Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · Svezak I

Dodatak uz 1. siječnja

AD I JANUARII

U popis izostavljenih na str. 2 neka se doda: „Sv. Klara, kod Piktona pod Galijenom okrunjenoga mučeništvom, spominje Andrija Du Saussay u djelu Supplementum Martyrologii Gallicani, te ponovno u samom martirologiju 20. srpnja.”

Ad catalogum Prætermissorum pag. 2, addatur S. Clarus, apud Pictones sub Gallieno martyrio coronatus, memoratur ab Andrea Saussaio in Supplemento Martyrologii Gallicani; iterumque in ipso Martyrologio xx Julii.

„Prijenos tijela sv. Kvintina mučenika i sv. Kasijana biskupa zabilježen je na ovaj dan u istom djelu Martyrologium Gallicanum Du Saussaya, koje prenosi da su jednom i drugi put zbog provale Normana bila prenesena u Laon, a odatle naposljetku vraćena na svoje mjesto u Saint-Quentin.”

S. Quintini Martyris, corporum transvectio hoc S. Cassiani Episcopi, die consignata est in eodem Martyrologio Gallicano Saussaii, quæ tradit semel atque iterum Laudunum ob incursionem Normannorum esse deportata: atque inde tandem proprium in locum Augustam Veromanduorum relata.

O sv. Kasijanu, biskupu autunskom, govorit ćemo 5. kolovoza, a o sv. Kvintinu mučeniku 31. listopada.

De S. Cassiano Ep. Augustodunensi agemus v Augusti. De S. Quintino Martyre xxxi Octobr.

Franjo iz Spoleta, iz Reda manje braće (za kojega sv. Antonin, 3. dio, nasl. 24, pogl. 9, § 10, Wadding u 2. svesku djela Annales Minorum pod god. 1288., br. 36, Bosio u djelu De signis Ecclesiæ, sv. 1, knj. 7, pogl. 3, odsjek 13, i Marko Lisabonski, 2. dio, knj. 5, pogl. 17, svjedoče da je podnio mučeništvo u Damietti u Egiptu), navodi se na ovaj dan u djelu Martyrologium Franciscanum Artura du Moustiera. Nama nije poznato je li javnim sudom Crkve uvršten u popise svetih mučenika.

Franciscus Spoletinus, Ordinis Minorum, (quem S. Antoninus 3 par; tit. 24, cap. 9, § 10, Wadingus tom. 2, Annal. Minor. ad an. 1288, num. 36. Bosius de signis Ecclesiæ tom. 1, lib. 7, cap. 3, sect. 13. Marcus Ulyssippon. par. 2, lib. 5, cap. 17, testantur, Damiatæ in Ægypto martyrium subiisse) refertur hoc die in Martyrol. Franciscano Arturi Monstierii. Nobis non constat, an publico Ecclesiæ judicio sit in sanctorum Martyrum tabulas relatus.

Jeronim iz Albintimija, odnosno iz Ventimiglije (kako se sada pučki govori), navodi se od istoga Artura u djelu Martyrologium Franciscanum. Svakako Franjo Gonzaga u djelu De origine Seraphicæ religionis, 2. dio, pokrajina Sicilija, samostan 21, svjedoči da u triokalskom kraju postoji samostan Serafskoga reda zvan Sv. Marija od Isusa, gdje tijela blaženih otaca, kako kaže, Vilima iz Intimelija, odnosno Ventimiglija, nekoć vikara te pokrajine, i Ljudevita iz Caltagironea, kao i bl. brata Pavla iz Triokale, odnosno iz Randazza, laika zavjetovanika, pohranjena na najboljem mjestu počivaju u Kristu, a svjetovnjaci ih, zbog čudesa koja se ondje događaju, drže u najvećem štovanju. Tako on. No je li im javnom crkvenom vlašću određena kakva čast, nama je nepoznato. Ljudevita, kojega ovdje spominje Gonzaga, Du Moustier navodi 31. srpnja, a Pavla 27. istoga mjeseca.

Hieronymus ab Albintimilio, sive a Vintemiglia (ut vulgo nunc loquuntur) refertur ab eodem Arturo in Martyrol. Franciscano. Testatur certe Franciscus Gonzaga in Origine Seraphicæ religionis. par. 2, provin. Siciliæ, Conventu 21 in tractu Triocalensi monasterium extare Seraphicis Ordinis S. Mariæ de Jesu appellatum, ubi beatorum Patrum, ut ait, Guliermi ab Intimelio, sive Vintimilio, hujus olim provinciæ Vicarii, ac Ludovici Catalagironensis, nec non et B. F. Pauli Trioclensis, sive a Randatio, laici professi, corpora optimo loco recondita in Christo quiescunt, et a secularibus, ob miracula quæ ibi contingunt, in maxima veneratione habentur. Hæc ille. Verum an publica Ecclesiæ auctoritate aliquis eis honos decretus sit, nos latet. Ludovicum hic a Gonzaga memoratum, refert Monstierius, xxxi Julii, Paulum vero xxvii ejusdem.

