U popis izostavljenih na str. 2 neka se doda: „Sv. Klara, kod Piktona pod Galijenom okrunjenoga mučeništvom, spominje Andrija Du Saussay u djelu Supplementum Martyrologii Gallicani, te ponovno u samom martirologiju 20. srpnja.”
„Prijenos tijela sv. Kvintina mučenika i sv. Kasijana biskupa zabilježen je na ovaj dan u istom djelu Martyrologium Gallicanum Du Saussaya, koje prenosi da su jednom i drugi put zbog provale Normana bila prenesena u Laon, a odatle naposljetku vraćena na svoje mjesto u Saint-Quentin.”
O sv. Kasijanu, biskupu autunskom, govorit ćemo 5. kolovoza, a o sv. Kvintinu mučeniku 31. listopada.
Franjo iz Spoleta, iz Reda manje braće (za kojega sv. Antonin, 3. dio, nasl. 24, pogl. 9, § 10, Wadding u 2. svesku djela Annales Minorum pod god. 1288., br. 36, Bosio u djelu De signis Ecclesiæ, sv. 1, knj. 7, pogl. 3, odsjek 13, i Marko Lisabonski, 2. dio, knj. 5, pogl. 17, svjedoče da je podnio mučeništvo u Damietti u Egiptu), navodi se na ovaj dan u djelu Martyrologium Franciscanum Artura du Moustiera. Nama nije poznato je li javnim sudom Crkve uvršten u popise svetih mučenika.
Jeronim iz Albintimija, odnosno iz Ventimiglije (kako se sada pučki govori), navodi se od istoga Artura u djelu Martyrologium Franciscanum. Svakako Franjo Gonzaga u djelu De origine Seraphicæ religionis, 2. dio, pokrajina Sicilija, samostan 21, svjedoči da u triokalskom kraju postoji samostan Serafskoga reda zvan Sv. Marija od Isusa, gdje tijela blaženih otaca, kako kaže, Vilima iz Intimelija, odnosno Ventimiglija, nekoć vikara te pokrajine, i Ljudevita iz Caltagironea, kao i bl. brata Pavla iz Triokale, odnosno iz Randazza, laika zavjetovanika, pohranjena na najboljem mjestu počivaju u Kristu, a svjetovnjaci ih, zbog čudesa koja se ondje događaju, drže u najvećem štovanju. Tako on. No je li im javnom crkvenom vlašću određena kakva čast, nama je nepoznato. Ljudevita, kojega ovdje spominje Gonzaga, Du Moustier navodi 31. srpnja, a Pavla 27. istoga mjeseca.
O SVETOM KRISTOVU PREPUCIJU.
Str. 4, stup. 1, br. 3, nakon svjedočanstva pape Inocenta III. dodaj: „Naš Odo Gissey u djelu Historia Podiensis piše da taj sveti zalog više ne postoji u Charroux (koji je samostan u Poitouu), otet gotovo sličnim slučajem kao i onaj Antwerpenčanima.”
Na istoj str. nakon br. 5 dodaj: „Isti naš Gissey u 1. knjizi djela Historia Podiensis, pogl. 17, svjedoči da se i danas u Le Puy-en-Velayu, odnosno Aniciju Velavskom, čuva Kristov prepucij, ili njegov dio, te da se s velikim štovanjem nosi u svečanoj procesiji na svetkovinu Uzašašća i na dan posvete crkve 11. srpnja.”
Str. 6, stup. 1, nakon br. 22 dodaj: „Istu povijest nešto kraće iznosi naš Silvestar Pietrasanta u djelu Sacræ Bibliorum metaphoræ, stotina 1, metafora 33.”
Na istoj str., stup. 1, nakon br. 23 dodaj: „Ista svjedočanstva i druga sažeto navodi Augustin Wichmann u 2. knjizi djela Brabantia Mariana, pogl. 22.”
Str. 8, stup. 2, na kraju rasprave o Kristovu prepuciju dodaj: „Andrija Du Saussay u djelu Supplementum Martyrologii Gallicani svjedoči da se u Compiègneu u bazilici sv. Kornelija i Ciprijana čuva, i na ovaj dan puku pokazuje, kameni nož kojim je Krist bio obrezan.”
O sv. Elvanu i Medvinu.
Str. 10, stup. 1, br. 1, nakon „pokopanih u Avalonu” dodaj: „U kasnijem izdanju djela Martyrologium Anglicanum sv. Medvin se navodi 1. siječnja, a sv. Elvan 26. rujna.”
Na istom mjestu, stup. 2, na kraju dodaj: „O cijelom ovom poslanstvu opširnije ćemo raspravljati 3. prosinca uz životopis sv. Lucija i 26. svibnja uz životopis sv. Eleuterija. O njemu opširno raspravlja Jakov Ussher u djelu Britannicarum rerum antiquitates, pogl. 3 i 4, i naš Mihael Alford u djelu Britannia illustrata.”
