Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Interaktivne karte

Interaktivna karta svetih otaca Crkve

Dvadeset i četiri oca, od Klementa Rimskoga do Ivana Damaščanskoga: tko su bili, što su napisali i gdje o njima čitati na portalu.

Izgled

Svetim ocima Crkva naziva svete pisce prvih stoljeća čiji nauk, svetost života i starina imaju osobitu težinu: oni su primili vjeru od apostola i njihovih učenika i predali je dalje netaknutu. Ova karta vodi kroz četiri doba: apostolske oce koji su apostole osobno slušali, apologete koji su vjeru branili pred carevima i filozofima, zlatno doba velikih otaca trećega i četvrtoga stoljeća, i pečat razdoblja u Grguru Velikom, Izidoru Seviljskom i Ivanu Damaščanskom.

Uz svakoga oca stoje njegove godine, mjesto, glavna djela i biblijska mjesta koja se otvaraju u čitalici. Kartica Na portalu o njemu vodi na članke koje o tom ocu već imamo objavljene, pa je karta ujedno i kazalo cijele rubrike o crkvenim ocima; kako budu izlazili novi članci, tako će rasti i ovi popisi.

Apostolski oci1. i 2. stoljeće

oko 30. do 101.

Klement Rimski

Treći rimski biskup

Treći nasljednik svetoga Petra na rimskoj stolici i suradnik apostola. Njegova Prva poslanica Korinćanima najstariji je kršćanski spis izvan Novoga zavjeta kojemu znamo pisca.

Klement je Crkvom u Rimu upravljao kao treći biskup poslije Petra, nakon Lina i Anakleta. Pavao ga spominje među svojim suradnicima kojima su imena zapisana u knjizi života. Kada je u Korintu izbio razdor i kada su neki svrgnuli svoje prezbitere, Klement je u ime rimske Crkve napisao poslanicu koja i danas diše apostolskim mirom: poziva na poniznost, na red koji je Bog postavio u svemu stvorenom, i na poslušnost pastirima koje su postavili apostoli. U njoj nalazimo najstariji izvancrkveni opis apostolskoga nasljedstva: apostoli su postavili biskupe i odredili da poslije njihove smrti služba prijeđe na prokušane muževe. Predaja kazuje da je prognan na Krim i bačen u more sa sidrom o vratu, pa je sidro ostalo njegov znak: ufanje koje drži dušu čvrsto kao što sidro drži lađu.

Mjesto: Rim

Djela

  • Prva poslanica Korinćanima (oko 96.)

U Bibliji: Fil 4,3Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.Heb 6,19Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,Tit 1,5Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio:

oko 35. do 107.

Ignacije Antiohijski

Antiohijski biskup i mučenik

Biskup Antiohije, učenik apostolskoga kruga, u okovima sproveden u Rim i bačen zvijerima. Na tom je putu napisao sedam poslanica, među najdragocjenijim spisima rane Crkve.

Ignacije, prozvan Teofor, Bogonosac, vodio je Crkvu u Antiohiji, gradu u kojem su učenici prvi put nazvani kršćanima. Za Trajanova progona osuđen je na smrt i u pratnji desetorice vojnika, koje sam naziva leopardima, sproveden u Rim. Putem su ga po gradovima dočekivale Crkve, a on im je pisao poslanice: Efežanima, Magnežanima, Tralcima, Rimljanima, Filadelfijcima, Smirnjanima i biskupu Polikarpu. U njima Isusa otvoreno naziva Bogom, svjedoči da je euharistija tijelo Spasitelja našega, uči da bez biskupa nema Crkve i prvi upotrebljava izraz katolička Crkva. Rimljane zaklinje da ga ne otimaju mučeništvu: pšenica sam Božja, neka me samelju zubi zvijeri da postanem čisti kruh Kristov. Poginuo je u rimskom amfiteatru oko 107. godine.

Mjesto: Antiohija, Rim

Djela

  • Sedam poslanica (Efežanima, Magnežanima, Tralcima, Rimljanima, Filadelfijcima, Smirnjanima, Polikarpu)

U Bibliji: Dj 11,26Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.Iv 6,55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.Rim 8,36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

oko 60. do 130.

Papijas iz Hijerapola

Biskup u Frigiji

Biskup Hijerapola u Frigiji, slušatelj Ivanov i Polikarpov drug. Njegovo Tumačenje Gospodinovih izreka čuva najstarija svjedočanstva o nastanku evanđelja.

