DANIJELA PAPEBROCHA, HAGIOGRAFA,
Sada prvi put iz rukopisa objavljene.
Uz Acta Sanctorum dana 1. siječnja.
Bilj. 150. Povijest prepucija prenesenoga u Antwerpen prema pripovijedanju kanonika Ivana Goeseliera iz rukopisa Crvene doline (Rooklooster), u prvom dijelu, koji pripovijeda način čuvanja, legendarna je i stoga izostavljena, kao i starije pjesme o istoj stvari. Vidi naše Antverpenske anale.
Bilj. 151. Građa o. Bollanda o sv. Fulgentiju, biskupu Ruspe, za komentar i bilješke koje nedostaju uz životopis, bit će dana u dodatku djela.
Bilj. 152. O sv. Elvanu i Medvinu stvar će postati sumnjiva, s obzirom na ono što se o glastonburyjskim legendama nalazi uz životopis sv. Patrika 17. ožujka; čini se da ih treba izostaviti jer štovanje nije dovoljno potvrđeno.
Bilj. 153. Prijenos u Torino relikvija sv. Vilima, opata dijonskoga, ondje nam je opisan iz rukopisa grofa Filipa.
Bilj. 154, str. 2, br. 1. Tko je onaj Faustin? Je li možda lionski biskup s početka 3. stoljeća? Sainte-Marthe (Sammarthani) pod br. 3 svakako naznačuje da su praznovjerja tek nedavno uklonjena iz grada.
Bilj. 153, str. 4. Etimologija imena Corosius kao da je preuzeta od Courroie, to jest remen, čini se legendarnom: tko bi naime prepucij nazvao remenom?
Bilj. 156, str. 6. O jeruzalemskom biskupu za Bouillona i o sicilijanskoj kraljici koja je došla u Antwerpen treba nešto potražiti pod br. 25. i 28.
Bilj. 157, str. 9. Treba izostaviti sirakuške mučenike, o čijem štovanju Kajetan nema ništa; samo se u životopisu sv. Marcijana nalazi neki spomen više njih koji su trpjeli na Siciliji.
Bilj. 158, str. 9. O sv. Konkordiju, koji je živio u Tribulu blizu Spoleta, je li vjerojatno da je tijelo odneseno u Španjolsku? Ne čini se. O Tribuli vidi Ortelija u djelu Thesaurus, ondje gdje je o Mutusciju.
Bilj. 159, str. 11, br. 3. Tko je dva ili tri puta bio konzul prije smrti cara Aleksandra i mogao biti otac sv. Martine, jedini se javlja Maksim oko god. 230.
Bilj. 160, str. 19. Mogao bi se dodati opis mramornoga hrama, kripte i sarkofaga od pozlaćene bronce, za što smo slavili godine 1661. Vidi moj rukopisni Dnevnik.
Bilj. 161, str. 13, br. 16. Ona proždrljivost lava, kojom se prigovara sv. Martini, zahtijeva ispravak.
Bilj. 162, str. 20. Kod sv. Parakoda čini se da treba dodati razlog zbog kojega je sumnjivo Viktorovo pismo njemu.
Bilj. 163, str. 21. O stolici i dobi sv. Grgura Oca treba opširnije govoriti. Sinove govore treba podijeliti na poglavlja; treba dodati barem neke bilješke iz Ilije Kretskog ili Billija.
Bilj. 164, str. 47, br. 10., redak 16., resurgent čitaj resurgerent. Br. 12., redak 9., momentaneum čitaj montaneum. Životopis sv. Mochue iz Balle čini se da treba izostaviti jer štovanje nije potvrđeno. O. Henschen smatrao je da je nepromišljeno dopušteno prijatelju da se umetne.
Bilj. 163, str. 11. Treba razmotriti je li uputno kao pravi životopis dati jedan (kakav je ovaj sv. Martine i u ožujku sv. Eudokije) koji ima najniži stupanj vjerojatnosti i zbog dodanih legendarnih okolnosti i čudesa može se smatrati interpoliranim: možda bi takav s pravom bio odbačen na posljednje mjesto, uz otvoreno iznesen razlog zašto se to čini, premda bi inače morao biti prvi po vremenu.
Bilj. 166, str. 32. Životopis sv. Fulgentija i ostali sljedeći podijeljeni su na premalena poglavlja; nedostaju uvodni komentari kakvi su drugdje primijenjeni.
Bilj. 167, str. 54. U životopisu sv. Eugenda, kad se međusobno usporede brojevi 24. i 27., treba razmotriti nedostaju li kakva poglavlja ili je pak riječ o kakvu drugom zasebnom djelcu.
Bilj. 168, str. 57. Treba istražiti mogu li se o sv. Stabilu dobiti drevna čitanja itd.
