Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · Svezak II

Usputne primjedbe

ANIMADVERSIONES EXTEMPORALES

DANIJELA PAPEBROCHA, HAGIOGRAFA,

DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHII,

Sada prvi put objavljene iz rukopisa.

Nunc primum ex mss. editæ.

U Acta Sanctorum dana XII. Siječnja.

In acta sanctorum diei xii januarii.

Grčka i latinska Djela sv. Tatijane, djevice i mučenice, ista su kao i sv. Martine i čini se da ih ovdje treba posve izostaviti.

S. Tatianæ, Virginis et Martyris, Acta Græca et Latina eadem sunt quæ S. Martinæ et videntur hic prorsus omittenda.

Život bl. Gvida biskupa ima Vincencije Barbarano u 2. dijelu.

B. Guidi Episcopi Vitam habet Vincentius Barbaranus parte II.

Život sv. Ivana, nadimkom Koji je vidio anđela, nalazi se u vatikanskome rukopisu.

S. Joannis, cognomento Qui vidit Angelum, Vita exstat in ms. Vat.

Str. 34. O sv. Zotiku i drugovima, za koje Baronije kaže da ima Djela mučeništva, to su sv. Getulija, kao što sam na drugome mjestu sudi, sačuvana za dan 10. lipnja.

Pag. 34. De SS. Zotici et sociorum, quæ dicit Baronius habere se martyrii Acta, S. Getulii sunt, quem-admodum ipse alibi censet, servata in diem 10 Junii.

Str. 11. Treba vidjeti je li sv. Cezarija, o kojoj časni Fortunat u 8. knjizi, 4. pjesmi, sestra sv. Cezarija, ili je druga slijedila nju pod istim imenom. Pravilo, koje su prije objavili Stellartije i zatim Holstenije, trebalo bi odsada izostaviti.

Pag. 11. Videndum an. S. Cæsaria, de qua Ven. Fortunatus libro VIII, carm. IV, sit soror S. Cæsarii; an alia ipsam eodem nomine secuta. Regula, antehac a Stellartio et deinde ab Holstenio edita, omittenda esset deinceps.

Život opata sv. Viktorijana treba pribaviti iz rukopisa Montearagóna blizu Huesce. Napisano rektoru Huesce 1669.

S. Victoriani Abbatis Vita ex ms. Montis Aragonii prope Oscam habenda. Scriptum ad Rectorem Oscensem 1669.

U komentaru je pokazana suvišna briga za očuvanje starine Benediktinskoga pravila u Hispaniji; niti se čini da ovdje treba pobijati Yepeza, nego ga odobriti.

In Commentario superflua sollicitudo habita est pro salvanda antiquitate Regulæ Benedictinæ in Hispania; nec videtur refutandus Yepez hic, sed probandus.

Str. 27. Treba ispraviti obećanje o objavljivanju pravila, što je bila misao o. Rosweydea. Tome je udovoljio Holstenije. Concordia Regularum bila je Benedikta Anijanskoga, kao što je o njemu pokazano.

Pag. 27. Corrigendum promissum de edendis regulis, quæ fuerat P. Rosweydi cogitatio. Cui satisfecit Holstenius. Concordia Regularum fuit Benedicti Anxianensis, ut de eo ostensum.

Str. 33. Pronađenje trojice iz Brescie prema Galesiniju treba izostaviti, jer oni nisu stari mučenici. Vidi 5. poglavlje Apologia Praeliminaris uz 2. svezak travnja.

Pag. 33. Inventio Trium Brixiensium ex Galesinio omittenda, quia isti non sunt antiqui Martyres. Vide cap. 5 Apologiæ Præliminaris ad Tomum II Aprilis.

Str. 33., uz popis svetaca. Treba govoriti o sv. Juvenciju II., biskupu Pavije, prema Ughelliju u skladu s obećanjem u 2. svesku veljače, list 153., br. 6.

Pag. 33, ad clenchum sanctorum. Agendum de S. Juventio II, Ticinensi Episcopo, ex Ughello juxta promissum Tom. II Februarii, f. 153, num. 6.

Život Benedikta Biscopa objavio je Beda u knjizi o životima svojih opata među manjim djelima u osmini.

Benedicti Biscopii Vita a Beda edita est in libro de vitis suorum Abbatum inter opuscula in-8.

Među izostavljenima Teodora se ne može pretpostaviti da je greškom pridružena Aleksandru umjesto Didima; jer ona o kojoj se ondje govori naziva se ósía, čime se u većini slučajeva označuje redovnica.

Inter prætermissos Theodora non potest præsumi per errorem conjuncta Alexandro loco Didymi; de qua enim ibi agitur ósía dicitur; per quod plerum que significatur monacha.

Sv. Leon, biskup Ordona, slavi se u Ascoliju.

S. Leo, Episcopus Ordonensis, colitur Asculi.

Sv. otac naš Ilija Čudotvorac da nije jeruzalemski patrijarh, o kojemu je u raspravi prije 3. sveska travnja, jedva sumnjam; moglo bi se ovdje o njemu opširnije govoriti.

S. P. N. Elias Thaumaturgus quin sit Patriarcha Hierosolymitanus, de quo in tractatu ante tom. III Aprilis, vix dubito: possit hic de eo plenius agi.

U Acta Sanctorum dana XIII. Siječnja.

In acta sanctorum diei xiii januarii.

Časoslov i Život sv. Potita po čitanjima, mnogo starije objavljeni, postoje. Relikvije su u Ascoliju na časti. Treba li ponovno objaviti drugi Život? Himne svakako treba izostaviti. Da su relikvije u Tricaricu poučava Ughelli.

S. Potiti officium et Vita per lectiones, multo antiquius editas, exstant. Reliquiæ Asculi in honore sunt. An Vita secunda iterum edenda? Hymni certe omittendi. Reliquias Tricarici esse docet Ughellus.

Čudesa sv. Hilarija, nikada objavljena, postoje, kao što je očito iz popisa koji smo prepisali u Clunyju; treba se pobrinuti za prepisivanje cijeloga.

S. Hilarii miracula, numquam edita, exstant; ut patet ex indiculo, quem Cluniaci descripsimus: curanda descriptio totius.

Djela sv. Hermila i Stratonika nalaze se u grčkome rukopisu.

SS. Hermyli et Stratonici Acta in MS. Græco exstant.

Život sv. Nikole Grka, pape III., primljen je od Ughellija, prepisan u Napulju.

S. Nicolai Græci Papæ III vita ab Ughello accepta est, Neapoli descripta.

Život sv. Libertina iz Fondija, primljen od Ughellija, nalazi se u Muzeju.

S. Libertini Fundensis Vita, ab Ughello accepta, exstat in Musæo.

Časoslov i misa bl. Veronike iz Binasca nalaze se u Muzeju.

B. Veronicæ de Binasco Officium et Missa, exstat in Musæo.

Djela sv. Vivencija svećenika u prvotnome stilu, uzeta iz rukopisnoga kodeksa, nalaze se u Muzeju.

S. Viventii Presbyteri Acta stylo primigenio, ex MS. codice desumpta, exstant in Musæo.

Život sv. Agricija čini se da treba barem pod sumnjom pripisati Lambertu iz Liègea, o kojemu u br. 3. Silvestrovu ispravu za prvenstvo Triera treba odbaciti kao posve izmišljenu. Nekoje izostavio Crombach možda ne namjerno.

S. Agricii Vita videtur saltem sub dubio adscribenda Lamberto de Legia, de quo num. 3. Silvestri diploma pro Trevirensi primatu rejiciendum ut plane fictitium. Quædam missa a Crombachio studio forte non citata.

Čudesa sv. Hilarija, učinjena u Waslèresu blizu Liègea, nadalo se da će objaviti mjesni župnik; što je učinjeno?

S. Hilarii miracula, Waslerii prope Lætias facta, sperabantur edenda a pastore loci: quid factum?

O sv. Bernonu mnogo posebnoga sadržano je u neobjavljenome Životu Odona Klinijskoga, koji imamo za 18. studenoga iz rukopisa iz Gignyja, kao što bilježi Chifflet.

De S. Bernone multa singularia continentur in Vita Odonis Cluniacensis inedita, quam pro 18 Nov. habemus ex MS. Gigniacensi, sicut notat Chiffletius.

Str. 119., br. 19. Čini se da je nešto preuzeto iz Pseudomarcelina, pa to treba i ispraviti.

Pag. 119, num. 19. Ex Pseudomarcellino accepta quædam videntur, atque adeo corrigenda.

Str. 120., br. 22. O Oficiji, sestri Karla Velikoga, sigurno je da je to bajka nastala u ovome stoljeću.