Uz životopis sv. Mohue, odnosno Kuana.
Str. 46, nakon pogl. 2, uz br. 3 neka se doda: „a Sv. Kolmana Ela, odnosno Kolumbana. Životopis ćemo donijeti 26. rujna, u kojemu se ipak ovo čudo ne spominje.”
Na istom mjestu nakon pogl. 3, uz br. 6: „a Sv. Mun, koji je i Fintan, štuje se 21. listopada. Imamo njegov dvostruki životopis i u oba se kaže da mu je guba bila božanski poslana zato što je oštro korio svoje i tjerao im rumenilo u lice, što sv. Molva nikada nije činio; i nije sam sebi izabrao gubu, nego je dragovoljno htio otići u progonstvo da više ne bude na čelu monasima; ali kako mu je to zabranio anđeo, sutradan je, kaže se, bio udaren gubom i taj je bič strpljivo podnosio više od 20 godina. Ondje se ipak ne spominje da je Mohua izliječio gubu.”
Na istom mjestu nakon pogl. 4, uz br. 8: „a Imamo životopis sv. biskupa Kenana, ali potreban ispravka; u njemu se isto izvješćuje o vedrini vremena isprošenoj molitvama svetaca, bez ikakva posebnoga spomena sv. Mohue.”
Uz životopis sv. Mohue balenskoga.
Str. 48, nakon pogl. 1, uz br. 3: „a O sv. Gongelu, odnosno Kongalu, i preslavnom samostanu Bangor govorit ćemo 10. svibnja. Postojao je i drugi samostan Bangor kod Britanaca u grofoviji Chester, čijim se gojencem smatra heretički vođa Pelagije.”
O sv. Agripinu biskupu.
Str. 49, nakon onoga što se kaže o sv. Agripinu, neka se doda: „Andrija Du Saussay upisao je sv. Agripina u Martyrologium Gallicanum 7. ožujka. Poslije ga je ipak uvrstio u popis onih kojima nije znao rođendan za nebo.”
Uz životopis sv. Eugenda.
Str. 49. Ovaj životopis treba staviti prije životopisa sv. Fulgencija, biskupa ruspenskoga. Jer budući da je postao monah pod sv. Romanom i Lupicinom, koji su djelovali za burgundskoga kralja Hilperika, a umro je u šezdeset i prvoj godini života, nije mogao doživjeti godinu 529., u kojoj je preminuo sv. Fulgencije. No o dobi sv. Romana i Lupicina opširnije ćemo raspravljati na njihovu mjestu.
Str. 52, pogl. 7, br. 9, na rubu se navodi Rufin, knj. 7. djela Historia Ecclesiastica, pogl. 26; ispravi: „pogl. 23.” A onaj koji se ondje spominje jest sv. Grgur Čudotvorac, koji se štuje 17. studenoga.
O sv. Marinu, opatu lerinskom.
Str. 53, stup. 2, red. 3, dodaj: „Andrija Du Saussay upisao je Marina i u Martyrologium Gallicanum.” Treba ga pak staviti prije Kuana i Kronana, budući da su oni preminuli krajem šestoga ili početkom sedmoga stoljeća, a on sam živio je s učenicima sv. Eugenda.
Uz životopis sv. Vilima opata.
BILJ. 17. Str. 57, stup. 2, br. 5, Klaudije Robert prenosi da je među ostalima obnovio i vezelajski samostan; stavi: „vercijacenski”, o kojemu se radi u pogl. 5. i 13. siječnja u životopisu sv. Vivencija.
BILJ. 18. Str. 60, nakon pogl. 5, uz br. 17: „a Du Saussay u dodatku za lipanj VII. bilježi ređenje odnosno posvetu sv. Vilima za opata dijonskoga samostana sv. Benigna. Wion na taj dan smješta njegovo preminuće, čemu se protivi pisac životopisa Glaber. Istoga su dana ime sv. Vilima u svoje kalendare upisali Ferrari i Dorganije, kao da je to bio njegov rođendan za nebo.”
O sv. Klaru seligenstadtskom.
Str. 65, nakon br. 2, stup. 2, neka se doda: „Katkad se javlja bojazan nije li Tritemije od Klara, opata samostana sv. Marcela, učinio monaha samostana sv. Marcelina i Petra. Svakako ne čitamo nikoga starijega od njega tko bi spomenuo toga Klara. Ali veliku težinu ima predaja samoga samostana, a možda i spomenici nama nepoznati.”
Uz životopis sv. Odilona opata.
Str. 66, nakon pogl. 2, uz br. 10: „a Sv. Majol štuje se 2. svibnja. Uostalom, kako gore u 10. poglavlju životopisa sv. opata Vilima, br. 26, svjedoči Glaber, Odilon je najprije bio potaknut nagovorom sv. Vilima da prigrli monaški život, te je nedugo zatim došao k sv. Majolu.”
✠