Interaktivne karte
Interaktivna karta općih sabora Crkve
Dvadeset i jedan opći sabor, od Niceje do Drugoga vatikanskog: kada su se okupili, tko ih je vodio i što su ispovjedili.
Kada se pojavi pitanje koje dira samu vjeru, Crkva se od apostolskih vremena okuplja na sabor. Opći sabor okuplja biskupe cijele Crkve u zajedništvu s rimskim biskupom, Petrovim nasljednikom, i njegove odluke o vjeri i ćudoređu obvezuju sve vjernike. Katolička crkva broji dvadeset i jedan takav sabor.
Karta počinje Jeruzalemskim saborom apostola, uzorom svih kasnijih, i vodi kroz četiri doba: sabore nepodijeljene Crkve Istoka i Zapada, srednjovjekovne sabore, sabore jedinstva i obnove, i dva vatikanska sabora. Za prvih sedam sabora poveznica vodi na izvorne tekstove koje imamo na portalu: vjerovanja, definicije vjere, kanone i pisma.
Sabori nepodijeljene Crkve1. do 8. stoljeće
oko 49.
Jeruzalemski sabor
Sabor apostola, uzor svih sabora
Apostoli i starješine okupili su se u Jeruzalemu da odluče moraju li se pogani koji prihvaćaju Krista obrezati i držati Mojsijev zakon.
Kada je u Antiohiji nastao spor oko obraćenih pogana, Crkva ga nije riješila podjelom nego zajedničkim sastankom. Pavao i Barnaba došli su u Jeruzalem, apostoli i starješine raspravljali su o pitanju, a Petar je ustao i posvjedočio da Bog čisti srca vjerom i da se svi spašavaju milošću Gospodina Isusa. Jakov je predložio odluku, a cijela je Crkva poslala pismo zajednicama s riječima: Odlučismo Duh Sveti i mi. Taj je sastanak postao uzor svakoga kasnijeg sabora: pastiri Crkve okupljeni oko Petra, pod vodstvom Duha Svetoga, donose odluku koja obvezuje sve vjernike.
Mjesto: Jeruzalem
Papa: apostol Petar, uz apostola Jakova
Dokumenti
- Pismo apostola i starješina zajednicama (Dj 15,23 do 29)
325.
Prvi nicejski sabor
Prvi opći sabor
Prvi opći sabor ispovjedio je da je Sin istobitan s Ocem i osudio Arija, koji je naučavao da je Sin stvorenje. Iz njega je ponikao Nicejski simbol vjere.
Car Konstantin, tek što je Crkvi dao slobodu, sazvao je biskupe u Niceju u Bitiniji. Predaja broji tristo osamnaest otaca, među njima i ispovjedalaca koji su na tijelu nosili rane iz progonstva. Papa Silvestar I. poslao je svoje legate, prezbitere Vita i Vincencija, a raspravom je ravnao Hosije Kordopski. Arije je tvrdio da je bilo vrijeme kada Sina nije bilo; sabor mu je odgovorio jednom riječju, istobitan, i ispovjedio Sina kao Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, rođena, a ne stvorena. Mladi đakon Atanazije, koji je pratio svoga biskupa Aleksandra, postat će kasnije najveći branitelj te vjere. Sabor je odredio i zajednički dan Uskrsa za cijelu Crkvu i donio dvadeset kanona o redu u Crkvi.
Mjesto: Niceja u Bitiniji, danas İznik
Papa: Silvestar I., po legatima
Dokumenti
- Nicejsko vjerovanje
- Dvadeset kanona
- Sinodalno pismo Crkvi u Aleksandriji
Na portalu
Tekstovi sabora381.
Prvi carigradski sabor
Drugi opći sabor
Drugi opći sabor ispovjedio je božanstvo Duha Svetoga i upotpunio Nicejsko vjerovanje. Taj Simbol vjere Crkva i danas moli na nedjeljnoj misi.
Poslije Arijeva krivovjerja javili su se i oni koji su nijekali božanstvo Duha Svetoga. Car Teodozije Veliki sazvao je u Carigrad stotinu i pedeset biskupa Istoka, a jedno je vrijeme saboru predsjedao sveti Grgur Nazijanski, Teolog, koji je upravo u Carigradu održao svoje velike govore o Trojstvu. Sabor je potvrdio vjeru Niceje i dodao ispovijest o Duhu Svetom, Gospodinu i Životvorcu, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Taj je sabor bio sabor istočnih biskupa, ali je Crkva njegovo vjerovanje primila kao svoje, a papa Damaz I. potvrdio je njegov nauk, pa ga broji među općim saborima.