Pag. 120, num. 22. De Officia, Caroli Magni sorore, certum est fabulam esse hoc sæculo natam.

Str. 139., drugi Život bl. Godefrida, budući da je gotovo doslovno preuzet iz prvoga, ne zaslužuje da se ponavlja; dovoljno je ako se izdvoje čudesa br. 25. i 26. Treći život posve je nedostojan ovoga djela. Može se reći da je sve to bilo tiskano kako bi se udovoljilo nepravednoj tužbi o kojoj je na listu 145. Ipak neka se zapazi redak 247. To je meni ispripovjedio itd.

Pag. 139, B. Godefridi Vita secunda, cum sit fere verbo tenus accepta ex prima, non meretur repeti; sufficit, si excerpantur miracula num. 25 et 26. Vita tertia prorsus indigna est hujus operis. Dici potest hæc omnia fuisse excusa, ut satisfieret injustæ querelæ, de qua fol. 145. Notetur tamen versus 247. Hæc mihi narravit etc.

Str. 143., štovanje bl. Juette treba više istražiti i potvrditi. U pretposljednjem broju čini se da treba nešto zabilježiti, da se ne bi jednostavno shvaćalo da se govori o čistome izvorniku.

Pag. 143, B. Juettæ cultus magis explorandus et confirmandus. Num. penultimo videtur aliquid notandum, ne simpliciter intelligatur ab originali puro dici.

Str. 169. O bl. Veroniki treba zabilježiti što smo sami vidjeli u Milanu, i treba reći koliko je sigurno augustinijanka.

Pag. 169. De B. Veronica notanda, quæ ipsimet vidimus Mediolani, et dicendum quam certo sit Augustiniana.

Str. 192. Marcela, Magdalenina sluškinja, i druge slične tričarije među viđenjima Veronike treba zabilježiti; i odatle je očito da je po njezinu ili ispovjednikovu sudu mnogo toga primiješano i da su to više pobožna razmatranja nego viđenja, u kojima je toliko laži.

Pag. 192. Marcella, Magdalenæ pedisequa, aliæ que similes nugæ inter visiones Veronicæ notandæ sunt; indeque apparet ex suo aut confessarii sensu multa admixta, et meditationes pias potius quam visiones esse, quibus tam multa subest falsitas.

Str. 195., uz br. 37. O veličini milanskoga hrama zabilježi nešto iz našega putopisa.

Pag. 195, ad num. 37. De magnitudine templi Mediolanensis nota aliquid ex itinerario nostro.

Str. 205. Zabilježi iz br. 20. da je nešto drukčije, nego što se dogodilo, po otajstvu tako bilo pokazano.

Pag. 205. Nota ex num. 20, quædam aliter, quam facta sint, per mysterium sic fuisse ostensa.

O redu i štovanju bl. Veronike mnogo sjajnoga ima Herrera u Alphabetum Augustinianum. Da bi Red mogao o njoj obavljati časoslov, da je Klement X. dopustio pisalo se iz Milana 26. listopada 1672. u Gazettama.

De B. Veronicæ Ordine et cultu multa illustria habet Herrera in Alphabeto Augustiniano. Ut Ordo posset de ea officium facere Clementem X indulsisse scribebatur Mediolano 26 Octobris 1672 in Gazettis.

Prijenos sv. Marcijana i Ivana slavi se u Civita Castellana. Treba govoriti o njima ondje gdje je o sv. Abundiju i Abundanciju, 16. rujna ili uz 20. listopada.

SS. Marciani et Joannis Translatio colitur in civitate Castellana. Agendum de illis, ubi de SS. Abundio et Abundantio, 16 Septembris seu ad 20 Octobris.

Retrogratus M. u Pseudo-Grguru Betskome, str. 1.

Retrogratus M. in Pseudo-Gregorio Bætico, pag. 1.

O sv. Stjepanu, biskupu Bourgesa, vidi Patrijar-

De S. Stephano, Episcopo Bituricensi, vide Patriar-

U Acta Sanctorum dana XIV. Siječnja.

In acta sanctorum diei xiv januarii.

Str. 212., uz popis svetaca. Odgovore na prigovore kard. Belarmina o sv. Feliksu na Pinciu treba razmotriti.

Pag. 212, ad elenchum sanctorum. Replicæ ad responsenes Card. Bellarmini de S. Felice in Pincis expendendæ.

Druga Djela sv. Poncijana mučenika, uzeta iz vatikanskoga rukopisa, nalaze se u Muzeju; prijenosa učinjenoga u Luccu iz rukopisa Florentinija. Nekoja iz rukopisa iz Bodeca.

S. Pontiani M. alia Acta, ex MS. Vaticano desumpta, sunt in Musæo; Translationis Lucam factæ ex MS. Florentinii. Quædam ex MS. Bodecensi.

O sv. Sabi, biskupu Srbije, opomenuo nas je godine 1661. tajnik Kongregacije de Propaganda, sada kardinal svete Rimske Crkve, da ne treba vjerovati Tomku, premda je tiskan u carskoj tiskari; da samoga sv. Sabu raskolnici hvale kao raskolnika. Ali iz suvremenoga života Domentijana očito je da je sv. Saba bio osobito katolički. (Usp. Trifolium serbicum o. Ivana Martinova.)

De S. Saba, Episcopo Serviæ, monuit nos anno 1661, Secretarius Congregationis de Propaganda, nunc S. R. E. Cardinalis, non esse fidendum Tomco, quamvis typis Cameræ impresso; ipsum S. Sabam a schismaticis ut schismaticum laudari. Verum ex Vita coæva Dometiani constat S. Sabam apprime catholicum fuisse. (Cfr. Trifolium serbicum P. Joannis Martinov.)

Djela bl. Odona kartuzijanca za kanonizaciju postoje, ako su već navedena kod Bzovija; vidi o njima Ughellija br. 15., stupac 1075.

B. Odonis Carthusiani Acta pro Canonizatione exstant, siquidem citata sint a Bzovio: vide de iisdem Ughellum n. 15, col. 1075.

Djela svetih otaca na Sinaju i u Raithu po Nilu nalaze se na grčkome i treba ih objaviti.

SS. Patrum in Sina et Raithu Acta per Nilum exstant græce atque edenda sunt.

Str. 249. O sv. Daciju vidi ono što smo u Milanu sakupili o milanskim biskupima.

Pag. 249. De S. Dátio vide quæ Mediolani de Episcopis Mediolanensibus collecta a nobis sunt.

Str. 254. Život sv. Fulgenzija, pisac de Quinta-nadvennas, nije dostojan da se ovdje čita. Stihovi i epigrami su sumnjivi, štoviše izmišljeni.

Pag. 254. Vita S. Fulgentii, auctore de Quinta-nadvennas, non est digna, quæ hic legatur. Versus et epigrammata suspecta, imo fictitia sunt.

Str. 257. Zar ne bi mogli biti isti sv. Cadeold i Dadolen?

Pag. 257. An non posset idem esse S. Cadeoldus et Dadolenus?

Str. 259. Spominje se neki sv. Grgur, armenski biskup; treba zapaziti da je u isto vrijeme drugi živio u Pithiviersu, o kojemu 16. ožujka.

Pag. 259. Mentio fit alicujus S. Gregorii, episcopi Armeni, animadvertendum eodem tempore alium Pitiveri vixisse, de quo 16 Martii.

Str. 260. O sv. Odonu br. 1. Novara, ili Novaria ili Novarinum? Novara je grad u Italiji, a Novarinum u Ugarskoj.

Pag. 260. De S. Odone num. 1. Novariæ, an Novarii vel Novarini? Novaria urbs Italiæ est; Novarinum Hungariæ.

Str. 265. Čudesa bl. Oderika LXX, da bi se imala, napisano rektoru Gorizie 1669.

Pag. 265. Miracula B. Oderici LXX, ut haberentur, scriptum ad Rectorem Goritiensem 1669.

Str. 274. Dodatak uz dan 4. siječnja. Izvješće redovnika Amonija o redovnicima na Sinaju i u Raithu objavio je na grčkome i latinskome Combefis godine 1660. Odatle se izvodi vrijeme mučeništva, kao što zapaža Ludovik od sv. Terezije u Successio Eliana, str. 321.

Pag. 274. Appendicula ad diem 4 Januarii. Ammonii Monachi relationem de Monachis in Sina et Raithu edidit Græce et Latine Combefis anno 1660. Hinc eruitur tempus martyrii, sicut observat Lud. a S. Teresa in successione Eliana pag. 321.

Djela sv. Justinijana, biskupa Teana, poslana su ovamo iz travnja kao uz glavni dan štovanja. Vidi što ima Ughelli u 6. svesku, stupci 827., 938., 961.

