I, q. 22, a. 4
Nameće li božanska providnost nužnost proviđenim stvarima
Prigovor 1. Čini se da božanska providnost proviđenim stvarima nameće nužnost. Svaki, naime, učinak koji ima neki uzrok po sebi, koji već jest ili je bio, za kojim po nužnosti slijedi, nastaje iz nužnosti, kako Filozof dokazuje u VI. Metaphys. No, providnost Božja, budući da je vječna, unaprijed postoji; i za njom po nužnosti slijedi učinak; ne može se, naime, božanska providnost izjaloviti. Dakle, božanska providnost proviđenim stvarima nameće nužnost.
Prigovor 2. Nadalje, svaki providitelj utvrđuje svoje djelo koliko može, da ne zakaže. No, Bog je u najvišem stupnju moćan. Dakle, čvrstoću nužnosti daje stvarima koje je sam providio.
Prigovor 3. Nadalje, Boetije veli u IV. knjizi De consol. da usud, „polazeći od početaka nepomične providnosti, čine i udese ljudske nerazrješivim povezivanjem uzroka sputava“. Čini se, dakle, da providnost proviđenim stvarima nameće nužnost.
Naprotiv, Dionizije veli u IV. poglavlju De div. nom. da „kvariti narav ne pripada providnosti“. To pak ima narav nekih stvari: da budu kontingentne. Ne nameće, dakle, božanska providnost stvarima nužnost, isključujući kontingentnost.
Odgovaram: božanska providnost nekim stvarima nameće nužnost, no ne svima, kako su neki vjerovali. Providnosti, naime, pripada usmjeravati stvari u svrhu. Nakon božanske pak dobrote, koja je svrha odvojena od stvari, glavno dobro koje u samim stvarima postoji jest savršenstvo svemira; kojega uistinu ne bi bilo kada se ne bi svi stupnjevi bivanja nalazili u stvarima. Otuda božanskoj providnosti pripada proizvesti sve stupnjeve bićâ. I stoga je nekim učincima pripremila nužne uzroke, da bi nužno nastajali; a nekim uistinu kontingentne uzroke, da bi nastajali kontingentno, prema stanju bližih uzroka.
Odgovor na 1. prigovor: učinak božanske providnosti nije samo da se nešto dogodi na bilo koji način, nego da se nešto dogodi ili kontingentno ili nužno. I stoga se događa nepogrješivo i nužno ono što božanska providnost raspoređuje da se dogodi nepogrješivo i nužno; a događa se kontingentno ono za što pojam božanske providnosti ima da se kontingentno dogodi.
Odgovor na 2. prigovor: u tome je nepomičan i siguran red božanske providnosti što sve ono što se od njega proviđa nastaje na onaj način na koji sam proviđa, bilo nužno bilo kontingentno.
Odgovor na 3. prigovor: ona nerazrješivost i nepromjenjivost koje se Boetije dotiče pripada sigurnosti providnosti, koja ne zakazuje u svojemu učinku, niti u načinu nastajanja koji je providjela, a ne pripada nužnosti učinaka. I valja razmotriti da nužno i kontingentno u pravom smislu prate biće utoliko ukoliko je takvo. Otuda način kontingentnosti i nužnosti potpada pod proviđenje Boga, koji je sveopći providitelj cjelokupnoga bića, ali ne pod proviđenje nekih posebnih providitelja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.