O SVETOM KRISTOVU PREPUCIJU.

DE SACRO CHRISTI PRÆPUTIO.

Str. 4, stup. 1, br. 3, nakon svjedočanstva pape Inocenta III. dodaj: „Naš Odo Gissey u djelu Historia Podiensis piše da taj sveti zalog više ne postoji u Charroux (koji je samostan u Poitouu), otet gotovo sličnim slučajem kao i onaj Antwerpenčanima.”

Pag. 4, col. 1, nu. 3, post testimonium Innocentii III, Papæ, adde (Odo Gisseius noster in historia Podiensi scribit, sacrum illud pignus amplius Carosii (quod in Pictonibus est cænobium) non extare, simili prope casu, quo suum Antverpiensibus, ereptum.)

Na istoj str. nakon br. 5 dodaj: „Isti naš Gissey u 1. knjizi djela Historia Podiensis, pogl. 17, svjedoči da se i danas u Le Puy-en-Velayu, odnosno Aniciju Velavskom, čuva Kristov prepucij, ili njegov dio, te da se s velikim štovanjem nosi u svečanoj procesiji na svetkovinu Uzašašća i na dan posvete crkve 11. srpnja.”

Eadem pag. post nu. 5, adde Idem Gisseius noster hist. Podien. lib. 1, cap. 17, testatur, etiamnum asservari Podii, sive Anicii Velaunorum, Christi præputium, sive ejus partem, et magna veneratione circum-gestari in solenni supplicatione festo Ascensionis, et die Dedicationis Ecclesiæ XI Julii.

Str. 6, stup. 1, nakon br. 22 dodaj: „Istu povijest nešto kraće iznosi naš Silvestar Pietrasanta u djelu Sacræ Bibliorum metaphoræ, stotina 1, metafora 33.”

Pag. 6, col. 1. post nu. 22, adde (Eamdem historiam aliquanto brevius recenset Silvester Petrasancta noster in sacris Bibliorum metaphoris, centur. 1, metaph. 33.)

Na istoj str., stup. 1, nakon br. 23 dodaj: „Ista svjedočanstva i druga sažeto navodi Augustin Wichmann u 2. knjizi djela Brabantia Mariana, pogl. 22.”

Eadem pag. col. 1, post nu. 23, adde (Eadem testimonia aliaque succincte recitat Augustinus Wichmannus Brabantiæ Marianæ lib. 2, cap. 22.)

Str. 8, stup. 2, na kraju rasprave o Kristovu prepuciju dodaj: „Andrija Du Saussay u djelu Supplementum Martyrologii Gallicani svjedoči da se u Compiègneu u bazilici sv. Kornelija i Ciprijana čuva, i na ovaj dan puku pokazuje, kameni nož kojim je Krist bio obrezan.”

Pag. 8, col. 2, ad finem tractatus de Christi Præputio, adde Testatur Andreas Saussaius in Supplemento Martyrol. Gallicani, asservari Compendii in basilica SS. Cornelii et Cypriani, et hoc die populo ostendi, cultrum lapideum, quo circumcisus est Christus.

O sv. Elvanu i Medvinu.

De ss. Elvano et medvino.

Str. 10, stup. 1, br. 1, nakon „pokopanih u Avalonu” dodaj: „U kasnijem izdanju djela Martyrologium Anglicanum sv. Medvin se navodi 1. siječnja, a sv. Elvan 26. rujna.”

Pag. 10, col. 1, nu. 1, post, Avalonæ sepultos, adde In posteriore Martyrologii Anglicani editione refertur S. Medvinus Kalendis Januarii, at S. Elvanus xxvi Septembris.

Na istom mjestu, stup. 2, na kraju dodaj: „O cijelom ovom poslanstvu opširnije ćemo raspravljati 3. prosinca uz životopis sv. Lucija i 26. svibnja uz životopis sv. Eleuterija. O njemu opširno raspravlja Jakov Ussher u djelu Britannicarum rerum antiquitates, pogl. 3 i 4, i naš Mihael Alford u djelu Britannia illustrata.”

Ibidem col. 2, in fine, adde (De tota hac legatione agemus plenius III Decembris ad S. Lucii vitam, et xxvi Maii ad S. Eleutheri. Disputat de ea fuse Jacobus Usserius in Britannicarum rerum antiquitatibus cap. 3 et 4, et Michael Alfordus noster in Britannia illustrata.)