S. Justini, Episcopi Theatini, Acta ex Aprili huc remissa fuerunt tamquam ad præcipium diem cultus. Vide quæ habet Ughellus tom. VI, col. 827, 938, 961.

O sv. Andriji Corsiniju vidi Ughellija br. 16., stupac 329.

De S. Andrea Corsino vide Ughellum num. 16, col. 329.

Prijenos sv. Fulgenzija i Florentine u Berzocu pripovijeda se u Annales Placentini, list 75.

SS. Fulgentii et Florentinæ translatio Berzocam narratur in Annalibus Placentinis, f. 75.

U Acta Sanctorum dana XV. Siječnja.

In acta sanctorum diei xv januarii.

Str. 275., uz popis svetaca. Opširna Djela sv. Sekundine mučenice i čitanja vlastitoga časoslova nalaze se u Muzeju.

Pag. 275, ad elenchum Sanctorum. S. Secundinæ M. Acta prolixa et lectiones officii proprii sunt in Musæo.

Starija Djela sv. Efezija primili smo iz vatikanskoga rukopisa. Njegov i Potitov prijenos u Pisu vidi kod Ughellija.

S. Ephesii Acta antiquiora ex MS. Vaticano accepimus. Ejus et Potiti translationem Pisas vide apud Ughellum.

Grčka Djela sv. Makarija imamo. Vidi treba li što drugo zatražiti iz Vat. 825, list 70.

S. Macarii Acta Græca habemus. Vide an aliud requirendum sit ex Vat. 825 f. 70.

Život sv. Maure i Brite, raspoređen po kratkim čitanjima, nalazi se u našemu kodeksu iz Bodeca.

SS. Mauræ et Brittæ Vita, per lectiones breves disposita, exstat in codice nostro Bodecensi.

Grčka Djela sv. Aleksandra Akoimeta imamo.

S. Alexandri Accenetæ Acta Græca habemus.

Stari latinski Život sv. Ivana Kalibita treba zadržati; drugi nije trebalo dodavati, nego zabilježiti nešto iz njega.

S. Joannis Calybitæ antiqua Vita Latina retinenda; secunda non fuerat addenda, sed notanda quædam ex ea.

Život sv. Bonita, uspoređen s rukopisom švedske kraljice, nalazi se u Muzeju. Ali na gotovo nebrojenim mjestima trebalo bi ga ispraviti nagađanjem.

S. Boniti Vita, collata cum MS. Reginæ Sueciæ, exstat in Musæo. Sed locis pene innumeris esset per conjecturam emaculanda.

Spomen bl. Mortua u rukopisu nalazi se u Muzeju.

B. Mortui memoria MS. est in Musæo.

Djela bl. Anđela Giralda samotnjaka imamo iz vatikanskoga kodeksa; također poslana od Jacobillija.

B. Angeli Giraldi solitarii Acta ex Vaticano codice habemus; item missa a Jacobillo.

O dolasku sv. Maura u Galije i Životu koji je po Faustu od kasnijih pokvareno umetnut raspravlja Bondonnet u Episcopi Cenomannenses opširno i čvrsto, te pokazuje na više primjera da je po njemu pravilo sv. Benedikta uistinu doneseno u Galije.

De adventu S. Mauri in Gallias et Vita per Faustum a posteris fœde interpolata agit Bondonnettus in Episcopis Cenomannensibus fuse et solide, ostenditque pluribus exemplis, ab eo regulam S. Benedicti vere allatam esse in Gallias.

Djela sv. Efezija treba usporediti s Djelima sv. Prokopija, i ako se većina slaže, smatrati ih podmetnutima. Ona koja su objavljena ne zaslužuju mjesto u ovome djelu. O crkvama i tijelu istoga moglo bi se doista dobiti više toga od sicilskih pisaca, ali treba dobro ispitati zbog njihove sumnjive pouzdanosti. Str. 210., br. 4., redak 4., briši benediktinskoga reda, osim ako nije sigurno da je pod njime bio osnovan.

S. Ephysii Acta conferenda cum Actis S. Procopii, et si pleraque convenientant, habenda pro suppositiis. Ea, quæ edita sunt, non merentur locum in hoc opere. De templis et corpore ejusdem plura sane haberi possent ex auctoribus Siculis; sed bene examinanda propter eorum dubiam fidem. Pag. 210, n. 4, l. 4, dele instituti benedictini, nisi certum sit sub eo conditum fuisse.

U Životu sv. Maura sigurno je sastavljeno 5. poglavlje, gdje je o smrti sv. Benedikta. Odonovo pismo prije prijenosa trebalo bi staviti prije Djela, i ta bi trebalo tiskati pod njegovim, a ne Faustovim imenom; jer je on sam kratki Faustov tekst na mnogo načina proširio. U br. 33. kaže se da je Benedikt, utemeljitelj tolikih svetih samostana, Gospodinu pridobio toliko tisuća redovnika. Svakako zbog pretpostavljenoga širenja Reda svoga vremena.

In Vita S. Mauri certo compositum est caput V, ubi de obitu S. Benedicti. Epistola Odonisi ante translationem deberet poni ante Acta, et hæc sub ejus, non Fausti nomine excudi deberet; ipse enim brevem Fausti textum multipliciter amplificavit. Num. 33 dicitur Benedictus tot sanctorum fundator monasteriorum tanta millia monachorum Domino acquisivisse. Utique ex sui temporis præsumpta dilatione Ordinis.

Str. 350. treba izostaviti rodoslovlje sv. Farsitije kao izmišljeno. Vidi Cantarellija i pisce o braku Ansberta i Blitilde.

Pag. 350 omittenda genealogia S. Farsitiæ utpote fabulosa. Vide Cantarelli et scriptores de matrimonio Ansberti et Blithildis.

Treba zabilježiti da smo u svim knjižnicama Italije i Galije marljivo istraživali krije li se igdje izvorni Život sv. Maura po Faustu, i da u istraživanju nismo nigdje ništa postigli. Zabilježi povrh toga da u Životu sv. Maura nema ni najmanjega znaka onoga samostana koji je on sam obnovio u Galiji, protiv onih koji pretpostavljaju da je po njemu Benediktinsko pravilo tako prošireno da je ubrzo postalo posvuda zajedničko.

Notandum in omnibus Italiæ ac Galliæ Bibliothecis studiose nos quæsivisse an uspiam genuina S. Mauri Vita per Faustum lateret, nec quicquam nos indagando uspiam profecisse. Nota insuper in Vita S. Mauri ne minimum quidem esse indicium illius monasterii, ab ipso reformati in Gallia, contra eos, qui Benedictinam regulam supponunt ab eo sic propagatam fuisse, ut brevi ea ubique communis fuerit.

Str. 359. u bilješkama dodajc Heribert je premjestio sjedište u Norwich i ondje položio prvi kamen stolne crkve godine 1086., kako svjedoči Godwin u De Episcopis Angliae.

Pag. 359 in notis addec Herbertus Nortvicum sedem transtulit, et ædis cathedralis primum ibi lapidem posuit anno 1086, ut auctor est Godwinus de Episc. Angliæ.

Str. 361., br. 17. Ono što se ovdje kaže treba usporediti i ispraviti prema onome što je rečeno o sv. Gertrudi u ožujku.

Pag. 361, num. 17. Quæ hic dicuntur, conferenda et corrigenda ex dictis de S. Gertrude in Martio.

Tijelo sv. Maura u opatiji sv. Justa u Susa. Vidi Cardinales, Episcopi et Abbates Pedemontani, str. 237. Samostan istoga u Monte Cassinu godine 1198. obranjen od Nijemaca. Kaže se da se tijelo nalazi u Milanu. Prijenos u Fossato prenose drugi.

S. Mauri corpus in Abbatia S. Justi Secusiæ. Vide Cardinales, Episcopos et Abbates Pedemontanos pag. 237. Ejusdem monasterium Casinense anno 1198 a Teutonicis defensum. Corpus Mediolani exstare dicitur. Translatio Fossatum ab aliis perhibetur.

Tijelo sv. Makarija Egipćanina u Amalfiju, br. 20., stupac 217.

S. Macarii Ægyptii corpus Amalphi n. 20, col. 217.

Str. 313. Dodaj nešto o glavi Ivana Kalibita u Parmi iz Theatrum Parmense: Poli, str. 23., koji u bilješkama, str. 33., misli da je Ivanovo tijelo prenio otac u Rim.

Pag. 313. Nonulla adde de capite Joannis Calybitæ Parmæ ex Theatro Parmensi: Poli p. 23; qui in annotatis p. 33 putat corpus Joannis a patre translatum Romam.