Papijas je pripadao istom ivanovskom krugu kao i Polikarp. Sam kaže da je najradije ispitivao one koji su slušali apostole, jer mu, veli, nije toliko koristilo ono iz knjiga koliko živi i trajni glas. Njegovo djelo u pet knjiga, Tumačenje Gospodinovih izreka, sačuvano je u ulomcima kod Ireneja i Euzebija, ali su ti ulomci zlato za povijest Novoga zavjeta: Papijas svjedoči da je Marko, Petrov tumač, točno zapisao što je Petar propovijedao, i da je Matej složio Gospodinove izreke na hebrejskom jeziku. Njegovo je svjedočanstvo najstarija poznata potvrda o piscima evanđelja, zapisana dok su još živjeli oni koji su apostole osobno poznavali.

Mjesto: Hijerapol

Djela

  • Tumačenje Gospodinovih izreka (pet knjiga, sačuvano u ulomcima)

U Bibliji: Lk 1,1-4Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -1 Pt 5,13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.

oko 69. do 155.

Polikarp iz Smirne

Biskup u Smirni, učenik apostola Ivana

Učenik apostola Ivana i učitelj Ireneja, živi most između apostola i Crkve drugoga stoljeća. U dubokoj starosti mučenički je stradao na lomači.

Polikarpa je za smirnskoga biskupa postavio sam apostol Ivan, čiji je bio učenik. Irenej, koji ga je slušao kao dječak, zapisao je kako je Polikarp pripovijedao o svojim razgovorima s Ivanom i s ostalima koji su vidjeli Gospodina. Sačuvana je njegova poslanica Filipljanima, protkana Pismom, u kojoj opominje na pravovjerje i na djela ljubavi. U osamdeset i šestoj godini uhićen je i izveden u areni pred prokonzula. Na poziv da prokune Krista odgovorio je: Osamdeset i šest godina služim mu i nikakva mi zla nije učinio, kako da pohulim na svoga Kralja koji me spasio? Spaljen je na lomači, a zapisnik njegove mučeničke smrti, Polikarpovo mučeništvo, najstariji je sačuvani opis mučeništva poslije novozavjetnih.

Mjesto: Smirna

Djela

  • Poslanica Filipljanima
  • Polikarpovo mučeništvo (zapis očevidaca)

U Bibliji: Otk 2,8-10I anđelu Crkve u Smirni napiši: “Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje:Fil 2,17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.2 Tim 4,7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Apologeti2. stoljeće

oko 100. do 165.

Justin Filozof

Apologet i mučenik

Filozof koji je u Kristu našao jedinu pouzdanu filozofiju. Svoje Apologije uputio je samom caru, a vjeru je zapečatio mučeničkom krvlju u Rimu.

Justin je rođen u Flaviji Neapoli u Samariji. Tražio je istinu kod stoika, peripatetika, pitagorejaca i platonika, dok mu jedan starac na obali nije pokazao proroke koji su navijestili Krista. Otada je, kako sam kaže, nosio filozofski plašt kao kršćanin, jer je jedino kršćanstvo našao kao sigurnu i korisnu filozofiju. U Rimu je otvorio školu i napisao dvije Apologije upućene caru i senatu, u kojima brani kršćane od kleveta i opisuje krštenje i nedjeljnu euharistiju onako kako ih je Crkva slavila sredinom drugoga stoljeća. U Dijalogu s Trifonom iz Pisama Staroga zavjeta dokazuje Židovu Trifonu da je Isus obećani Mesija i da mu se s pravom klanjamo kao Bogu. S šestoricom učenika pogubljen je u Rimu oko 165. godine.

Mjesto: Rim

Djela

  • Prva apologija
  • Druga apologija
  • Dijalog s Trifonom

U Bibliji: Dj 17,2-3Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.Iz 53,3-7Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.1 Kor 11,23-26Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,

2. stoljeće

Atenagora Atenjanin

Filozof i apologet

Atenski filozof koji je carevima Marku Aureliju i Komodu uputio Molbu za kršćane, jedan od najučenijih obrana vjere drugoga stoljeća.