Mjesto: Carigrad
Papa: Damaz I.
Dokumenti
- Nicejsko carigradsko vjerovanje
- Kanoni
- Pismo caru Teodoziju
Na portalu
Tekstovi sabora431.
Efeški sabor
Treći opći sabor
Treći opći sabor proglasio je Djevicu Mariju Bogorodicom i osudio Nestorija, koji je dijelio Krista na dvije osobe.
Carigradski biskup Nestorije nije htio Mariju zvati Bogorodicom, nego samo Kristorodicom, jer je u Kristu razdvajao Boga i čovjeka. Sveti Ćiril Aleksandrijski branio je vjeru Crkve, a papa Celestin I. osudio je Nestorijev nauk i Ćirilu povjerio da izvrši presudu. Sabor se sastao u Efezu, u crkvi posvećenoj Mariji, i Nestorija svrgnuo. Kada je odluka objavljena, narod je s bakljama i kadionicama ispratio oce kroz grad kličući Bogorodici. Sabor je prihvatio Ćirilova pisma Nestoriju kao pravi izraz vjere: jedan je i isti Sin Božji koji se rodio od Djevice, pa je ona doista Majka Božja.
Mjesto: Efez
Papa: Celestin I.
Dokumenti
- Ćirilova pisma Nestoriju i dvanaest anatematizama
- Presuda protiv Nestorija
- Kanoni
Na portalu
Tekstovi sabora (na engleskom)451.
Kalcedonski sabor
Četvrti opći sabor
Četvrti opći sabor ispovjedio je jednoga Krista u dvije naravi, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Oci su nad Lavovim pismom uskliknuli: Petar je progovorio po Lavu.
Opat Eutih učio je da je u Kristu poslije utjelovljenja ostala samo jedna narav, božanska, a takozvani razbojnički sabor u Efezu 449. godine to je silom potvrdio. Papa sveti Lav Veliki poslao je carigradskom biskupu Flavijanu svoje pismo, Tomus, u kojem jasno kaže da svaka narav čini ono što joj je svojstveno u zajedništvu s drugom. Na saboru u Kalcedonu, uz cara Marcijana i caricu Pulheriju, okupilo se oko šest stotina biskupa. Kad je Tomus pročitan, oci su klicali da je to vjera otaca i apostola. Sabor je donio definiciju vjere: jedan te isti Krist u dvije naravi, bez miješanja, bez promjene, bez dijeljenja, bez rastavljanja. Papa Lav potvrdio je nauk sabora, ali ne i dvadeset osmi kanon o prvenstvu Carigrada.
Mjesto: Kalcedon kraj Carigrada
Papa: sveti Lav I. Veliki
Dokumenti
- Definicija vjere
- Tomus svetoga Lava
- Trideset kanona
Na portalu
Tekstovi sabora553.
Drugi carigradski sabor
Peti opći sabor
Peti opći sabor osudio je takozvana Tri poglavlja i potvrdio vjeru Efeza i Kalcedona u jednu osobu utjelovljene Riječi.
Car Justinijan nastojao je pomiriti s Crkvom one koji nisu prihvatili Kalcedon, pa je tražio osudu spisa triju pisaca koji su bili sumnjivi zbog Nestorijeva duha: Teodora Mopsuestijskoga te nekih spisa Teodoreta Cirskoga i Ibe Edeskoga. Papa Vigilije dugo se opirao jer je htio sačuvati ugled Kalcedona i nije sudjelovao na sjednicama. Sabor je donio četrnaest poglavlja u kojima ispovijeda Trojstvo, jednu osobu Riječi koja je trpjela u tijelu i Mariju uistinu Bogorodicu. Vigilije je potom pismom potvrdio osudu Tri poglavlja, pa je sabor primljen kao peti opći sabor.
Mjesto: Carigrad
Papa: Vigilije
Dokumenti
- Presuda sabora
- Četrnaest poglavlja
- Odluka pape Vigilija
Na portalu
Tekstovi sabora (na engleskom)680. do 681.
Treći carigradski sabor
Šesti opći sabor
Šesti opći sabor ispovjedio je u Kristu dvije volje i dvije djelatnosti, božansku i ljudsku, u savršenu skladu, i osudio monoteletizam.