Bilj. 169, str. 58. Preminuo je godine Gospodnje 1030., štoviše godine 1301. Ispravi: Preminuo je godine Gospodnje 1030., to jest za one koji godine računaju na francuski način od Uskrsa do Uskrsa, što bismo mi trebali znati kao 1031. itd.
Bilj. 170, str. 71. Glede životopisa sv. Odilona po Lotsaldu ili Jotsaldu treba istražiti tko je onaj Stjepan kojemu se posvećuje; te također treba primijetiti da je Odilonova sestra Blitmota tada imala gotovo sto godina prema br. 7. Tražimo čudesa napisana nakon smrti, a koja navodi bl. Petar Damjan. Mabillon je u djelu Sæcula Benedictina izdao cjelokupan Jotsaldov spis.
Bilj. 171. Na sv. Martinu čini se da treba prenijeti sve ono što o sv. Tatijanu 11. siječnja prenose Grci.
Bilj. 172. O sv. Vilimu, opatu dijonskom, govori se u djelu Card. Ep. Alb. Pedemontanis, str. 384. O istomu treba pogledati Spicil; 1. svezak, str. 430. itd.
Bilj. 173. Blagdan sv. Justina Teatinca prenesen s 1. na 14.
Bilj. 174. Glava sv. Bazilija Velikoga u Amalfiju.
Bilj. 175. Više pisama Odilona, opata klinijskoga, Spicil. 1., str. 386. itd. Njegov izbor Spicil. 6., str. 425. Annales Aurelian. Saussayja, str. 558. Hvali se u djelu Chron. Virdun; br. 43., str. 162.
Bilj. 176. Znamenito djelo bl. Vilima Dijonskoga, br. 43., str. 183.
Bilj. 177. Relikvije sv. Martine u Salamanci.
Uz Acta Sanctorum dana 2. siječnja.
Bilj. 178. Dvostruki životopis bl. Airalda kartuzijanca, biskupa Maurienne, leži u zbirkama građe za dodatak.
Bilj. 179. Muka sv. Marcijana, Makarija, Stratolina i Protogena postoji iz rukopisa sv. Petra u Rimu; nemamo osim imena nekih u rukopisu sv. Jeronima.
Bilj. 180. Mučeništvo sv. Bazilija Velikoga Ankarskoga moći će se izuzeti iz grčkoga rukopisa o životu Bazilija prezbitera, koji se ondje s ovim pogrješno brka.
Bilj. 181, str. 91. Je li rodoslovlje sv. Maksima dostojno da se stavi ispred takva životopisa? Čini se da je legendarno.
Bilj. 182. Našašće sv. Vedasta neka se izostavi, jer je u cijelosti umetnuto u uvodni komentar 6. veljače.
Bilj. 183. Nadgrobni natpis sv. Adelarda vidi u 4. svesku djela Gallia Christiana, kao i prijenos god. 1263.
Bilj. 184. Djela sv. Defendenta, za koja Ferrari kaže da su u Bergamu, potvrđeno je da se ondje ne nalaze, nakon što je godine 1668. provedena pomna istraga; ali smo nešto preuzeli o njemu iz djela Bergom. Hist. quadripartita.
Bilj. 185. Talijanski životopis Serafina iz Porrette u četvrtoj osmini (in-4), po Mihovilu Piju, postoji.
Bilj. 186. Talijanski životopis Stefanije Quinzani iz Reda propovjednika u četvrtoj osmini (in-4) također postoji.
Bilj. 187. U dodatku bl. Odin. Nije dovoljno potvrđeno njegovo štovanje; zbog čijega je nedostatka i njegov brat Eberhard morao biti stavljen među izostavljene.
Bilj. 188. Silvestar iz Tranija prema Kajetanu treba staviti među izostavljene uz 2. svibnja.
Bilj. 189. Od Corbieja treba zatražiti stari časoslov sv. Adalarda koji je sastavio sv. Gerald, kako se kaže u životopisu 5. travnja, br. 14. Pravila istoga sv. Adelarda nalaze se u 4. svesku djela Spicilegium.
Bilj. 190. O sv. Defendentu vidi biskupa Karla, djelo Historia Novariensis, str. 23.
Bilj. 191. Pravila sv. Adelarda u djelu Spicilegium. Mjesto pridodano iz životopisa na str. 472. u djelu Chron. Centul. ondje.
Uz Acta Sanctorum dana 6. siječnja.
Bilj. 192, str. 324. O sv. Pompejanu bit će mudrije izostaviti.
Bilj. 193, str. 327. Blagdan sv. Melanija 6. studenoga bolje bi se dokazao iz Djela, br. 31.
Bilj. 194, str. 334. Sv. Petar, opat canterburyjski, čini se da treba izostaviti dok se ne potvrdi štovanje.
Bilj. 195, str. 335. Bilješka a. Podrijetlo imena Alemana ispravnije bi se tražilo od Ael, plemenit.