Atenagora je pisao mirno i otmjeno, kako i dolikuje filozofu iz Atene. U Molbi za kršćane, upućenoj oko 177. godine carevima Marku Aureliju i Komodu, pobija tri velike klevete protiv kršćana: bezboštvo, Tijestove gozbe i rodoskvrnuće. Upravo braneći kršćane od optužbe za bezboštvo, izložio je nauk o jednome Bogu u Trojstvu jasnije nego itko prije njega: govorimo o Bogu Ocu, o Bogu Sinu i o Duhu Svetome, i ispovijedamo njihovu moć u jedinstvu i njihov red u razlikovanju. U spisu O uskrsnuću mrtvih razumom brani da će Bog, koji je tijelo stvorio, tijelo i uskrisiti. Njegova su djela dragocjeno svjedočanstvo da je vjera u Trojstvo bila ispovijedana stoljeće i pol prije Nicejskoga sabora.

Mjesto: Atena

Djela

  • Molba za kršćane (oko 177.)
  • O uskrsnuću mrtvih

U Bibliji: Dj 17,22-31Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: “Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.1 Kor 15,42-44Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;

umro oko 185.

Teofil Antiohijski

Antiohijski biskup

Šesti biskup Antiohije, obraćenik s poganstva. Prvi je u sačuvanim spisima upotrijebio riječ Trojstvo, grčki Trias, za Oca, Sina i Duha.

Teofil je, kako sam pripovijeda, povjerovao čitajući proroke, i od poganina postao šesti biskup velike antiohijske Crkve. Sačuvane su mu tri knjige prijatelju Autoliku, poganinu kojega korak po korak vodi od nevidljivoga Boga, kojega vide samo čisti duhovni pogledi, preko proroka do istine kršćanstva. U drugoj od tih knjiga, tumačeći dane stvaranja, prvi put u kršćanskoj književnosti stoji riječ Trojstvo: tri dana prije stvaranja svjetlila slike su Trojstva, Boga, njegove Riječi i njegove Mudrosti. Teofil je time posvjedočio da Crkva nije izmislila novu riječ za novu vjeru, nego je našla ime za ono što je od početka ispovijedala.

Mjesto: Antiohija

Djela

  • Tri knjige Autoliku

U Bibliji: Post 1,1-19U početku stvori Bog nebo i zemlju.Ps 33,6Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

Zlatno doba2. do 5. stoljeće

oko 130. do 202.

Irenej Lionski

Biskup u Lyonu

Polikarpov učenik i biskup Lyona, veliki borac protiv gnosticizma. Njegovo djelo Protiv krivovjerja prvi je veliki pregled cjelovite kršćanske vjere.

Irenej je kao dječak u Smirni slušao Polikarpa, pa je preko njega jednim jedinim korakom vezan uz apostola Ivana. Kao biskup Lyona u Galiji suočio se s gnosticima koji su tvrdili da uz javnu vjeru Crkve postoji tajno znanje za odabrane. Odgovorio im je s pet knjiga Protiv krivovjerja: vjera je jedna, javna i posvuda ista, jer je Crkva prima od apostola po neprekinutom nasljedstvu biskupa, a pravilo istine čuva se u Crkvama koje su apostoli osnovali. Njegov je popis rimskih biskupa od Petra do njegova vremena dragocjen povijesni spomenik. Učio je da je Bog postao čovjekom da bi čovjek postao dionikom božanskoga života, i da su četiri evanđelja stup i uporište Crkve, kao četiri strane svijeta.

Mjesto: Smirna, Lyon

Djela

  • Protiv krivovjerja (pet knjiga)
  • Dokaz apostolske propovijedi

U Bibliji: 1 Tim 6,20Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja,2 Tim 2,2i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.Iv 1,14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

oko 150. do 215.

Klement Aleksandrijski

Učitelj aleksandrijske škole

Učitelj slavne aleksandrijske škole, koji je grčku učenost stavio u službu evanđelja. Origenov prethodnik na čelu najučenijega kršćanskog učilišta.

U Aleksandriji, gradu knjižnice i svjetionika, Crkva je imala školu u kojoj su se obraćenici poučavali u vjeri. Klement, i sam obraćenik koji je proputovao Sredozemlje tražeći najbolje učitelje, vodio ju je krajem drugoga stoljeća. Njegova tri glavna djela čine ljestvicu: Poticaj Grcima poziva pogane da ostave idole, Odgojitelj pokazuje kako Krist, božanski Pedagog, odgaja kršteni život u svemu, od stola do odijevanja, a Šarenice, Stromata, vode zrelije prema dubljoj spoznaji. Učio je da je sva istina, gdje god se našla, Božja istina, i da je grčka filozofija bila Grcima ono što Zakon Židovima: odgojiteljica koja vodi Kristu. Među njegovim je učenicima bio i Origen.