Da bi pridobili one koji su odbacivali Kalcedon, neki su carigradski patrijarsi učili da Krist ima samo jednu volju. Sveti Maksim Ispovjedalac i papa sveti Martin I. podnijeli su za pravu vjeru progonstvo i smrt. Car Konstantin IV. sazvao je sabor, a papa sveti Agaton poslao je pismo u kojem izlaže vjeru Rimske crkve koja, kako piše, nikada nije zastranila s puta apostolske predaje. Oci su pismo primili riječima: Petar je govorio po Agatonu. Sabor je ispovjedio da ljudska volja Kristova ne odolijeva božanskoj nego joj se podlaže. Osudio je začetnike krivovjerja, a papa Lav II. potvrdio je sabor.
Mjesto: Carigrad, carska palača Trulo
Papa: sveti Agaton, zatim sveti Lav II.
Dokumenti
- Definicija vjere o dvije volje
- Pismo pape Agatona
- Pismo sabora papi Agatonu
Na portalu
Tekstovi sabora787.
Drugi nicejski sabor
Sedmi opći sabor
Sedmi opći sabor obranio je štovanje svetih slika Krista, Bogorodice i svetaca protiv ikonoklasta.
Više od pola stoljeća carevi ikonoklasti razbijali su svete slike i progonili monahe koji su ih čuvali. Sveti Ivan Damaščanski u svojim je govorima pokazao da se, otkako je Riječ postala tijelom, Boga koji se dao vidjeti smije i slikati. Carica Irena i patrijarh Tarazije sazvali su sabor u Niceju, a papa Hadrijan I. poslao je svoje legate i pismo. Sabor je odredio da se svete slike stavljaju u crkve, kuće i uz putove, da im se iskazuje počast i štovanje, a da poklonstvo koje pripada samo Bogu ide samo Bogu, jer čast slike prelazi na onoga koga slika prikazuje.
Mjesto: Niceja u Bitiniji
Papa: Hadrijan I.
Dokumenti
- Odluka o svetim slikama
- Dvadeset i dva kanona
- Pismo carici i caru
Na portalu
Tekstovi saboraSrednjovjekovni sabori9. do 14. stoljeće
869. do 870.
Četvrti carigradski sabor
Osmi opći sabor
Osmi opći sabor vratio je zakonitoga patrijarha Ignacija, osudio Focija i obranio prvenstvo Rimske stolice.
U Carigradu je car svrgnuo patrijarha Ignacija i na njegovo mjesto doveo učenoga laika Focija, koji je za nekoliko dana primio sve redove. Papa Nikola I. nije to priznao, a Focije je zatim osudio papu i napao latinske običaje. Novi car Bazilije I. vratio je Ignacija, a papa Hadrijan II. poslao je legate na sabor u Carigrad. Sabor je potpisao formulu pape Hormizde o vjernosti Apostolskoj stolici, osudio Focija i donio kanone o slobodi crkvenih izbora i o štovanju slika. To je posljednji opći sabor održan na Istoku, a Latinska crkva ga broji kao osmi.
Mjesto: Carigrad
Papa: Hadrijan II.
Dokumenti
- Dvadeset i sedam kanona
- Formula pape Hormizde
1123.
Prvi lateranski sabor
Deveti opći sabor
Prvi opći sabor na Zapadu potvrdio je Wormski konkordat i tako završio dugu borbu oko prava careva da postavljaju biskupe.
Desetljećima su se pape i njemački carevi sporili oko investiture, to jest tko biskupu daje prsten i štap, znakove duhovne vlasti. Wormskim sporazumom 1122. godine car je priznao slobodu crkvenih izbora i odrekao se predaje prstena i štapa. Papa Kalist II. sazvao je u Lateransku baziliku, papinu katedralu, oko tri stotine biskupa da sporazum potvrde. Sabor je donio kanone protiv simonije, o celibatu svećenika, o Božjem miru i o zaštiti hodočasnika i križara.
Mjesto: Rim, Lateran
Papa: Kalist II.
Dokumenti
- Kanoni sabora
- Potvrda Wormskoga konkordata
1139.
Drugi lateranski sabor
Deseti opći sabor
Deseti opći sabor zacijelio je raskol vremena protupape Anakleta i obnovio crkvenu stegu.