U Acta Sanctorum dana XVI. Siječnja.

In acta sanctorum diei xvi januarii.

Str. 365., uz popis svetaca. Sažetak Života sv. Jakova Tarentaškoga darovan po Ughelliju; treba zatražiti preostali dio Života koji smo dali osakaćen.

Pag. 365, ad elenchum sanctorum. S. Jacobi Tarentasienis epitome Vitæ donata ab Ughello; requirenda Vitæ, quam mutilam dedimus, pars reliqua.

O sv. Gilderiku u Vendômeu u Galiji umetnuo je u samu knjigu list J. Bolland, str. 39.

De S. Gilderico Vindocini in Gallia insertum est ipsi libro folium a J. Bollando p. 39.

Život bl. Ivane od Bagna treba uzeti od Augustina Fortunija.

B. Joannæ de Balneo Vita ex Augustino Fortunio, desumenda.

Blitarius, drug sv. Furseja, može se ovdje uvrstiti i dati njegov život.

Blitharius, socius S. Fursæi, huc referri potest, et Vita ejus dari.

Djela sv. Ticijana iz Oderza neka se uzmu od Petra Cala; od Crkve u Oderzu treba zatražiti isprave koje navodi Ferrari.

S. Titiani Opitergensis Acta ex Petro Calo sumantur: ab Ecclesia Opitergensi petenda quæ citat Ferrarius monumenta.

Život sv. Treverija s napomenama, tiskan: u Lyonu u osmini 1647.

S. Treverii Vita cum annotationibus, excusa: Lugduni in-8° 1647.

Str. 380., br. 4. Mjesto Života iz br. 33. pogrešno se shvaća o krvnim srodnicima, jer iz onoga što slijedi može biti riječ o učenicima iz Lérinsa.

Pag. 380, n. 4. Locus Vitæ ex num. 33 intelligitur de consanguineis male; quia ex sequentibus potest agi de Lirinensibus discipulis.

U komentaru o sv. Honoratu mogao se nešto potpunije pobiti njegov izmišljeni Život i razotkriti sama izmišljenost.

In commentario de S. Honorato potuisset aliquanto plenius refutari Vita ejus fabulosa, et ipsa fabulositas detegi.

Život bl. Gratte iz Reda najmanjih, umrle u Valenciji godine 1606., nalazi se u Bibliotheca na francuskome, u dvanaestini.

Vita B. Grattæ Minimæ, Valentiæ mortuæ anno 1606, est in Bibliotheca Gallice, in-12.

Str. 396. O sv. Liberati i drugima čini se da treba reći da su bile sestre po nakani, a ne po krvi.

Pag. 396. De S. Liberata et aliis videtur dicendum proposito, non sanguine, fuisse sorores.

Str. 397. Treba jasno reći da sv. Honorat nije bio benediktinac.

Pag. 397. Clare dicendum S. Honoratum non fuisse Benedictinum.

Potpuniji Život sv. Furseja, u kojemu Beda tvrdi da se nalazi mnogo toga o drugovima, traži se. Drugi život bilo bi bolje izostaviti, jer prvome ne dodaje ništa što bi se moglo sigurno čitati i vjerovati.

S. Fursæi Vita plenior, in qua multa de sociis haberi asserit Beda, requiritur. Vita secunda melius omitteretur, cum primæ nihil addat, quod secure legi et credi possit.

Str. 408. U bilješkama ulomak himna prikladnije će se svesti na tri retka.

Pag. 408. In notis hymni fragmentum aptius ad tres lineas reducetur.

Starija Djela svetih Petorice mučenika Berarda i drugova treba zatražiti u Lisabonu.

Acta antiquiora SS. Quinque Martyrum Berardi et Sociorum requirenda Ulyssippone.

Str. 428., br. 16. početak ovako ispravi: Antonije Verbo iz Vicenze, koji se godine 1383. pobrinuo da se u Vicenzi tiska Catalogus Sanctorum, na njegovu je kraju dodao djela nekih svetaca ukratko izabrana iz njihovih povijesti, kako izjavljuje, da budu nasljedovana; koja se u kasnijem izdanju pogrešno pripisuju samome Petru de Natalibus pod naslovom: De Sanctis recenter canonisatis. U ovome dakle dodatku, ne pisca, nego knjige, dva stoljeća kasnijem, na prvome se mjestu nabraja pohvala petorice tih mučenika i dodaje se.

Pag. 428, n. 16. initium sic corrige: Antonius Verbus Vicentinus, qui anno MCCCLXXXIII Catalogum Sanctorum curavit Vicentiax imprimendum, ad ejus calcem adjecit Sanctorum quorumdam gesta breviter ex eorum historiis decerpta, ut profitetur, imitanda: quæ in editione posteriori perperpam attribuuntur ipsi Petrode Natalibus sub titulo: de Sanctis recenter canonisatis. In hac ergo dicti, non auctoris, sed libri appendice, duobus sæculis posteriori, primo loco recensetur quinque horum Martyrum encomium et àdditur.

Str. 364. Treba izostaviti o mučenicima iz Brescie prema onome što je rečeno u Apologia uz 2. travnja.

Pag. 364. Omittenda de Martyribus Brixianisjuxta dicta in Apologia ad 2 Aprilis.

Str. 395. O sv. Ticijanu vidi Italia Sacra.

Pag. 395. De S. Titiano vide Italiam Sacram.

O sv. Marcelu papi vidi Damazijev natpis i bilješke uz njega; također njegovu ispravljenu povijest u travnju, ondje gdje je o sv. Marcelinu.

De S. Marcello Papa vide Epitaphium Damasi et notas in illud; item historiam ejus correctam in Aprili, ubi de S. Marcellino.

U Acta Sanctorum dana XVII. Siječnja.

In acta sanctorum diei xvii januarii.

Str. 436., uz popis svetaca. Za dopunu Djela Blizanaca koristit će rukopis švedske kraljice. Nedostaju zapisi koje su načinili Neon i Turbon, o kojima u komentaru, br. 3.

Pag. 436, ad elenchum Sanctorum. Ad Acta Tergeminorum supplenda usui erit MS. Reginæ Sueciæ. Desiderantur excepta per Neonem et Turbonem, de quibus in comm. n. 3.

Stariji i jednostavniji život sv. Genulfa poslao Combefis.

S. Genulphi vita antiquior et simplicior a Combefisio missa.

Prijenos sv. Antuna iz rukopisa iz Clunyja i iz Utrechta. Drugi izmišljeni iz rukopisa iz Triera. Je li na njemu utemeljen prijenos u Arles; vidi u Životu Bollanda.

Translatio S. Antonii ex MS. Cluniacensi; et Ultrajectino. Alia fabulosa ex Trevirensi MS. An huic innixa translatio Arelatensis; vide in Vita Bollandi.

Druga Djela sv. Sulpicija iz Bourgesa i Prijenos, te dvije knjige Čudesa treba zatražiti iz rukopisa samostana u Becu. S njime treba usporediti Život koji smo mi objavili ondje podijeljen u tri knjige, a možda i proširen kojim poglavljem. Vidi Labbe, 2. svezak, list 40., list 451.

S. Sulpitii Bituricensis Acta alia et Translatio, et Miraculorum libri duo petendi ex MS. Monasterii Beccensis. Cum eodem conferenda Vita a nobis edita istic in tres libros distincta, et aliquot forte capitibus edita auctior. Vide Labbe tom. II, f. 40, f. 451.

Čudotvorni lik sv. Antuna. O njemu vidi 24. poglavlje knjige Histoire de Chastillon sur Seine.

Miraculosa imago S. Antonii. De ea vide cap. 24 libri, Histoire de Chastillon sur Seine.

U Djelima Blizanaca očito je da su napisana nakon što je u br. 7. bila definirana istobitnost; također iz izraza „minutatim mittere, mettre en pièces” čini se da je pisac Francuz. Druga Djela i cijela izmišljotina o Lingonima, nedostojni ovoga djela, neka se izostave, a basna neka se čvrsto pobije u komentaru. O Aurelijanu, ne caru, nego namjesniku, vidi u travnju. Ako se ne potvrdi dopuna prijašnjih Djela iz rukopisa kraljice, mogla bi se uzeti iz drugih od br. 12. do 14.

In Actis Tergeminorum patet scripta post definitam consubstantialitatem num. 7; item ex phrasi « minutatim mittere, mettre en pièces, » scriptorem videri Gallum. Secunda Acta totumque de Lingonibus figmentum, indigna hoc opere, omittantur, et solide refutetur fabula in commentario. De Aureliano non Imperatore, sed Præside, vide in Aprili. Si non probetur supplementum priorum Actorum ex MS. Reginæ, posset sumi ex secundis a num. 12 ad 14.

