I, q. 22
O razboritosti, kojoj providnost očito pripada
Razmotrivši pak ono što apsolutno pripada volji, valja prijeći na ono što ujedno gleda na razum i volju. A takvo je uistinu providnost s obzirom na sve; dok predodređenje i odbačenje, i ono što to slijedi, s obzirom na ljude posebno, u usmjerenosti prema vječnomu spasenju. Jer se i nakon ćudorednih kreposti, u moralnoj znanosti, razmatra o razboritosti, kojoj providnost očito pripada. O Božjoj se pak providnosti istražuju četiri točke. Prvo, pripada li Bogu providnost. Drugo, podliježe li sve božanskoj providnosti. Treće, odnosi li se božanska providnost neposredno na sve. Četvrto, nameće li božanska providnost nužnost proviđenim stvarima.
Članci
- Pripada li Bogu providnost
- Podliježe li sve božanskoj providnosti
- Odnosi li se božanska providnost neposredno na sve
- Nameće li božanska providnost nužnost proviđenim stvarima
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.