Poslije smrti pape Honorija II. dio kardinala izabrao je Inocenta II., a dio Anakleta II., pa je Crkva osam godina bila podijeljena. Sveti Bernard iz Clairvauxa obilazio je zemlje i kraljeve i pridobio ih za Inocenta. Kada je raskol prestao, papa je sazvao veliki sabor u Lateranu. Sabor je poništio odluke protupape, ponovno zabranio simoniju i odredio da je ženidba onih koji su primili više redove nevaljana. Osudio je i krivovjerje Petra iz Bruysa i Arnolda Brešćanskoga.
Mjesto: Rim, Lateran
Papa: Inocent II.
Dokumenti
- Trideset kanona
1179.
Treći lateranski sabor
Jedanaesti opći sabor
Jedanaesti opći sabor odredio je da se papa bira dvotrećinskom većinom kardinala, a to pravilo vrijedi i danas.
Papa Aleksandar III. dugo je morao trpjeti protupape koje je podupirao car Fridrik Barbarossa. Kada je mirom u Veneciji 1177. godine raskol okončan, papa je u Lateran sazvao sabor da Crkvi osigura mir. Sabor je odredio da je izabran samo onaj papa koji dobije dvije trećine glasova kardinala, kako se izbor ne bi više otvarao novim raskolima. Odredio je i dob za biskupe, zatražio da svaka katedrala ima učitelja koji besplatno poučava siromašne učenike, i osudio katare.
Mjesto: Rim, Lateran
Papa: Aleksandar III.
Dokumenti
- Dvadeset i sedam kanona
- Odredba Licet de vitanda o izboru pape
1215.
Četvrti lateranski sabor
Dvanaesti opći sabor
Najveći sabor srednjega vijeka ispovjedio je vjeru u preobraženje kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu i odredio godišnju ispovijed i uskrsnu pričest.
Papa Inocent III. sazvao je sabor o kojem se pripremao dvije godine: okupilo se više od četiri stotine biskupa, oko osam stotina opata i poslanici kraljeva. Sabor je započeo ispovijesti vjere u kojoj se prvi put upotrebljava riječ transsupstancijacija: kruh i vino Božjom se moći bitno pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu. Odredio je da svaki vjernik barem jednom godišnje ispovjedi svoje grijehe i o Uskrsu primi pričest, a ta zapovijed i danas stoji među crkvenim zapovijedima. Sabor je osudio krivovjerje albigenza, uredio propovijedanje i obnovu klera, i pozvao na pomoć Svetoj zemlji. U to su vrijeme nastali i prosjački redovi svetoga Dominika i svetoga Franje.
Mjesto: Rim, Lateran
Papa: Inocent III.
Dokumenti
- Ispovijest vjere Firmiter
- Sedamdeset kanona
1245.
Prvi lionski sabor
Trinaesti opći sabor
Trinaesti opći sabor svrgnuo je cara Fridrika II., koji je progonio Crkvu, i potaknuo pomoć Svetoj zemlji.
Car Fridrik II. zarobljavao je biskupe na putu na sabor i prijetio samom Rimu, pa je papa Inocent IV. pobjegao u Lyon i ondje sazvao sabor. Sabor je raspravio pet rana Crkve: grijehe klera i vjernika, gubitak Jeruzalema, teškoće Latinskoga carstva na Istoku, provale Tatara i progonstvo koje je Crkvi nanosio car. Papa je pred ocima izrekao presudu kojom je car svrgnut, a sabor je odredio pomoć križarima i obranu kršćana od Tatara. Predaja kaže da je na tom saboru papa kardinalima prvi put dao crveni šešir, znak spremnosti da prolijevaju krv za Crkvu.
Mjesto: Lyon
Papa: Inocent IV.
Dokumenti
- Presuda protiv Fridrika II.
- Kanoni sabora
1274.
Drugi lionski sabor
Četrnaesti opći sabor
Četrnaesti opći sabor obnovio je na kratko jedinstvo s Grcima i uveo konklavu za izbor pape.
Papa Grgur X. sazvao je sabor da pomogne Svetoj zemlji i obnovi jedinstvo s Istokom. Car Mihael VIII. Paleolog poslao je izaslanike koji su prihvatili ispovijest vjere Rimske crkve, i na misi se vjerovanje pjevalo grčki i latinski s riječima da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina. Na putu na sabor umro je sveti Toma Akvinski, a za vrijeme sabora sveti Bonaventura, koji je ondje mnogo radio za jedinstvo. Budući da je prije Grgurova izbora Crkva gotovo tri godine bila bez pape, sabor je odredio da kardinali biraju papu zatvoreni u konklavi. Unija s Grcima nije dugo potrajala, ali je ostala znak da je jedinstvo moguće.