Mjesto: Aleksandrija

Djela

  • Poticaj Grcima
  • Odgojitelj
  • Stromata (Šarenice)

U Bibliji: Gal 3,24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.Dj 17,28U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!”

oko 155. do 240.

Tertulijan

Prvi veliki latinski pisac Crkve

Kartaški pravnik britka pera, prvi veliki kršćanski pisac na latinskom jeziku. Skovao je sam rječnik zapadnoga bogoslovlja, uključujući riječ Trojstvo na latinskom.

Tertulijan je kršćanskoj misli dao latinski jezik. Rođen u Kartagi, odgojen u pravu i govorništvu, poslije obraćenja stavio je svu oštrinu svoga pera u obranu vjere: Apologetik je najsjajnija obrana kršćana pred rimskom vlašću, u kojoj stoji i glasovita rečenica da je krv mučenika sjeme. U spisu Protiv Prakseje skovao je izraze koji su postali trajno blago Zapada: jedna supstancija, tri osobe, Trinitas. Pisao je o krštenju, o molitvi, o strpljivosti, o duši. U kasnijim se godinama, tražeći sve strožu Crkvu, priklonio montanistima, ali njegovo je djelo ostalo temelj na kojem su gradili Ciprijan i cijeli latinski Zapad. Jeronim je zapisao da Ciprijan nijedan dan nije propustio čitati Tertulijana: dodaj mi učitelja, govorio je.

Mjesto: Kartaga

Djela

  • Apologetik
  • Protiv Prakseje
  • O krštenju
  • O propisu protiv krivovjeraca

U Bibliji: Iv 10,30Ja i Otac jedno smo.”Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga

oko 185. do 253.

Origen

Aleksandrijski egzeget i teolog

Najplodniji um rane Crkve: egzeget, teolog i ispovjedalac vjere. Njegova Heksapla, šesterostruki usporedni tekst Staroga zavjeta, djelo je bez premca u starini.

Origen je kao osamnaestogodišnjak preuzeo aleksandrijsku školu nakon što mu je otac Leonid mučenički poginuo. Živio je asketski, poučavao danju, a noću proučavao Pisma, i izdiktirao tisuće djela: tumačenja gotovo svake biblijske knjige, rasprave, propovijedi. Heksapla, u kojoj je u šest stupaca usporedio hebrejski tekst i grčke prijevode Staroga zavjeta, prvi je veliki pothvat biblijske tekstologije. U djelu O počelima prvi je pokušao sustavno izložiti cjelinu vjere, a u spisu Protiv Celza obranio je kršćanstvo od najučenijega poganskog napada. U Decijevu progonu podnio je teška mučenja za vjeru i od posljedica umro u Tiru. Neka su njegova smionija nagađanja poslije s pravom odbačena, ali su na njegovim tumačenjima Pisma učili svi oci koji su došli poslije njega.

Mjesto: Aleksandrija, Cezareja

Djela

  • Heksapla
  • O počelima
  • Protiv Celza
  • tumačenja i propovijedi na gotovo cijelo Pismo

U Bibliji: Ps 119,105(Nun) Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.2 Tim 2,15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine.

oko 200. do 258.

Ciprijan Kartaški

Biskup i mučenik

Kartaški biskup i mučenik, učitelj crkvenoga jedinstva. Njegova je rečenica da ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku.

Ciprijan je bio ugledan kartaški govornik koji je u zrelim godinama prodao imanja, razdijelio novac siromasima i primio krštenje, a ubrzo i biskupsku službu. Vodio je Crkvu kroz Decijev progon i kroz tešku kugu, i kroz rasprave o onima koji su u progonu popustili pa se htjeli vratiti. Protiv raskolnika Novacijana napisao je O jedinstvu Katoličke Crkve: biskupstvo je jedno, a Crkva je jedna kao što je jedna haljina Kristova koja se ne para. Ustanovljena je na Petru da bi se jedinstvo pokazalo iz jednoga izvora. U Valerijanovu progonu izveden je pred prokonzula, mirno odgovorio Ja sam kršćanin i biskup, i pogubljen mačem pred svojim narodom, prvi afrički biskup mučenik.

Mjesto: Kartaga

Djela

  • O jedinstvu Katoličke Crkve
  • O palima
  • O Gospodnjoj molitvi
  • zbirka poslanica

U Bibliji: Iv 19,23-24Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje.Mt 16,18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.Pj 6,9Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoče hvale su joj izrekle.

oko 296. do 373.