Oba Života sv. Gengulfa su izmišljena, a drugi posve suvišan. O vremenu treba govoriti u komentaru. Čini se da je živio pod Sikstom III., a ne II. Imena Genulf, Aglibert, Basin možda, i Genit te Acbia su franačka; tko bi dakle posumnjao da pripadaju 5. stoljeću? Možda svetac nije bio biskup, nego samo svećenik. Veće svjetlo treba očekivati od starijega Života. Čitava također bit izmišljenoga Života sadržana je u čudesima br. 17., a čudesa se nalaze iza br. 28.

S. Gengulphi Vita utraque fabulosa est et secunda prorsus superflua. De ætate agendum in commentario. Videtur sub Sixto III non II floruisse. Nomina Genulphi, Agliberti, Basini forte, et Geniti atque Acbiæ francica sunt: quis igitur dubitet, quin ad sæculum V spectent? Forte Sanctus non Episcopus, sed presbyter tantum fuit. Major lux speranda ex Vita antiquiori. Tota etiam substantia Vitæ fabulosæ continetur in miraculis n. 17 et miracula habentur post num. 28.

Str. 451., briši bilješkua. Jer je očito da se exarmare u tim Djelima češće uzima umjesto obarmare, kao što su colere i excolere, gdje ex nije odrično, nego pojačano.

Pag. 451, dele notat. a. Patet enim exarmare sumi pro obarmare sæpius in his Actis, sicut colere et excolere; ubi ex non privativum, sed intensivum.

Str. 461. Poglavlja 1. i 2. iz Čudesa sv. Genulfa bolje je izostaviti, jer nisu nimalo na stvari i vrve pogreškama do br. 8. Tako smo izostavili neka slična poglavlja u Životu sv. Benedikta.

Pag. 461. Capita 1 et 2, ex Miraculis S. Genulphi melius omittentur, quia nihil ad rem, et mendis scatent ad num. 8. Ita quædam similia capita omisimus in Vita S. Benedicti.

Str. 463. Dodana bilješka iz dodatka neka se preinači, jer su mnogi pokazali da je ženidba Blitilde puna izmišljotina.

Pag. 463. Nota addita ex appendice reformetur, quia plures ostenderunt Blithildis nuptias commentis plenas esse.

Str. 468. c. Stavlja se probamentum, neobična riječ, i prije na str. 450. b, odakle možeš zaključiti da je istoga pisca oba spisa.

Pag. 468 c. Probamentum, vox singularis, ponitur, et antea in pag. 450 b. unde colligas eumdem utriusque scriptionis auctorem esse.

Str. 472., 2. stupac, 3. redak, ovako čitaj: Finitimus Heraclex eorum qui apud Ægyptios sunt Arcadum.

Pag. 472, col. 2, lin. 3, sic lege: Finitimus Heraclex eorum qui apud Ægyptios sunt Arcadum.

Str. 473.c i 507., slovob. Efrem koji je napisao Apophthegmata Patrum nije mogao biti iz Edese, nego dobro netko od onih o kojima uz život sv. Abrahama pustinjaka u ožujku.

Pag. 473 c. et 507, lit. b. Ephrem qui scripsit Apophthegmata Patrum, non potuit fuisse Edessenus, sed bene aliquis ex iis, de quibus ad vitam S. Abraham Eremitæ in Martio.

Str. 506., slovo C. Umjesto Abrahamo Syro čitaj: Abrahamo, stricu Marije bludnice, kojega prema raširenoj zabludi čini Sircem, dok je iz Helesponta.

Pag. 506, lit. c. Abrahamo Syro lege: Abrahamo, Mariæ meretricis patruo, quem ex vulgato errore Syrum facit, cum sit Hellespontinus.

Str. 513., bilj. 4., 1. redak. Gdje se kaže Qui unus de propugnatoribus esse creditur, čitaj: qui unus de prognatis ejus (to jest sv. Vilima iz Gellonea) esse creditur; tako se čini da treba imati istinitiji smisao.

Pag. 513, n. 4, l. 1. Qui unus de propugnatoribus esse creditur, lege: qui unus de prognatis ejus (scilicet S. Guillelmi Gellonensis) esse creditur: ita videtur verior sensus habendus.

O poslanicama sv. Antuna koje je Ambrozije Kamaldoljanin preveo s grčkoga vidi književne povijesti i Bibliothecae Patrum, str. 363. Ruka sv. Antuna u opatiji sv. Justa. Vidi Cardinales, Episcopi et Abbates Pedemontani, str. 238.

De S. Antonii Epistolis ab Ambrosio Camaldulensi ex græco traductis vide historias literarias et Bibliothecas Patrum pag. 363. S. Antonii branchium in Abbatia S. Justi. Vide Cardinales, Episcopos, Abbates Pedemantanos, pag. 238.

Kosti opata sv. Antuna koje čudesno sjaje u Tricaricu. Vidi Ughellija, br. 20., stupac 192. d.

S. Antonii Abbatis ossa mire fulgentia Tricarici. Vide Ughellum n. 20, col. 192, d.

O sv. Sabinu treba dati sama čitanja iz Piacenze, ali treba izostaviti pripovijedanje čudesa koje se pouzdanije ima od sv. Grgura. Njegova je čeljust u Castru u Etruriji.

De S. Sabino dandæ sunt ipsæ lectiones Placentinæ: sed omittenda narratio miraculi, quod ex S. Gregorio fidelius habetur. Ejus maxilla Castri est in Etruria.

Oba Života sv. Sulpicija čine se da su istoga pisca. Tako su stil isti i riječi često iste; ono što je najprije napisao kraće, poslije je opširnije proširio; bilo bi dovoljno jedno ili drugo.

Utraque Vita S. Sulpitii videtur esse ejusdem auctoris. Ita stylus idem et verba sæpe sunt eadem: primo brevius scriptam diffusius deinde extenderit: sufficeret alterutra.

O sv. Milgiti itd. vidi u ožujku o sv. Hindswithi itd. treba li ovdje štogod ispraviti.

De SS. Milgita, etc. Vide in Martio de S. Hindswitha, etc; an hic nihil corrigi debeat.

Julije M. u Pseudo-Grguru Betskome, str. 1.

Julius M. in Pseudogregorio Bætico, pag 1.

Početak iz knjige o životu i objavama bl. Arkanđele iz Panigarole, koja je u Milanu u samostanu sv. Marte. Zamolio sam da redovnice prepišu cijelu i pošalju nam.

Initium ex libro de vita et revelationibus B. Archangelæ de Panigarola, qui est Mediolani in monasterio S. Marthæ. Petii ut Moniales totum describerent, et nobis mitterent.

Da se Faust iz Reggia časti kao svetac svjedoči Spondan u Epitome pod godinom 520., br. 7; također u drugome izdanju koje navodi.

Faustum Regiensem coli ut Sanctum testatur Spondanus in Epit. ad an. 520, n. 7; item in alia editione, quam citat.

U Acta Sanctorum dana XVIII. Siječnja.

In acta sanctorum diei xviii januarii.

Str. 544., uz popis svetaca. O sv. Priski različita zapažanja o. Grothausena, budući da su ista Djela kao i sv. Martine, čini se da treba odbaciti.

Pag. 544, ad elenchum sanctorum. De S. Prisca varia observata a P. Grothausen, cum sint eadem Acta ac S. Martinæ, videntur rejicienda.

O sv. Liberati i Faustini mnogo toga postoji na talijanskome i na latinskome.

De SS. Liberata et Faustina plura Italice exstant et Latine.

Život bl. Henrika de Comentina, carigradskoga patrijarha, prikupljen na dva načina.

B. Henrici de Comentina Patriarchæ Constantinopolitani Vita collecta dupliciter.

Talijanski rukopisni Život bl. Facija opširan; dali smo samo kratak sažetak.

B. Facii Vita Italica MS. prolixa: solum dedimus breve compendium.

O Katedri sv. Petra imamo knjigu tiskanu u Rimu 1666. u osmini, u kojoj se brani Bollandovo mišljenje o mjestu sv. Augustina i starini blagdana.

De Cathedra S. Petri habemus librum excusum Romæ 1666 in-8, in quo defenditur sententia Bollandi de loco S. Augustini et Festi antiquitate.

Str. 560. Za sv. Sulpicija pogledaj Diatriba de scopis Trajectensibus.

Pag. 560. Pro S. Sulpitio consule Diatribam de scopis Trajectensibus.

Život sv. Libere zatražen iz Verone, kako se ovdje navodi, možda treba staviti 11. travnja. Godine 1669., 15. lipnja, odgovor je propao u vrijeme kuge.