Uz životopis sv. Mohue, odnosno Kuana.

Ad vitam s. Mochuæ, sive cuani.

Str. 46, nakon pogl. 2, uz br. 3 neka se doda: „a Sv. Kolmana Ela, odnosno Kolumbana. Životopis ćemo donijeti 26. rujna, u kojemu se ipak ovo čudo ne spominje.”

Pag. 46, post cap. 2, ad nu. 3 addatur (a S. Colmani Elo, sive Columbani. Vitam dabimus 26 Septembris, in qua tamen hoc miraculum non memoratur.)

Na istom mjestu nakon pogl. 3, uz br. 6: „a Sv. Mun, koji je i Fintan, štuje se 21. listopada. Imamo njegov dvostruki životopis i u oba se kaže da mu je guba bila božanski poslana zato što je oštro korio svoje i tjerao im rumenilo u lice, što sv. Molva nikada nije činio; i nije sam sebi izabrao gubu, nego je dragovoljno htio otići u progonstvo da više ne bude na čelu monasima; ali kako mu je to zabranio anđeo, sutradan je, kaže se, bio udaren gubom i taj je bič strpljivo podnosio više od 20 godina. Ondje se ipak ne spominje da je Mohua izliječio gubu.”

Ibidem post cap. 3, ad nu. 6 (a Colitur S. Munnus, qui et Fintanus, 21 Octobris. Geminam ejus vitam habemus, et in utraque lepra ei divinitus infictia dicitur, quod aspere suos corriperet, ac ruborem iis incuteret, quod numquam S. Molva fecerat: nec elegisse sibi lepram, sed in exilium ultro abire voluisse, ne amplius præsset monachis; verum id vetante Angelo, postridie dicitur lepra percussus, atque illud flagellum patienter ultra 20 annos tolerasse. Non fit tamen isthic mentio curatæ a Mochua lepræ.)

Na istom mjestu nakon pogl. 4, uz br. 8: „a Imamo životopis sv. biskupa Kenana, ali potreban ispravka; u njemu se isto izvješćuje o vedrini vremena isprošenoj molitvama svetaca, bez ikakva posebnoga spomena sv. Mohue.”

Ibidem post cap. 4, ad nu. 8 a Habemus vitam S. Kenani Episcopi, sed correctione egentem; in qua idem de serenitate Sanctorum precibus impetrata refertur, nulla tamen facta peculiari S. Mochuæ mentione.

Uz životopis sv. Mohue balenskoga.

Ad vitam s. Mochuæ Ballensis.

Str. 48, nakon pogl. 1, uz br. 3: „a O sv. Gongelu, odnosno Kongalu, i preslavnom samostanu Bangor govorit ćemo 10. svibnja. Postojao je i drugi samostan Bangor kod Britanaca u grofoviji Chester, čijim se gojencem smatra heretički vođa Pelagije.”

Pag. 48, post cap. 1, ad nu. 3 a De S. Gongello. sive Congallo, et nobilissimo monasterio Banchor, agemus 10 Maii. Aliud fuit Banchor cænobium apud Britannos in Cestrensi Comitatu, cujus alumnus fuisse Pelagius hæresiarcha existimatur.

O sv. Agripinu biskupu.

De s. Agrippino ep.

Str. 49, nakon onoga što se kaže o sv. Agripinu, neka se doda: „Andrija Du Saussay upisao je sv. Agripina u Martyrologium Gallicanum 7. ožujka. Poslije ga je ipak uvrstio u popis onih kojima nije znao rođendan za nebo.”

Pag. 49, post ea quæ de S. Agrippino dicuntur, addatur (Andreas Saussaius in Martyrol. Gallicano, vii Martii S. Agrippinum adscripsit. Postea tamen illum in catalogum retulit eorum quorum ignorabat natales.)

Uz životopis sv. Eugenda.

Ad vitam s. Eugendi.

Str. 49. Ovaj životopis treba staviti prije životopisa sv. Fulgencija, biskupa ruspenskoga. Jer budući da je postao monah pod sv. Romanom i Lupicinom, koji su djelovali za burgundskoga kralja Hilperika, a umro je u šezdeset i prvoj godini života, nije mogao doživjeti godinu 529., u kojoj je preminuo sv. Fulgencije. No o dobi sv. Romana i Lupicina opširnije ćemo raspravljati na njihovu mjestu.

Pag. 49. Hæc vita ante S. Fulgentii Episcopi Ruspensis Vitam reponenda. Nam cum sub SS. Romano et Lupicino, qui sub Chilperico Burgundionum Rege floruerunt, monachus sit factus, et sexagesimo primo ætatis anno mortuus, non potuit ad annum DXXIX, quo S. Fulgentius decessit, pervenire. Sed de SS. Romani et Lupicini ætate plenius suo loco agemus.