Atanazije Veliki

Aleksandrijski biskup, prvak Niceje

Aleksandrijski biskup koji je pola stoljeća, kroz pet progonstava, branio nicejsku vjeru da je Sin istobitan s Ocem. Atanazije protiv svijeta, govorilo se.

Na Prvom nicejskom saboru 325. godine Atanazije je kao mladi đakon pratio svoga biskupa Aleksandra i gledao kako sabor ispovijeda da je Sin istobitan s Ocem, homoousios, protiv Arija koji je učio da je Sin stvorenje. Kad je tri godine poslije postao aleksandrijskim biskupom, ta mu je ispovijest postala životni križ: carevi su se priklanjali arijancima, a Atanazije je pet puta tjeran u progonstvo, k rimskim biskupima, k pustinjskim monasima, ali nije popustio ni slovo. U djelu O utjelovljenju Riječi izložio je zašto je samo pravi Bog mogao spasiti čovjeka, a njegov Život svetoga Antuna ponio je monaški ideal po cijelome kršćanskom svijetu. Njegova uskrsna poslanica iz 367. donosi popis novozavjetnih knjiga točno onakav kakav Crkva ima danas.

Mjesto: Aleksandrija

Djela

  • O utjelovljenju Riječi
  • Govori protiv arijanaca
  • Život svetoga Antuna
  • 39. uskrsna poslanica

U Bibliji: Iv 1,1-3U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Kol 1,15-17On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja.Heb 1,3On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;

oko 306. do 373.

Efrem Sirijac

Đakon, pjesnik i naučitelj

Sirijski đakon kojega predaja zove harfom Duha Svetoga: bogoslovlje je pretočio u tisuće himana koje su pjevale cijele crkve.

Efrem je služio kao đakon u Nisibisu, a poslije predaje grada Perzijancima u Edesi, i cijeloga je života odbijao više časti od đakonske. Njegova je posebnost u tome što najdublje istine vjere nije izlagao raspravama nego pjesmom: složio je stotine himana o vjeri, o raju, o Rođenju, o Crkvi, protiv krivovjerja, i uveo zborove djevica koje su ih pjevale u crkvi. Tako je pravovjerje ušlo u puk kroz melodiju, istim putem kojim su krivovjerci širili svoje zablude. Pisao je i tumačenja Pisma na sirskom jeziku. U posljednjoj godini života organizirao je pomoć gladnima u Edesi i posluživao bolesne, pa umro od kuge koju je dvorio. Crkva ga časti kao naučitelja, jedinog Sirijca među njima.

Mjesto: Nisibis, Edesa

Djela

  • Himni o vjeri
  • Himni o raju
  • Nisibijski himni
  • tumačenja Pisma na sirskom

U Bibliji: Ef 5,19Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!Kol 3,16Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!

oko 330. do 379.

Vasilije Veliki

Kapadokijski otac, otac istočnoga redovništva

Cezarejski nadbiskup, prvi od trojice velikih Kapadočana. Njegova monaška pravila i njegova Bazilijada, grad milosrđa, oblikovali su kršćanski Istok.

Vasilije je potekao iz kuće svetaca: baka Makrina, majka Emelija, sestra Makrina i brat Grgur Niski svi se časte kao sveci. Najbolju naobrazbu stekao je u Ateni, gdje se sprijateljio s Grgurom Nazijanskim, a onda je sve ostavio i pošao u samoću uz rijeku Iris. Njegova dva monaška pravila i danas su temelj istočnoga redovništva: zajednički život, molitva i rad, poslušnost i mjera. Kao nadbiskup Cezareje ustrajno je branio božanstvo Duha Svetoga, o čemu je napisao djelo O Duhu Svetome, i mirno odolio prijetnjama arijanskoga cara Valensa. Pred gradom je podigao Bazilijadu, cijelo naselje s bolnicom, gostinjcem i domovima za gubavce, prvu veliku kršćansku ustanovu milosrđa. Njegova se liturgija i danas slavi na Istoku.

Mjesto: Cezareja Kapadocijska

Djela

  • O Duhu Svetome
  • Protiv Eunomija
  • Heksaemeron (propovijedi o šest dana stvaranja)
  • monaška pravila

U Bibliji: Ps 33,6Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.Mt 25,35-40Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me;2 Kor 13,13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

oko 329. do 390.