S. Liberæ Vita petita Verona, prout hic citatur, forte ponenda XI Aprilis. Anno 1669, 15 Jun. responsum periit pestis tempore.

Štovanje sv. Leobarda treba jasnije istražiti u Toursu iz Marmoutiera, ako bi se možda bolje odnosilo na ožujak. Treba vidjeti tko je sv. Leobard, učenik sv. Benedikta, utemeljitelj Marmoutiera u Alzasu.

S. Leobardi cultus distinctius quærendus Turone ex Majori Monasterio, si forte melius referretur ad Martium. Videndum, quis sit S. Leobardus, S. Benedicti discipulus, conditor Maurmunster in Alsatia.

Vidi Bucelina i Sirina o sv. Kolumbanu, list 406.

Vide Bucelinum et Sirinum in S. Columbano, f. 406.

U Životu sv. Deikola stari naslovi poglavlja bolje će se staviti prije Života nego poslije pojedinih poglavlja među bilješkama.

In Vita S. Deicoli antiqui capitum tituli melius ante Vitam, quam post capita singula inter annotationes ponentur.

Str. 570. Slovoc. bilježi se anakronizam koji u br. 35. sam pisac priznaje, tako da se to zapažanje radije treba odnositi na onaj broj.

Pag. 570. Lit. c. notatur parachronismus, quem num. 35 ipsemet auctor agnoscit, ut ea observatio potius ad illum numerum referri debeat.

Str. 574. O bl. Faciju može se zabilježiti da je ime okrnjeno od Bonifacije, kao mnoga druga talijanska: Forellus umjesto Victorellus, Minicus umjesto Dominicus. Zatražio sam 1669., 15. lipnja, stari latinski Život, ako postoji, i postupak koji se u rukopisu čuva kod upravitelja bolnice, a navodi se u talijanskome Životu.

Pag. 574. De B. Facio notari potest, nomen truncatum esse ex Bonifacio, ut pleraque italica alia: Forellus pro Victorello, Minicus pro Dominicus. Petii 1669, 15 Junii, antiquam Vitam latinam, si qua est, et processum, qui apud Regentes Hospitalis servatur MS. citaturque in Vita Italica.

Život bl. Beatrise d'Este treba ponovno zatražiti iz Ferrare. Primio sam ga godine 1670. Napisao je talijanski del Gianoli, tiskan u Milanu godine 1653. u dvanaestini.

B. Beatricis Estensis Vita denuo petenda Ferraria. Accepi anno 1670. Scripsit italicam del Gianoli excusam Mediolani anno 1653 in-12.

Obedijan, biskup Pavije, treba staviti među izostavljene iz kazala svetaca Pavije po Gaspareu.

Obedianus, Episcopus Papiæ, ponendus in prætermissis ex indice de Gasparis SS. Ticinensium.

Život bl. Kristine iz L'Aquile po Curtiju postoji. Čini se da je vrijedno truda da se u L'Aquili zatraži o njezinu štovanju i vjerodostojnim zapisima čudesa, premda je umrla 1543.

Vita B. Christinæ de Aquila per Curtium exstat. Videtur operæ pretium de ejus cultu et authenticis scripturis miraculorum requiri Aquilæ licet mortua sit 1543.

O sv. Voluzijanu, biskupu Toursa, vidi Maan u Episcopi Turonenses.

De S. Volusiano, Episcopo Turonensi, vide Maan de Episcopis Turonensibus.

U Acta Sanctorum dana XIX. Siječnja.

In acta sanctorum diei xix januarii.

Str. 576. uz popis svetaca. Život sv. Launomara, različit od objavljenih, triput prepisan, nalazi se na našim policama.

Pag. 576 ad elenchum sanctorum. S. Launomari Vita, ab editis diversa, ter descripta, exstat in pluteis nostris.

Muka sv. Marije i Marte iz vatikanskoga rukopisa nalazi se kod nas.

SS. Mariae et Marthæ Passio ex MS. Vaticano exstat apud nos.

Podizanje sv. Basijana treba uzeti od Petra Cala. O prijenosu vidi Ughellija.

S. Bassiani elevatio ex Petro Calo desumenda. De Translatione vide Ughellum.

Život sv. Remigija iz Rouena nalazi se u Muzeju.

S. Remigii Rotomagensis Vita est in Musæo.

Među izostavljenima o prijenosu sv. Tome iza Ferrarija dodaj: Ta je čestica nadlaktične kosti donesena u kapelicu zaštitnika godine 1604., 20. siječnja, ali da se toga dana slavi blagdan, Klement VIII. je poslije odredio. O tome se govori u Analecta uz Djela sv. Tome uz 7. ožujka.

Inter prætermissos de Translatione S. Thomæ post Ferrarius adde: Est ea particula brachialis ad sacelum Patronorum delata anno 1604, 20 Januarii, sed ut hac die Festum ageretur, Clemens VIII postea sanxit. Agitur de eo in Analectis ad Acta S. Thomæ ad VII Martii.

Str. 590., pri kraju Života sv. Basijana spominje se Ara Virginis Turriferæ; čini se da se označuje sv. Barbara, što bi trebalo zabilježiti.

Pag. 590, circa finem Vitæ S. Bassiani nominatur Ara Virginis Turriferæ: videtur significari S. Barbara; quod esset annotandum.

Str. 594., br. 6., briši to da je sv. Launomar mogao prigrliti pravilo sv. Benedikta; jer nema nikakve vjerojatnosti da je to uistinu učinio.

Pag. 594, n. 6, dele quod S. Launomarus potuerit S. Benedicti regulam esse amplexus: nulla est enim verisimilitudo hoc reipsa fecisse.

Str. 601. Ispitaj tko je sv. Feliks po čijemu je nalogu Walafrid napisao mučeništvo sv. Blaitmaca.

Pag. 601. Examina, quis sit S. Felix, cujus jussu Walafridus scripsit S. Blaitmaci martyrium.

U Acta Sanctorum dana XX. Siječnja.

In acta sanctorum diei xx januarii.

Str. 613. uz popis svetaca. Djela sv. Sebastijana, poslana iz Rima i uvezana s drugima, mogla bi se pregledati radi prikupljanja različitih čitanja. O njegovoj bratovštini u Echternachu postoji knjižica u dvanaestini. Pismo o prijenosu iz rukopisa iz Vendômea kod Du Chesnea. Dvije kosti u Fleuryju, donesene iz Soissona. Vidi Annales Aureliani, str. 262. i 600.

Pag. 613 ad elenchum sanctorum. Acta S. Sebastiani, Roma missa et cum aliis compacta, possent inspici, ad variantes lectiones colligendas. De ejus confraternitate Epternaci libellus exstat in 12. Epistola de translatione ex MS. Vindocinensi apud Du Chesne. Duo ossa Floriaci, Suessionibus allata. Vide Annales Aurelian. pag. 262 et 600.

Grčka Djela sv. Eutihija po Metafrastu postoje. Ista u prvotnome stilu sv. Ćirila imamo iz vatikanskoga kodeksa.

S. Euthymii Acta græca ex Metaphraste exstant. Eadem primigenio stylo S. Cyrilli habemus ex codice Vaticano.

Život djevice sv. Eustohije po Maurolycu, dugo željen od nas, napokon je primljen u Rimu. Nalazi se također tiskan na talijanskome.

S. Eustochiæ Virginis Vita per Maurolycum, diu desiderata a nobis, accepta tandem est Romæ. Adest etiam Italice impressa.

Djela bl. Lodulfa Panfilija, biskupa Gubbija, prikupio i objavio Jacobilli.

B. Lodulphi Pamphili, Episcopi Eugubini, gesta collecta et edita a Jacobillo.

Život sv. Haduinda, biskupa Le Mansa, drugi je onaj koji se hvali kao bolji gore u sadašnjem svesku na str. 402., br. 4.

S. Haduindi, Episcopi Cenomannensis, Vita alia est ea, quæ laudatur ut melior supra in præsenti tomo pag. 402, num. 4.

Str. 620., br. 33. Navodi se natpis kao postavljen u vrijeme pape Sergija; ali o. Honoré Fabri, zamoljen da ga pokaže godine 1664., odgovorio je da se po obliku slova jasno vidi da nije stariji od dvjesto godina. A njegova se novost dokazuje po tome što se ondje spominju oprosti: Tri godine i tri četrdesetnice pravoga oprosta; jer se vidi da to miriše na 16. stoljeće.