Str. 52, pogl. 7, br. 9, na rubu se navodi Rufin, knj. 7. djela Historia Ecclesiastica, pogl. 26; ispravi: „pogl. 23.” A onaj koji se ondje spominje jest sv. Grgur Čudotvorac, koji se štuje 17. studenoga.

Pag. 52, cap. 7, nu. 9, in margine citatur Ruffinus lib. 7, histor. Eccles. c. 26, corrige (cap. 23.) Cujus autem isthic mentio fit, est S. Gregorius Thaumaturgus, qui colitur XVII Novembr.

O sv. Marinu, opatu lerinskom.

De s. Marino Abb. lerin.

Str. 53, stup. 2, red. 3, dodaj: „Andrija Du Saussay upisao je Marina i u Martyrologium Gallicanum.” Treba ga pak staviti prije Kuana i Kronana, budući da su oni preminuli krajem šestoga ili početkom sedmoga stoljeća, a on sam živio je s učenicima sv. Eugenda.

Pag. 53, col. 2, lin. 3, adde (Inscripsit quoque Marinum Gallicano Martyrologio Andreas Saussaius.) S. Marini Debet autem ante Cuanum Cronanumque reponi, cum ætas. ii sub finem sexti seculi, aut initium septimi decesserint, ipse vero cum discipulis S. Eugendi vixerit.

Uz životopis sv. Vilima opata.

Ad vitam s. Guilielmi Abb.

BILJ. 17. Str. 57, stup. 2, br. 5, Klaudije Robert prenosi da je među ostalima obnovio i vezelajski samostan; stavi: „vercijacenski”, o kojemu se radi u pogl. 5. i 13. siječnja u životopisu sv. Vivencija.

NOT. 17. Pag. 57, col. 2, nu. 5, tradit Claudius Robertus inter alias etiam Vezaliensem reformasse, repone (Verciacensem) de qua cap. 5, agitur, et 13 Janu. in Vita S. Viventii.

BILJ. 18. Str. 60, nakon pogl. 5, uz br. 17: „a Du Saussay u dodatku za lipanj VII. bilježi ređenje odnosno posvetu sv. Vilima za opata dijonskoga samostana sv. Benigna. Wion na taj dan smješta njegovo preminuće, čemu se protivi pisac životopisa Glaber. Istoga su dana ime sv. Vilima u svoje kalendare upisali Ferrari i Dorganije, kao da je to bio njegov rođendan za nebo.”

NOT. 18. Pag. 60, post cap. 5, ad nu. 17 a Saussaius in supplem. Junii vu consignat ordinationem sive consecrationem S. Guilielmi in Abbatem monasterii Divionensis S. Benigni. Wion eo die depositionem ejus refert, refragante Glabro Vitæ scriptore. Eodem die nomen S. Guilielmi suis fastis inscripserunt Ferrarius et Dorganius, veluti is illius esset natalis.

O sv. Klaru seligenstadtskom.

De s. Claro salighenstadien.

Str. 65, nakon br. 2, stup. 2, neka se doda: „Katkad se javlja bojazan nije li Tritemije od Klara, opata samostana sv. Marcela, učinio monaha samostana sv. Marcelina i Petra. Svakako ne čitamo nikoga starijega od njega tko bi spomenuo toga Klara. Ali veliku težinu ima predaja samoga samostana, a možda i spomenici nama nepoznati.”

Pag. 65, post nu. 2, col. 2, addatur Incidit aliquando subvereri, ne Clarum, Abbatem monasterii S. Marcelli, monachum cænobii SS. Marcellini et Petri fecerit Trithemius. Certe quidem eo antiquiorem neminem legimus, qui hujus Clari meminerit. Sed magnum momentum habet traditio ipsius monasterii, fortassis et monumenta, nobis ignota.

Uz životopis sv. Odilona opata.

Ad vitam s. Odilonis Abb.

Str. 66, nakon pogl. 2, uz br. 10: „a Sv. Majol štuje se 2. svibnja. Uostalom, kako gore u 10. poglavlju životopisa sv. opata Vilima, br. 26, svjedoči Glaber, Odilon je najprije bio potaknut nagovorom sv. Vilima da prigrli monaški život, te je nedugo zatim došao k sv. Majolu.”

Pag. 66, post cap. 2, ad nu. 10. a Colitur S. Majolus II Maii. Ceterum, ut supra in Vita S. Guilielmi Abbatis cap. 10, num. 26, testatur Glaber, S. Guilielmi hortalu primum permotus est Odilo, ut monasticam vitam capesseret, venituque paullo post ad S. Majolum.

Svezak I Kalendar godine