče: „O bezumni čovječe, prevario te tvoj bijes: još je u žrtvi Gospodnjoj ostalo što možeš prinijeti. Nisi znao zapovjediti da se odsiječe jezik, koji u borbi mučeništva prvi običava ispovijedati Gospodina.”

6 Doveden je naposljetku bl. Arkadije na mjesto izmoljeno molitvama pravednika. I gledajući u nebo, stajao je siguran pred očima Božjim. Bijahu pripravio ispruženi vrat za buduće udarce, ogolio je grlo mačevima koji su dolazili, mislio je da će smrtonosnu sučevu ludost zasititi sudbinom brze smrti, kad mu iznenada zapovjede da ispruži ruke i da, bačen gol licem na travnjak,e ogoli vrhove stopala. Gle, ni usred samih muka ne dopušta mu se besposlenost, nego kao u molitvi razmatra usred krvnikovih mučenja. Mahniti je krvnik podigao sjekiru i, mjereći očima crtu rane, zamahivao je neprestanim promatranjem smrtonosnoga udarca; neustrašive su mučenikove ruke prianjale ljepilom svoga ispovijedanja, niti su drhtavi prsti treperili pred pogibelji buduće smrti. Tolika je bila postojanost u mučenikovoj predanosti da je cijelim tijelom pripravan dolazio u slavu. Čim je dakle krvnik vidio tijelo predano ranama, odmah je udarcem spuštene sjekire presjekao spletove tetiva i, razbivši sklop, prekinuo sve zglobove tijela: odskočiše odsječene ruke i, kad se otvorio tok žila, nakon kratkotrajne ukočenosti ponovno izliše potoke krvi, te je navro mlaz crvene krvi. Zatim, kad su ispružena koljena i listovi, od prirodnoga spoja naravi, mačem okrutnoga razbojnika zasijeca se rub tabana i mučenikovo tijelo biva lišeno službe stopala.

7 Neka broje mučeništva oni koji mogu brojiti muke; i koliko se očitovalo da je đavao bjesnio na jednom tijelu, toliko neka se prizna da je Gospodin trijumfirao. No usred svega toga traje mučenikov duh i, sačuvan brojnošću odgađanja, ostaje živ, dijelom svoga tijela već pokopan; zadržava se na svjetlu onaj čijim je udovima grob već pun. O dostojna svršetka slavnoga odlaska! Spreman uzaći u visinu neba, šalje pred sobom zapreke svoga tijela i sam prethodi sprovodu svoga ukopa. Čemu se može usporediti ovo ispovijedanje? Valja ga pridružiti broju Makabejaca. Valja ga izjednačiti s Eleazarovom odlukom, usporediti s njegovom razboritošću. Preblaženi mučenik Arkadije još boravi na ovome svijetu, a već se na nebu proglašava mučenikom, da bude blagoslovljeno ime Gospodnje, koji kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

a Rukopis iz Ripatorija: izaziva se.
b Drugdje: predan.
c Rukopis iz Ripatorija: i očitujući želju pravoga kršćanina.
d Riječ manceps označava zakupnika poreza i općenito svakoga zakupca ili otkupitelja bilo čega; ovdje se čini da je uzeta u značenju sluge ili krvnika. Tako se drugdje naziva onaj tko unajmljuje ubojice da nekoga ubiju ili tko je vođa razbojnika. Tako sv. Ciprijan u 69. poslanici piše: razbojnici se pokoravaju poglavici punom poniznom poslušnošću. I malo zatim kao da sam sebe objašnjava: Ondje se priznaje i štuje predstojnik kojega nije postavila božanska odluka, nego oko kojega se složila pokvarena stranka i zločinačka gomila.
e Rukopis iz Ripatorija: da ispruži nogu, da pruži ruku.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

12. siječnja Kalendar godine