Grgur Nazijanski

Kapadokijski otac, Teolog

Vasilijev prijatelj iz atenskih dana, kojega Istok časti naslovom Teolog. Njegovih pet Teoloških govora u Carigradu obranilo je nauk o Trojstvu.

Grgur je bio pjesnička i osjetljiva duša koju su okolnosti gurale u službe od kojih je bježao: u svećeništvo, u biskupstvo, na kraju u Carigrad, gdje je 379. u gradu potpuno predanom arijancima preuzeo jednu jedinu pravovjernu kapelu, Anastaziju, crkvu Uskrsnuća. Ondje je izgovorio pet Teoloških govora koji su mu donijeli naslov Teolog: o Bogu se ne raspravlja kao o tržišnoj stvari, nego se čistim srcem ispovijeda jedan Bog u trima osobama, od kojih je svaka Bog cijeli. Kratko je predsjedao Drugim ekumenskim saborom 381., pa se, kad su nastali sporovi oko njegove stolice, mirno povukao: Zbogom, Anastazijo. Posljednje je godine proveo u rodnom Nazijanzu pišući pjesme, među njima i stihovani popis knjiga Svetoga pisma.

Mjesto: Nazijanz, Carigrad

Djela

  • Pet teoloških govora
  • govori i pisma
  • pjesme

U Bibliji: Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga2 Kor 13,13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

oko 335. do 394.

Grgur Niski

Kapadokijski otac, mistični teolog

Mlađi brat Vasilija Velikoga i najdublji mislilac među Kapadočanima: učitelj beskonačnoga uspona duše prema Bogu.

Grgura je za biskupa maloga grada Nise postavio brat Vasilije, a poslije Vasilijeve smrti upravo je Grgur dovršio njegovu borbu: na Drugom ekumenskom saboru 381. bio je među stupovima pravovjerja. Protiv Eunomija, koji je tvrdio da razum može obuhvatiti Božju bit, napisao je svoja najveća pobijanja: Bog je beskonačan, pa je i put duše k njemu beskonačan uspon, od slave u slavu, želja koja se ispunjenjem ne gasi nego raste. Tu je misao razvio u Životu Mojsijevu, tumačeći Mojsijev uspon na Sinaj kao sliku duhovnoga puta u svetu tamu, gdje se Bog spoznaje iznad svake slike. Njegova Velika kateheza sustavno izlaže vjeru o Trojstvu, utjelovljenju i sakramentima, a spis O stvaranju čovjeka dovršava bratov Heksaemeron.

Mjesto: Nisa

Djela

  • Protiv Eunomija
  • Život Mojsijev
  • Velika kateheza
  • O stvaranju čovjeka

U Bibliji: Izl 33,18-23“Pokaži mi svoju slavu”, zamoli Mojsije.2 Kor 3,18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.Fil 3,13-14Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem,

oko 339. do 397.

Ambrozije Milanski

Milanski biskup, učitelj Augustinov

Rimski upravitelj kojega je narod uzvikom izabrao za biskupa dok je još bio katekumen. Pod njegovom se propovijedi obratio Augustin.

Ambrozije je kao carski upravitelj došao u milansku katedralu smirivati izbor novoga biskupa, a iz nje izašao kao izabrani biskup: narod je, kazuje predaja na dječji glas, počeo vikati Ambrozije biskup, dok je on još bio nekršteni katekumen. U osam dana prošao je krštenje i sve redove, razdao imetak i dao se na učenje bogoslovlja. Postao je biskup od kojega su i carevi strahovali s poštovanjem: caru Teodoziju, koji je dao pobiti tisuće u Solunu, uskratio je pričest dok nije izvršio javnu pokoru, i car ju je izvršio. U Milanu je uveo pjevanje himana koje je i sam skladao, pa ga se drži ocem zapadnoga crkvenog pjesništva. Njegove je propovijedi o Pismu slušao mladi Augustin i po njima našao put u Crkvu; Ambrozije ga je krstio u uskrsnoj noći 387.

Mjesto: Milano

Djela

  • O službenicima (De officiis)
  • O sakramentima
  • Heksaemeron
  • himni

U Bibliji: Ps 51,3-4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!2 Sam 12,13Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.Lk 15,18-20Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!

oko 349. do 407.

Ivan Zlatousti

Carigradski patrijarh, propovjednik

Najveći propovjednik kršćanske starine, zbog čega je i prozvan Zlatousti. Iz Antiohije je protiv svoje volje odveden na carigradsku stolicu, a umro je u progonstvu.