Mjesto: Lyon
Papa: Grgur X.
Dokumenti
- Ispovijest vjere o izlasku Duha Svetoga
- Odredba Ubi periculum o konklavi
1311. do 1312.
Sabor u Vienneu
Petnaesti opći sabor
Petnaesti opći sabor ukinuo je red templara, ispovjedio da je razumna duša oblik tijela i odredio katedre istočnih jezika na sveučilištima.
Francuski kralj Filip Lijepi optužio je templare za teška nedjela i silom tražio da ih Crkva osudi. Papa Klement V., koji je živio u Francuskoj, sazvao je sabor u Vienneu; papa nije izrekao osudu reda, ali ga je ukinuo odlukom za dobro Crkve, a njegova su dobra predana ivanovcima. Sabor je odbacio zablude koje su dijelile dušu od tijela i ispovjedio da je razumna duša po sebi oblik ljudskoga tijela. Odredio je da se na sveučilištima u Rimu, Parizu, Oxfordu, Bologni i Salamanci poučavaju hebrejski, arapski, grčki i kaldejski jezik, za navještaj Evanđelja nekršćanima.
Mjesto: Vienne u Dofineji
Papa: Klement V.
Dokumenti
- Odluka Vox in excelso o templarima
- Dekret Fidei catholicae
Sabori jedinstva i obnove15. i 16. stoljeće
1414. do 1418.
Sabor u Konstanzu
Šesnaesti opći sabor
Šesnaesti opći sabor završio je Zapadni raskol, kada su se Crkvom sporila trojica papa, i izabrao papu Martina V.
Gotovo četrdeset godina Zapadna Crkva bila je podijeljena između rimske i avignonske loze papa, a od 1409. godine i treće, pizanske. Na poticaj cara Žigmunda sabor se okupio u Konstanzu. Zakoniti rimski papa Grgur XII. službeno je sazvao sabor i zatim se odrekao službe, pizanski Ivan XXIII. bio je svrgnut, a Benedikt XIII. isključen. Kardinali i izaslanici naroda izabrali su 1417. godine papu Martina V., i Crkva je opet imala jednoga pastira. Sabor je osudio nauk Johna Wycliffea i Jana Husa. Crkva prima kao zakonite one odluke sabora koje je Martin V. potvrdio.
Mjesto: Konstanz
Papa: Grgur XII., zatim Martin V.
Dokumenti
- Osuda Wycliffeovih i Husovih zabluda
- Izbor Martina V.
1431. do 1445.
Sabor u Firenci
Sedamnaesti opći sabor
Sedamnaesti opći sabor sklopio je uniju s Grcima i s drugim istočnim Crkvama i izrekao nauk o sakramentima, čistilištu i papinu prvenstvu.
Sabor je započeo u Baselu, ali je papa Eugen IV. zbog nemira premjestio sjedište u Ferraru, a zatim u Firencu, kamo su došli bizantski car Ivan VIII., carigradski patrijarh Josip i mnogi istočni biskupi. Nakon dugih rasprava o izlasku Duha Svetoga, kruhu za euharistiju, čistilištu i prvenstvu rimskoga biskupa, 1439. godine proglašena je bulom Laetentur caeli unija Latina i Grka. Slijedile su unije s Armencima, Koptima i drugima, a dekret za Armence donosi nauk o sedam sakramenata. Unija s Grcima nije zaživjela kod naroda, a Carigrad je pao 1453. godine, ali su firentinske odluke ostale temelj istočnih katoličkih Crkava.
Mjesto: Basel, Ferrara i Firenca
Papa: Eugen IV.
Dokumenti
- Bula Laetentur caeli o uniji s Grcima
- Dekret za Armence o sakramentima
- Dekret za Kopte
1512. do 1517.
Peti lateranski sabor
Osamnaesti opći sabor
Osamnaesti opći sabor ispovjedio je besmrtnost ljudske duše i pozvao na obnovu Crkve, nekoliko mjeseci prije Lutherova istupa.
Papa Julije II. sazvao je sabor u Lateran kao odgovor na raskolnički skup u Pisi koji su protiv njega okupili neki kardinali uz potporu francuskoga kralja. Sabor je nastavio pod papom Lavom X. Osudio je mišljenje da je duša smrtna ili da je jedna za sve ljude i naučio da je razumna duša besmrtna i osobna. Odobrio je zalagaonice za siromahe, Montes pietatis, i odredio nadzor nad tiskanjem knjiga. Sabor je završio u ožujku 1517. godine, a obnova koju je tražio nije provedena dovoljno brzo; iste je jeseni počela reformacija.