Pag. 620, num. 33. Citatur inscriptio tamquam tempore Sergii Papæ posita: atqui P. Honoratus Fabri rogatus eam ostendere anno 1664 respondit clare apparere ex forma characterum quod non sit annis ducentis antiquior. Et novitas ejus ex illo probatur, quod ibi fiat mentio indulgentiarum: Tres annos et tres quadragenas de vera indulgentia; apparet enim, quod sæculum XVI hæc sapiant.

Str. 622., br. 9. Grčka Djela sv. Sebastijana zar nisu iz rukopisa Grottaferrate? Pogrešno se dakle pripisuju Metafrastu ono što su sastavili redovnici toga mjesta, kao i drugo takvo, s latinskoga često uz mnogo nepoznavanja.

Pag. 622, num. 9. Acta S. Sebastiani Græca numquid ex Cryptæ Ferratæ MS. sunt? perperam igitur imputantur Metaphrastæ, quæ sunt a monachis illius loci facta, ut alia ejusmodi, ex latinis cum multa sæpe imperitia.

Str. 627., 1. stupac. Ime Ebersberg izvodi se od vepra. To se čini izmišljenim, budući da je mjesto osnovao Eberhard, od kojega radije treba reći da je ostalo ime, kao u Ebersklause blizu Triera, što je Eberhardova ćelija; Treba zatražiti Prolog u prijenosu sv. Sebastijana, naznačen u br. 39.

Pag. 627, col. 1. Ebersbergæ nomen ab apro ducitur. Fabulosum hoc videtur, quando quidem locum condiderit Eberhardus, a quo potius dicendum nomen remansisse: sicut in Ebersclause prope Treviros, quæ est Eberhardi cella. — Requirendus Prologus in translatione S. Sebastiani, num. 39 indicatus.

Str. 637., slovoc. Briši ovdje čini se itd. i zamijeni Ovdje se označuje znak Karla Velikoga, to jest ime napisano jednim potezom povezanih slova; kakav se može vidjeti pod ispravama svih njegovih i kasnijih careva i kraljeva. Monogram pak Karla Velikoga ima oblik križa; pod Otonima su slični monogrami počeli biti četvrtasti zbog slova H u koje su se uplitala ostala.

Pag. 637, lit. c. Dele hic videtur etc. et substitue Hic significatur signum Caroli Magni id est nomen uno litterarum connexarum ductu scriptum: quale sub omnibus ejus posterorumque Imperatorum ac Regum diplomatis videre est. Caroli autem Magni monogramma habet formam crucis: sub Ottonibus similia monogrammata quadrata esse coepere propter litteram H cui cæteræ innectebantur.

Str. 577. O pronađenju Peregrina itd. ispravi smjelo da su sumnjivi prema Apologia u 2. svesku travnja, pogl. br. 51.

Pag. 577. De inventione Peregrini etc. corrige audacter, esse suspectos juxta Apologiam in tomo II Aprilis, cap. n. 51.

O dobi određenoj sv. Katelu treba ispraviti u 2. svesku veljače, list 795., br. 9.

De ætate S. Catelli statuta corrigenda ext. 2, Feb. f. 795, n. 9.

Djela sv. Julijana Gostoljubca imamo iz palatinskih rukopisa. Vidi rečeno 3. svibnja uz sv. Urzina.

Acta S. Juliani Hospitatoris ex MSS. Palatinis habemus. Vide dicta III Maii ad S. Ursinum.

Str. 661. Mučenik Neofit je onaj čija Djela imamo pohranjena uz sljedeći dan.

Pag. 661. Neophytus martyr is est, cujus Acta habemus ad sequentem diem reposita.

Isto ondje. Inna, Pinna, Rimma čine se imenima gotskih mučenika, kakvih vrlo mnogo imamo u ožujku dana 26., kojega pogledaj i odatle razjasni ove.

PP. ibid. Inna, Pinna, Rimma, videntur nomina Martyrum Gothorum, qualia plurima habemus in Martio die 26, quem consule, et inde hos illustra.

Str. 663., br. 6. Sasvim je suvišan Hvalospjev sv. Eutihija po Maksimu Kiterijskom, koji je gotovo doslovno preuzeo od Nicefora i slijedi u br. 21.

Pag. 663, n. 6. Omnino superfluum est Elogium S. Euthymii ex Maximo Cythereo, quod fere verbotenus accepit ex Nicephoro, et sequitur num. 21.

Str. 681., slovoc. Smiješno se čini da se sumnja je li Embrymium keltska riječ, kod kojih ne bi bilo ni građe za izradu takva jastuka.

Pag. 681, lit. c. Ridicule videtur dubitari, an Embrymium sit vox Celtica, apud quos nec materia quidem esset ejusmodi cervicalis faciendi.

Str. 689. Što su Manuthia i odakle su tako nazvana, mnogo se istinitije tumači u ožujku uz Djela sv. mučenika Sabita dana 20., i očito je da nije drugo nego mladice odatle.

Pag. 689. Manuthia quæ sint, et unde dicta, multo verius explicatur in Martio ad Acta SS. Martyrum Sabaitarum die 20, nec aliud esse quam sarmenta indidem patet.

Str. 693. Što god se kaže o sv. Geraldu, treba pregledati i ispraviti prema onome što je rečeno o njemu 13. ožujka. U pretposljednjem retku umjesto starih dvaju himana čitaj tri; jer ih je toliko, kao što je očito iz različitosti ritma. Drugi počinje u br. 9., treći počinje ondje gdje bi trebalo označiti br. 10. Nekoega kralja izvan zakona... Mogla bi se dva stiha pri tisku spojiti.

Pag. 693. Quæcumque dicuntur de S. Geraldo, recognoscenda sunt, et emendanda ex dictis de eo 13 Martii. Linea antepenultima antiquos duos hymnos lege tres; totidem enim sunt, ut patet ex rythmi diversitate. Secundus incipit num. 9; tertius ubi num. 10 signari deberet incipit. Quemdam Regem extra legem... Possent duo versus imprimendo conjungi.

Str. 694., br. 1. Zabilježi da su trideset godina proroštva zajednička gotovo svim irskim proroštvima.

Pag. 694, n. 1. Nota annos triginta prædictionis omnibus fere hibernicis prædictionibus esse communes.

Str. 696. i 697. naznačuje se da se čini da je ista kraljica, na oba mjesta imenovana, ali kasnija je sigurno kraljica Leinstera. Prijašnja je stanovala tako blizu sveca da je mogla brzo biti pozvana i poći.

Pag. 696 et 697 indicatur videri eamdem reginam, utrobique nominatam; at posterior certo est regina Lageniæ. Prior tam propinqua sancto habitabat, ut cito accersi et ire posset.

Str. 697. Ne može se sumnjati da je postojao drugi Život, kad sam Petar Damjan kaže da su oni, iz čijega je pripovijedanja napisao svoje, u starim svescima pročitali ime kralja i pape pod kojima je sv. Mauro posvećen; ako je pak taj vidio Leander, ima nade da još postoji.

Pag. 697. Non potest dubitari, quin alia Vita extiterit, quando ipse Petrus Damianus dicat, eos, ex quorum narratione sua scripsit, Regis et Papæ, sub quibus S. Maurus consecratus est, nomen in antiquis tomis legisse: hanc autem si vidit Leander, spes est adhuc superesse.

Ughelli u 2. svesku, list 456. pokazuje da je sv. Mauro živio godine 934. i da se pogrešno brka sa starijim biskupom iz 649.

Ughellus tom. II, f. 456 ostendit S. Maurum vixisse anno 934 et cum antiquiori Episcopo 649 male confundi.

Str. 699., br. 13. Mjesto o Capisteriumu može se razjasniti iz početka Života sv. Benedikta 21. ožujka, gdje se shvaća da je nešto različito od vannusa, naime drveno ili glineno.

Pag. 699, n. 13. Locus de Capisterio illustrari potest ex principio Vitæ S. Benedicti 21 Martii, ubi intelligitur diversum quid esse a vanno, scilicet ligneum aut testaceum.

Str. 700. Ovome sv. Benediktu prenesi Prijenos zabilježen u Barberinijevu rukopisu i 21. ožujka pogrešno pripisan sv. Benediktu, zaštitniku Lucce. Treba zatražiti o njegovu sadašnjem štovanju i ima li o njemu još kakvih isprava u samostanu Cultus-Boni. Učinjeno godine 1669. u srpnju. U dodatku se spominje strijela sv. Sebastijana u Echternachu, ali Nikola Wiltheim u Luksemburgu godine 1668. rekao nam je da je po kovačkome znaku (kakvi se sada utiskuju na noževe) otkrio da je ona iskovana u Nürnbergu.