Ivan je u Antiohiji dvanaest godina propovijedao tako da mu je narod dao ime Hrizostom, Zlatousti. Njegove propovijedi na Matejevo i Ivanovo evanđelje, na Postanak i na Pavlove poslanice najveće su egzegetske cjeline stare Crkve: redak po redak, uvijek s pogledom na život slušatelja, na siromahe pred vratima i na raskoš u kućama. Godine 398. potajno je odveden u Carigrad i zaređen za patrijarha. Ondje je prodao skupocjenosti patrijaršije za siromahe i bolnice, a s propovjedaonice nije štedio ni dvor. Carica Eudoksija i zavidni biskupi ishodili su mu progonstvo; umro je iscrpljen na putu u zabačeni Pitiunt, s riječima Slava Bogu za sve. Trideset godina poslije Carigrad je njegove moći svečano dopratio kući.

Mjesto: Antiohija, Carigrad

Djela

  • propovijedi na Mateja, Ivana, Postanak i Pavlove poslanice
  • O svećeništvu
  • pisma iz progonstva

U Bibliji: Mt 25,31-46“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.1 Kor 13,3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.Job 1,21i reče: “Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!”

oko 347. do 420.

Jeronim Stridonski

Prevoditelj Vulgate

Naš zemljak iz Stridona na granici Dalmacije i Panonije, najučeniji bibličar starine. U betlehemskoj špilji preveo je Sveto pismo na latinski: Vulgatu.

Jeronim je rođen u Stridonu, na međi Dalmacije i Panonije, pa ga naši krajevi s ponosom broje među svoje. Bio je najveći znalac jezika u staroj Crkvi: latinski mu je bio materinski, grčki školski, a hebrejski je, kako sam kaže, učio s golemim trudom od židovskih učitelja, da bi Pismo mogao čitati na izvoru. Papa Damaz povjerio mu je popravak latinskoga evanđelistara, a Jeronim je iz toga izrastao u pothvat cijeloga života: u Betlehemu, u ćeliji uz špilju Rođenja, preveo je Stari zavjet s hebrejskoga i dotjerao Novi, i taj je prijevod, Vulgata, postao Biblija Zapada za sljedećih tisuću godina. Uz prijevod je ostavio tumačenja proroka i poslanica, spise o slavnim muževima i oštra pisma. Njegova je i rečenica koju Crkva neprestano ponavlja: tko ne poznaje Pisma, ne poznaje Krista.

Mjesto: Stridon, Rim, Betlehem

Djela

  • Vulgata
  • tumačenja proroka i poslanica
  • O slavnim muževima
  • pisma

U Bibliji: 2 Tim 3,16-17Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti,Ps 1,2već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.Iv 5,39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,

Na portalu o njemu

Jeronim i Judita

354. do 430.

Augustin Hiponski

Biskup Hipona, naučitelj milosti

Nemirno srce koje je počinulo u Bogu: od manihejca i retora do biskupa Hipona i najvećega zapadnog naučitelja. Ispovijesti i Država Božja pripadaju temeljima Zapada.

Augustinov put do vjere najpoznatije je obraćenje poslije Pavlova: majka Monika godinama ga je pratila suzama dok je on tražio istinu kod manihejaca i u retorskoj slavi Kartage, Rima i Milana. Pod Ambrozijevom propovijedi led je popustio, a u milanskom vrtu, na glas djeteta Uzmi i čitaj, otvorio je Pavlovu poslanicu i predao se. Sve je to ispričao u Ispovijestima, prvoj velikoj autobiografiji, koja je sva jedna molitva: stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok ne počine u tebi. Kao biskup Hipona trideset i pet godina propovijedao je, pisao i vodio rasprave: protiv donatista o jedinstvu Crkve, protiv Pelagija o milosti bez koje ništa ne možemo, a u Državi Božjoj, pisanoj nakon pada Rima, razložio je povijest kao hod dvaju gradova, zemaljskoga i Božjega. Umro je dok su Vandali opsjedali njegov grad.

Mjesto: Tagasta, Milano, Hipon

Djela

  • Ispovijesti
  • Država Božja
  • O Trojstvu
  • tumačenja psalama i Ivanova evanđelja

U Bibliji: Rim 13,13-14Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,Ps 42,2-3Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.1 Iv 4,8-10Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.

Na portalu o njemu

Augustin o 2 Kor 5,21

Pečat razdoblja6. do 8. stoljeće

oko 540. do 604.