Mjesto: Rim, Lateran
Papa: Julije II., zatim Lav X.
Dokumenti
- Bula Apostolici regiminis o besmrtnosti duše
- Odredbe o obnovi
1545. do 1563.
Tridentski sabor
Devetnaesti opći sabor
Devetnaesti opći sabor odgovorio je na reformaciju: utvrdio je kanon Svetoga pisma, nauk o opravdanju i o sedam sakramenata, i pokrenuo veliku obnovu Crkve.
Sabor je zasjedao u tri razdoblja kroz osamnaest godina, pod papama Pavlom III., Julijem III. i Pijom IV. Odredio je popis od sedamdeset i tri knjige Svetoga pisma i naučio da se objava prenosi Pismom i predajom. Ispovjedio je da se čovjek opravdava milošću Božjom kojoj slobodno surađuje, da je sedam sakramenata koje je ustanovio Krist i da je misa prava žrtva u kojoj se prinosi isti Krist. Naredio je osnivanje sjemeništa u svakoj biskupiji i boravak biskupa u njihovim biskupijama. Plod sabora bili su Rimski katekizam, obnovljeni misal i brevijar. Među saborskim ocima bili su i hrvatski biskupi, Juraj Drašković, tada pečuški, a poslije zagrebački biskup, i kninski biskup Andrija Dudić.
Mjesto: Trident
Papa: Pavao III., Julije III., Pio IV.
Dokumenti
- Dekret o Svetom pismu i predaji
- Dekret o opravdanju
- Kanoni o sakramentima
- Dekret o sjemeništima
Vatikanski sabori19. i 20. stoljeće
1869. do 1870.
Prvi vatikanski sabor
Dvadeseti opći sabor
Dvadeseti opći sabor naučio je o odnosu vjere i razuma i proglasio dogmu o papinu prvenstvu i nezabludivosti kada govori ex cathedra.
Papa blaženi Pio IX. sazvao je sabor u Vatikansku baziliku u vrijeme kada su racionalizam i materijalizam nijekali objavu. Konstitucija Dei Filius uči da se Bog može spoznati naravnim svjetlom razuma, da je vjera razumna i da između vjere i razuma ne može biti pravoga sukoba. Konstitucija Pastor aeternus izriče da je Krist Petru dao prvenstvo nad cijelom Crkvom i da je rimski biskup, kada kao pastir svih kršćana konačno odlučuje o nauku vjere ili ćudoređa, nezabludiv po božanskoj pomoći obećanoj Petru. Kada su talijanske čete u rujnu 1870. ušle u Rim, sabor je prekinut i nikada nije službeno zaključen.
Mjesto: Rim, Vatikan
Papa: blaženi Pio IX.
Dokumenti
- Konstitucija Dei Filius
- Konstitucija Pastor aeternus
1962. do 1965.
Drugi vatikanski sabor
Dvadeset i prvi opći sabor
Dvadeset i prvi opći sabor otvorio je Crkvu obnovi liturgije, dubljem čitanju Svetoga pisma i dijalogu sa svijetom, u vjernosti predaji.
Sveti Ivan XXIII. iznenadio je svijet najavom sabora 1959. godine, a sabor je otvorio 11. listopada 1962. Okupilo se oko dvije i pol tisuće otaca iz cijeloga svijeta, a sabor je dovršio sveti Pavao VI. Donesene su četiri konstitucije: o liturgiji Sacrosanctum Concilium, o Crkvi Lumen gentium, o božanskoj objavi Dei Verbum i o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, uz devet dekreta i tri izjave. Sabor je pozvao sve vjernike na svetost, dopustio narodne jezike u liturgiji, poticao čitanje Pisma i ekumenizam, a Mariju je nazvao Majkom Crkve. Iz hrvatskih krajeva sudjelovali su zagrebački nadbiskup Franjo Šeper i drugi biskupi.
Mjesto: Rim, Vatikan
Papa: sveti Ivan XXIII., zatim sveti Pavao VI.
Dokumenti
- Sacrosanctum Concilium
- Lumen gentium
- Dei Verbum
- Gaudium et spes
Odaberi medaljon i otvorit će se cijeli zapis. Strelicama na tipkovnici ideš sa sabora na sabor, a na dodirniku prijeđi prstom lijevo ili desno.