Pag. 700. Ad hanc S. Benedictum transfer Translationem in MS. Barberiano notatam et 21 Martii non recte attributam S. Benedicto, patrono Lucensi. Requirendum de ejus præsenti cultu, et num aliqua de eo adhuc monumenta sint in monasterio Cultus-Boni. Fecihocan. 1669 in Julio. In Appendice fit mentio sagittæ S. Sebastiani Epternaci; sed Nicolaus Wilthemius Luxemburgi anno 1668 nobis dixit, deprehendisse se ex signo fabrili (qualia nunc cultris imprimuntur) ipsum esse fabricatum Norimbergæ.

Iz izostavljenih uz 3. svezak veljače imaš prilično sigurno štovanje sv. Zaharije, druga sv. Franje; ali je li ovoga dana ispravno naveden po Arturu, ili čudesa i druge isprave, istraži. Među Gallicae Vitae Sanctorum koje je objavio Raynald janzenist, 2. svezak, u osmini, u Bibliotheca, govori se o sv. Sebastijanu, i Djela se ocjenjuju kao apokrifna; što treba vidjeti i pobiti. Njega hvali ovaj u Journal des scavants godine 1665., str. 109.

Ex omissis ad tom. III Februarii habes satis certum cultum S. Zachariæ, socii S. Francisci; sed an hoc die recte relatus ab Arturo, an miracula et monumenta alia, require. Inter Vitas Gallicas Sanctorum, editas a Raynald Jansenista, vol. 2, in-8, in Bibliotheca, agitur de S. Sebastiano; et Acta velut apocrypha censurantur; quod videndum et refutandum. Laudatur ab hoc in Journal des scavants anni 1665, p. 109.

Glava sv. Fabijana pape i mučenika u Pesciji.

S. Fabiani P. M. caput Pisciæ.

In Acta Sanctorum dana XXI. Siječnja.

In acta sanctorum diei xxi januarii.

Str. 701., uz popis svetaca. O glavi sv. Agneze imamo opširnu ispravu na francuskome iz godine 1545. Treba se raspitati o glavi prenesenoj iz Utrechta u Antwerpen trećoredicama. O njezinu štovanju u Milanu vidi zapažanja u Bezuzzijevoj Historia Pontificum Mediolanensium, str. 188. Imamo život koji je napisao kartuzijanac.

Pag. 701, ad elenchum sanctorum. De capite S. Agnetis instrumentum Gallicum prolixum de anno 1545 habemus. Inquirendum de capite, Ultrajecto Antverpiam ad Tertiarias delato. De cultu ejus Mediolani vide notabilia in Bezuzzi Historia Pontificum Mediolanensium pag. 188. Habemus vitam scriptam abs Carthusiano.

Grčka Djela sv. Neofita mučenika iz milanskoga rukopisa nalaze se u Muzeju. Pohvala sv. Neofita mučenika po Konstantinu Logotetu, naznačena po Leonu Alaciju u Diatriba de Simeonum scriptis, treba zatražiti. Počinje: Παραδόξων.

S. Neophyti M. Acta Græca ex MS. Mediolanensi sunt in Musæo. S. Neophyti M. Encomium per Constantinum Logothetam indicatum a Leone Allatio in Diatriba de Simeonum scriptis, requirendum. Incipit: Παραδόξων.

Sažetak Života bl. Mihovila Kamaldoljanskoga s oprostima nalazi se uz Život i čudesa. Vidi kod Augustina Fortunija, str. 292. i dalje u 1. dijelu.

B. Michaelis Camaldulensis Vitæ epitome cum indulgentiis exstat Vitam et miracula. Vide apud Augustinum Fortunium pag. 292, et seqq. parte 1°.

U Arlesu treba istražiti je li i kakvo je ondje štovanje nadbiskupa Patrokla, jer se čini da nije trebalo biti odbačeno zbog Baronijeva suda; a oštro govore Saint-Maurini, i što je čudno, i sami ga nazivaju svecem. Stvar zaslužuje da se ispita.

Arelate quærendum, an et quis ibi sit cultus Patrocli Archiepiscopi, quia non videtur ob judicium Baronii debuisse repudiari; atque duriter loquuntur Sanmarthani; et quod mirum est, etiam ipsi sanctum appellant. Res meretur examinari.

O bl. Hermanu treba istražiti u Mülhausenu, koji je udaljen od Bamberga prema jugu 4 njemačke milje.

De B. Hermanno quærendum in Mülhausen, quod distat Bamberga ad meridiem 4 milliaribus germanicis.

Azot, o kojemu u pogreškama, ne treba razlikovati od evanđeoskoga razmetnika. Po njemu jednu nedjelju korizme nazivaju Grci zbog Evanđelja.

Azotus, de quo in mendis, non est distinguendus a prodigo Evangelico. Ab eo dominicam unam quadragesimæ cognominant Græci propter Evangelium.

Str. 707., br. 6. O Aurelijanu treba vidjeti u travnju kako su pobrkani Princeps i Imperator. Ondje se također raspravlja o ovome sv. Patroklu. Život sv. Patrokla prema Suriju nikako nije trebalo izostaviti, jer staromu ne dodaje ništa osim stila.

Pag. 707, n. 6. De Aureliano videndum in Aprili, quomodo Princeps et Imperator confusi. Ubi etiam de hoc S. Patroclo tractatur. Vita S. Patrocli ex Surio omnino debuisset omitti; quia nihil ad veterem addit nisi stylum.

Sv. Amadej, biskup Lausanne, kod Murera u Helvetia Sancta, list 190., barem se treba smjestiti među izostavljene.

S. Amadeus, Episcopus Lausanensis, apud Murerum in Helvetia Sanctaf. 190 saltem inter prætermissos locandus.

Komentar uz život sv. Epifanija mogao bi se proširiti dodavanjem kronologije života koju treba potražiti i utvrditi iz samoga teksta, jer to ponajprije nedostaje.

Commentarius ad vitam S. Epiphanii ampliari posset addita chronologia vitæ ex ipso textu petenda et stabilienda; hoc enim imprimis deest.

Str. 738. Uz bilješku a dodaj: Kad je radije trebalo odbaciti ispraznost starih Grčića koji su izmišljali osobe od kojih se krivo izvode imena, kojima inače nisu mogli dati razloga ili nisu htjeli tražiti.

Pag. 738. Ad notam a adde: Cum potius rejicienda esset Græculorum antiquorum vanitas personas fingentium, a quibus impositamentirentur nomina, quorum alias rationem vel non poterant reddere, vel nolebant quærere.

Str. 747. uz bilj. a. Mitolozi žele da su tako nazvane po božanstvu Pennu... čiste gluposti... niotkud drugdje nego zato što se u tim krajevima gora općenito, kao što se u Italiji kaže Alpe, tako u Švicarskoj nazivala Penna, a i danas Peña kod Španjolaca.

Pag. 747 ad not. a. Sic dictas volunt Mythologi a Penno Deo... nugæ meræ... non aliunde, quam quod iis in partibus mons generice, ut Alpes in Italia, sic in Helvetia diceretur Penna, hodieque Pegna apud Hispanos.

Str. 749. O bl. Maccalinu i njegovoj kronologiji treba sve preinačiti prema onome što je rečeno u ožujku prije života sv. Cadne, gdje se preinačuje cijela kronika iz Waulsorta.

Pag. 749. De B. Maccalino ejusque chronologia reformanda sunt omnia ex dictis in Martio ante vitam S. Cadnæ, ubi totum Walciodorense chronicon reformatur.

Str. 706. O mučenicima Feliksu itd. ispravi prema onome što je rečeno uz dan 24. siječnja među izostavljenima.

Pag. 706. De MM. Felice etc. corrige juxta dicta ad diem xxiv Januarii inter prætermissos.

Bl. Filip, biskup Nocere, bio nam je nepoznat. Vidi Chronicon Nucarinum, str. 85.

B. Philippus, Episcopus Nucerinus, ignotus nobis fuit. Vide Chronicon Nucarinum pag. 85.

Život Andrije, opata Casalea, imaš u Spicilegium, 2. svezak, str. 518.

Andreæ, Abbatis Casaliensis, Vitam habes in Spicilegio, tom. II, pag. 518.

Njemački Život pustinjaka sv. Meinrada, u četvrtini, nalazi se u Muzeju; naveden je uz 16. kolovoza.

S. Mainradi Eremitæ Vita Germanica, in-4° est in Musæo; relata est ad 16 Aug.

Prijenos sv. Fruktuoza u Santiago de Compostelu treba razjasniti.

S. Fructuosi translatio Compostellam elucidanda.

Život pape Gelazija II. po suvremenome Pandulfu rasvijetlio je Gaetano.

Gelasii Papæ II Vita per Pandulfum coævum illustrata est a Cajetano.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak II Kalendar godine