Grgur Veliki

Papa i naučitelj

Rimski prefekt koji je postao monah, pa papa. Poslao je misionare Anglosasima, uredio bogoslužje i pjevanje koje po njemu nosi ime gregorijansko.

Grgur je bio gradski prefekt Rima kad je sve ostavio, očinsku palaču pretvorio u samostan i postao monah, kako je poslije govorio, najsretnije razdoblje njegova života. Godine 590., dok su kugu, poplave i Langobardi pritiskali Italiju, izabran je za papu protiv svoje volje. Nazvao se slugom slugu Božjih, i taj naslov pape nose do danas. Hranio je Rim iz crkvenih dobara, otkupljivao zarobljenike, sklapao mir s Langobardima, a monaha Augustina s četrdesetoricom braće poslao je na kraj svijeta, Anglosasima u Englesku. Njegovo Pastoralno pravilo stoljećima je bilo ogledalo svakomu pastiru, Moralia na Joba najčitanije tumačenje, a Dijalozi su Zapadu ispripovjedili život svetoga Benedikta. Slikari ga prikazuju s golubicom Duha Svetoga uz uho.

Mjesto: Rim

Djela

  • Pastoralno pravilo
  • Moralia na Joba
  • Dijalozi
  • propovijedi na evanđelja i Ezekiela

U Bibliji: Iv 21,15-17Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Odgovori mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.”Mt 28,19-20Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha SvetogaJob 1,21i reče: “Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!”

oko 560. do 636.

Izidor Seviljski

Seviljski nadbiskup, učitelj srednjega vijeka

Seviljski nadbiskup koji je u Etimologijama sabrao sve znanje starine i predao ga srednjemu vijeku. Zadnji otac Zapada po starim popisima.

Izidor je naslijedio brata Leandra na seviljskoj stolici i vodio Crkvu u Španjolskoj u vrijeme kada su Vizigoti s arijanstva prelazili na katoličku vjeru. Predsjedao je Četvrtim toledskim saborom, koji je uredio bogoslužje i odredio da se uz svaku biskupiju ustroji škola. Njegovo životno djelo, Etimologije u dvadeset knjiga, enciklopedija je svega znanja onoga doba: od gramatike i prava do Pisma, Crkve, životinja i zvijezda, sve razvrstano polazeći od podrijetla riječi. Stoljećima je to bila najprepisivanija knjiga poslije Biblije, most preko kojega je učenost starine prešla u srednji vijek. U Etimologijama je popisao i knjige Svetoga pisma koje je Crkva primila kao kanonske.

Mjesto: Sevilla

Djela

  • Etimologije (dvadeset knjiga)
  • O crkvenim službama
  • Sentencije

U Bibliji: Mudr 7,17-21On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela;2 Tim 3,14-15Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen

oko 675. do 749.

Ivan Damaščanski

Monah i naučitelj, branitelj svetih slika

Monah lavre svetoga Sabe kraj Jeruzalema, posljednji otac Istoka. Sabrao je nauk otaca u jednu cjelinu i obranio štovanje svetih slika.

Ivan je potekao iz ugledne kršćanske obitelji u Damasku, gdje je poput oca služio u upravi kalifata, a onda je sve ostavio i zamonašio se u lavri svetoga Sabe u judejskoj pustinji. Kad je car Leon III. zabranio svete slike, Ivan je, siguran izvan careva dosega, napisao tri Govora u obranu svetih slika: klanjamo se jedino Bogu, a slike časnimo, jer čast iskazana slici prelazi na onoga koga slika prikazuje; otkako je Riječ tijelom postala, nevidljivi se Bog može i naslikati. Njegovo djelo Izvor spoznaje s trećim dijelom, Točnim izlaganjem pravovjerne vjere, prvi je veliki sažetak cijeloga nauka otaca, iz kojega su stoljećima učili i Istok i Zapad. Skladao je i uskrsni kanon koji Istok pjeva u vazmenoj noći.

Mjesto: Damask, Mar Saba

Djela

  • Tri govora u obranu svetih slika
  • Izvor spoznaje (Točno izlaganje pravovjerne vjere)
  • crkvene pjesme

U Bibliji: Iv 1,14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.Izl 25,18-20Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta.Kol 1,15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja.

Odaberi medaljon i otvorit će se cijeli zapis. Strelicama na tipkovnici ideš s oca na oca, a na dodirniku prijeđi prstom lijevo ili desno.