O papi sv. Higinu.
De s. Hygino Papa.
Str. 665, stupac 1, nakon br. 2, dodaj U brevijaru kardinala Quiñonesa spomendan sv. Higina prebačen je na 30. siječnja.
Pag. 665, col. 1, post nu. 2, adde In Breviario Cardinalis Quignonii rejecta est S. Hygini commemoratio in XXX Januarii.
O sv. Leuciju biskupu.
De s. Leucio ep.
Str. 667, stupac 2, br. 4, predgovor, redak 11 nakon, pripovijeda se o obraćenju, dodaj Isti pak monah u djelu Recognitio sui Sanctuarii svjedoči da je pronašao primjerak istoga životopisa (kakav ovdje donosimo iz rukopisa Beneventske i Tranijeve crkve) u kojem se ne govori ni o biskupu Helenu ni o obraćenju sv. Eugenije; ipak priznaje da mu se u tom životopisu mnogo toga ne sviđa.
Str. 671, nakon pogl. 3, dodaj: b Monahu se ne sviđa što se kaže da je sv. Leucije postao aleksandrijski prezbiter, kad je samostan u kojem je boravio sa sv. Eugenijom djevicom bio podložan heliopolskom biskupu. Ali što ako je boravio u drugom cenobiju, a ne u samostanu sv. Eugenije? Eugenija se, kako sam priznaje, ovdje uopće ne spominje.
c Mnogo poslije vremena sv. Leucija preneseno je iz Aleksandrije tijelo sv. Marka, kao što ćemo reći 25. travnja.
Str. 673, na kraju uz br. 4, dodaj: b Mario de Vipera u djelu Catalogus SS. Beneventanorum svjedoči da se relikvije sv. Leucija čuvaju u Beneventu u crkvi sv. Sofije: ondje su mu posvećene dvije crkve, jedna u samom gradu blizu vrata Porta Somma, već propala od starosti, a druga izvan grada, po kojoj se i samo selo zove sv. Leucije; umjesto sljedećih slova b, c, d stavi c, d, e.
Pag. 667, col. 2, nu. 4, Præf. lin. 11 post, conversione narrantur, adde Idem tamen Monachus in Recognitione sui Sanctuarii testatur se nactum esse ejusdem Vitæ (quale ex MSS. Ecclesiar. Beneventanæ et Tranensis hic damus) exemplar, in quo nec de Heleno Episcopo, nec de S. Engeniæ conversione agatur: fatetur tamen in ea Vita multa sibi non probari.
Pag. 671, post cap. 3, adde b Non probat Monachus, quod Alexandrinus Presbyter factus dicitur S. Leucius, cum monasterium, in quo cum S. Eugenia virgine degebat, Heliopolitano fuerit Episcopo subjectum. At quid si in alio, non in S. Eugeniæ, cænobio degebat? Eugeniæ, ut ipse fatetur, nulla hic mentio fit.c Longe post S. Leucii ætatem translatum Alexandria S. Marci corpus, ut 25 April. dicemus.
Pag. 673, in fine ad nu. 4, adde b Marius de Vipera in Catalogo SS. Beneventanorum testatur S. Leucii reliquias Beneventi in Divi Sophiæ æde asservari: duo ibidem illi templa dicata, unum in urbe ipsa prope portam Summam, jam vetustate consumptum; alterum extra urbem, a quo pagus ipse S. Leucii dictus, pro seq. litt.b cd, ponec de.
O sv. Honorati djevici.
De s. Honorata V.
Str. 580, stupac 2, dodaj na kraju: m Antun Marija Spelta u knjizi de Epp. Ticinen. piše da je pavijanski biskup Hipolit Rossi, kad je htio proširiti prvostolnu baziliku, srušio onaj stari samostan Historija, a tijelo sv. Honorate prenio u cenobij koji se zove S. Maria dalle Cacce, uz svečanu molitvenu ophodnju godine 1567., 17. travnja, koji je dan otada slavan za redovnice toga cenobija, posvećen počastima sv. Honorate.
Pag. 580, col. 2, adde in fine m Antonius Maria Spella lib. de Epp. Ticinen. scribit Hippolitum Rossium Episcopum Ticinensem, cum majorem basilicam vellet ampliare, vetus illud Historiarum monasteriom subruisse, translato S. Honoratæ corpore ad cænobium quod S. Mariæ dalla Caccie dicitur, solenni cum supplicatione anno 1567, 17 Aprilis, qui dies illius cænobii sanctimonialibus deinceps celebris est, S. Honoratæ dicatus honoribus.
O sv. Teodoziju cenobijarhu.
De s. Theodosio cænobiarcha.
Str. 683, stupac 2, na početku br. 20, izbriši, In hoc celeberrimi, i sljedećih 8 redaka, sve do Hoc S. Theodosii monasterium. Izbriši i ono što je na rubu, posjećuje ga carica Eudokija. Bili smo to preuzeli iz životopisa sv. Sabe, kako su ga izdali Surije i Lipoman. Ali kad smo pregledali grčki primjerak i vidjeli stari latinski rukopis, uvidjeli smo da je Eudokija bila poučena ne po Teodozijevim, nego po Eutimijevim opomenama, što smo napomenuli i 20. siječnja uz životopis sv. Eutimija, pogl. 14., slovo h, str. 310.
Pag. 683, col. 2, initio num. 20, dele, In hoc celeberrimi, et seq. 8, lineas, usque Hoc S. Theodosii monasterium. dele et quod in margine est, visitur ab Eudocia Augusta. Hauseramus id ex vita S. Sabæ, ut est a Surio et Lipomano edita. Verum ubi Græcum exemplar consuluimus, et vetus Latinum MS. vidimus non Theodosii, sed Euthymii monitis institutam Eudociam fuisse, quod et 20 Janu. monuimus ad Vitam S. Euthymii cap. 14, litt. h, pag. 310.
O sv. Tatonu monahu.
De s. Tatone monacho.
Str. 713, stupac 2, pretposljednji redak nakon, Tako Ferrari, dodaj Isto spominje Mario de Vipera u knjizi de SS. Benevent; 2. dio, iz spomenika samostana sv. Vincencija.
Pag. 713, col. 2, lin. penult. post, Hæc Ferrarius, adde Eadem memorat Marius de Vipera lib. de SS. Benevent. part. 2, ex monumentis monasterii S. Vincentii.