Bilj. 196, str. 350. Uz bilješku a dodaj: Đavao se pak kod mnogih Germana izgovara Divel, što ako rastaviš i kažeš die-val, bit će: ovaj pad ili posrtaj; čini se da na to ovaj pisac smjera.
Bilj. 197. Čitava rasprava o Tri kralja bolje će se staviti na ovaj dan nego odvojeno o svakomu pojedinom. O njihovu prijenosu i našašću vidi talijansku povijest milanskih biskupa u osmini (in-8), po Ivanu Franji Besozziju, str. 4. i 163. Isto Spicil. 8., str. 444. Kako je to ishodio lieški biskup, ali pretekavši ga smrt nije prenio, vidi pod br. 49., str. 113. i 113.
Bilj. 198, str. 322. Među izostavljenima o sv. Artemiju iz Sensa izbriši 23. travnja i ispravi: Ali ovo je spomen njegova ređenja; a slavi se preminuće kad budemo govorili o njemu samomu, 28. travnja.
Bilj. 199, str. 327. O prijenosu sv. Melanija u Preuilly vidi djelo Chronicum Britannicum.
Uz Acta Sanctorum dana 10. siječnja.
Bilj. 200. Grčki životopis sv. Pavla Pustinjaka, iz kojega je Franjo Redi iz Arezza, najučeniji liječnik u Firenci, sudio da je Jeronim preuzeo svoj, i danas postoji. Imamo grčki tekst iz bavarskoga rukopisa.
Bilj. 201. Postoji grčki životopis sv. Marcijana ekonoma, po suvremenom piscu Sergiju; treba vidjeti razlikuje li se od onoga za kojega se bilježi da je u Vat. 1638, list 176., od trideset stranica.
Bilj. 202. Postoji životopis sv. Vilima Bourgeskoga u izvornom stilu u pergameni Chiffletovoj. Vidi Labbe, 2. svezak rukopisa, str. 97., str. 107., str. 379. i 388. Čudesa iz rukopisa švedskoga kralja. Kanonizacija iz Vatikanskoga registra. Blagdan u Orléansu. Vidi Ann. Aurel; str. 485. i kazalo. O relikvijama vidi str. 642.
Bilj. 203. Životopis i čudesa bl. Grgura X. sastavljeni iz Piacentinskog arhiva godine 1290. Izvješće za kanonizaciju postoji. Isto Popis čudesa. O štovanju njegova kulta kod Antina vidi Castellinija, djelo de certitudine gestæ Canonizationis, str. 458. i dalje.
Bilj. 204. Sažetak životopisa sv. Vilima Bourgeskoga i još ponešto iz Bedina rukopisa. Vidi Chronicon Mon. Autissiodor.
Bilj. 205. Bl. Benincasa, opat iz Cave, u Kronici.
Bilj. 206, str. 600. Uz Seneku, jeruzalemskoga biskupa, stupac 1. Dodaj: Svecem ga, kao i sve prve biskupe jeruzalemske crkve iz židovstva, naziva i Teodorik Pauli u općoj rukopisnoj Kronici, te dodaje da je crkvom najzdravije upravljao i preminuo godine Gospodnje stote. O slavljenju njegova blagdana na današnji dan, kao što čini za razne, ne piše ni riječi.
Bilj. 207, str. 627. O sestrama sv. Setride treba usporediti i možda ispraviti prema onomu što je rečeno 17. ožujka o sv. Witburgi itd.
Bilj. 208, str. 629, br. 2. Označuje se tourski (biskup); čini se da je to bio Gaufridus de Lude, tada pariški arhiđakon izabran u Toursu godine 1206. A meauxski Vilim iz Nemoursa, od pariškoga kantora postavljen za biskupa Meauxa godine 1214. Vidi Gallia christiana.
Br. 3. Cistercitski opat koji se označuje čini se da je bio Gvido Paré. Legat je li kardinal Hugolin? Br. 26. Cistercitski opat očito je bio označen Arnau Amalric godine 1202., prvi inkvizitor.
Bilj. 209, str. 640. Cjelovite knjige o čudesima bl. Gonzala Amarantskoga još preostaju i treba ih potražiti.
Bilj. 210. Postoji talijanski životopis Ivana Dobroga, genovskoga biskupa.
Bilj. 211, str. 623. Nakon br. 2. Dodaj ono što se o tijelu spaljenu od krivovjeraca navodi 4. veljače, str. 584., u bilješci b.
Bilj. 212. O bl. Ivani postoji knjiga suvremene družbenice Franje de Villelume od 193 lista, kao i popis od 130 čudesa koji u uvodu navodi Mirault.
Bilj. 213. Kerubina od Jaganjca Božjega preminula je na današnji dan godine 1663. O njoj postoji pismo Fiorentinija.
Bilj. 214, str. 621, br. 1. Životopis po Besuzziju nalazi se u njegovoj biskupskoj povijesti milanskih biskupa u osmini (in-8), str. 108., na talijanskom.
Bilj. 215. O bl. Gonzalu Amarantskom govori povijest Brage, 2. dio, list 140. Vidi također o Portu d'Acunha, 2. dio, list 367.
Bilj. 216. Čini se da je tijelo pustinjaka Valerika preneseno u Novalesu, a odatle u Torino. Vidi uz 1. travnja. O drugom sv. Valeriku, br. 13., vidi Bibl. Labbe, 1. sv., str. 634. i 2. sv., str. 173.
Uz Acta Sanctorum dana 11. siječnja.
Bilj. 217. Izvorni životopis sv. Teodozija po P. Teodoru, biskupu Petre, postoji u Vatikanu; imamo ga cjelovita. Isto iz vatikanskoga rukopisa ono što je o njemu i Sofroniju ostavio Ćiril, koji nije napisao nijednoga drugog životopisa. Isto po Metafrastu promijenjena stila iz Vatikana, kakav smo tiskali na latinskom; ali je prijevod najjadniji i najnejasniji.
Bilj. 218. Postoje iz rukopisa stara Djela sv. Petra Orseola, iz kojih se dokazuje i štovanje.
Bilj. 219. Vrlo opširan životopis sv. Leucija iz valicellanskoga rukopisa, koji je Galonio odbacio. Čini se da je kakav god životopis trebalo posve izostaviti, jer se sa svih strana čini legendarnim, te je trebalo govoriti samo o štovanju i prijenosu, kao što smo 11. travnja govorili o sv. Barsanufiju. Vidi Ughellija, 9. sv., stupac 46., 7. sv., stupac 1205. a.
Bilj. 220, str. 664. Bernard iz Reda propovjednika. Umjesto ovih riječi: Nismo ustanovili štuje li se, neka se piše ovo: Da mu se ne iskazuje nikakvo crkveno štovanje, možeš zaključiti već i po tome što je isti Kajetan u djelu de Vitis Sanctorum Siculorum prosudio da ga treba posve mimoići.
Bilj. 221. Životopis sv. Oringe po Kurtiju treba izostaviti; ali iz njega, odnosno radije iz brata Honorija, kojega navodi i kojega treba potražiti, treba uzeti prinos građe za dopunu prvoga životopisa. Treba također u Firenci istražiti kakav je onaj životopis koji postoji u rukopisu samostana sv. Klare.
Bilj. 222. Životopis sv. Honorate Pavijanske zatražen iz rukopisa samostana S. Maria delle Capelle u kolovozu godine 1668.
Bilj. 223, str. 710. Slovo i i str. 713., slovo c, ono što se nalazi u bilješkama o ulasku u samostan Offe i Kenreda treba usporediti i ispraviti prema onomu što je objavljeno u ožujku o sv. Kinesviti itd.
Bilj. 224. O sv. Tatonu vidi što valja reći 11. listopada uz sv. Galdona, te u rukopisu i kod Marija Vipere u djelu chronol. Ep. Benevent; str. 35.
Bilj. 225, str. 715. nakon br. 3. dodaj: Tako Alkuin, gdje onaj stih: Angelici faciem caram Paulini habeatis in ævum ima jedan slog viška, ne zbog piščeve nepažnje, nego zbog neukosti prepisivača; jer kad je Alkuin napisao caram, a netko je iznad ili na rubu zabilježio da to (kao i sada u Španjolaca) znači lice, sama je bilješka prenesena u tekst i učinila da se čini pogrješkom.
Bilj. 226, str. 716., b. Alkuin hvali Paulina zbog sastavljena Vjerovanja. Kad bi se imao Usserije o Vjerovanju, gdje tvrdi da je Vjerovanje koje se zove Apostolskim Akvilejsko vjerovanje, mogla bi se ovdje dodati kakva učena bilješka.
Bilj. 227, str. 718., u nadgrobnom natpisu treba primijetiti tko je onaj Otac pokopan zajedno s Paulinom. Životopis sv. Paulina koji navodi Ferrari zatražen iz rukopisa u Cividaleu (Forum Julii) u kolovozu 1668.
Bilj. 228, str. 679., slovo g. Uputit ćemo niže na 14. srpnja, kad se štuje; stavi: 24. listopada, na koji smo ga uputili.
Bilj. 229, str. 709. Koliko je nepouzdano pismo pripisano papi Konstantinu, vidi u raspravi o ispravama uz travanj. Opat Marijan, prisni prijatelj sv. Teodozija Cenobijarha, bilježi se u Moskovskom kalendaru.
Bilj. 230, str. 666. O relikvijama pape sv. Higina mučenika vidi novije spise.
✠