Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · Svezak I

Usputne napomene

ANIMADVERSIONES EXTEMPORALES

DANIJELA PAPEBROCHA, HAGIOGRAFA,

DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHI,

Sada prvi put iz rukopisa objavljene.

Nunc primum ex mss. editæ.

Uz Acta Sanctorum dana 1. siječnja.

In acta Sanctorum diei i januarii.

Bilj. 150. Povijest prepucija prenesenoga u Antwerpen prema pripovijedanju kanonika Ivana Goeseliera iz rukopisa Crvene doline (Rooklooster), u prvom dijelu, koji pripovijeda način čuvanja, legendarna je i stoga izostavljena, kao i starije pjesme o istoj stvari. Vidi naše Antverpenske anale.

Not. 150. Historia translati Antverpiam præputii juxta narrationem D. Jo. Goeselier canonici ex ms. Rubeæ vallis, prima parte, quæ modum conservationis narrat, fabulosa, ideoque omissa, uti et carmina de eadem re antiquiora. Vide Annales nostros Antverpienses.

Bilj. 151. Građa o. Bollanda o sv. Fulgentiju, biskupu Ruspe, za komentar i bilješke koje nedostaju uz životopis, bit će dana u dodatku djela.

Not. 151. De S. Fulgentio Ep. Ruspensi collectanea P. Bollandi pro Commentario et notis, quæ desunt ad Vitam, dabuntur in supplemento operis.

Bilj. 152. O sv. Elvanu i Medvinu stvar će postati sumnjiva, s obzirom na ono što se o glastonburyjskim legendama nalazi uz životopis sv. Patrika 17. ožujka; čini se da ih treba izostaviti jer štovanje nije dovoljno potvrđeno.

Not. 152. De SS. Elvano et Medwino res suspecta fiet, attentis iis, quæ de Glastoniensium fabulis habentur ad vitam S. Patricii 17 Martii: ipsi videntur omittendi, quia non satis constat de cultu.

Bilj. 153. Prijenos u Torino relikvija sv. Vilima, opata dijonskoga, ondje nam je opisan iz rukopisa grofa Filipa.

Not. 153. Translatio Reliquiarum Taurinum S. Guilielmi Ab. Divion. ibidem descripta nobis est ex mss. Comitis Philippi.

Bilj. 154, str. 2, br. 1. Tko je onaj Faustin? Je li možda lionski biskup s početka 3. stoljeća? Sainte-Marthe (Sammarthani) pod br. 3 svakako naznačuje da su praznovjerja tek nedavno uklonjena iz grada.

Not. 154, pag. 2, num. 1. Quis ille Faustinus? An Lugdun. Ep. initio 3 sæculi? Sammarth. certe num. 3 indicat, nonnisi recens e civitate sublatas superstitiones.

Bilj. 153, str. 4. Etimologija imena Corosius kao da je preuzeta od Courroie, to jest remen, čini se legendarnom: tko bi naime prepucij nazvao remenom?

Not. 153, p. 4. Corosii etymon quasi a Courroie, id est corrigia sumptum fabulosum videtur: quis enim præputium corrigiam nominaverit?

Bilj. 156, str. 6. O jeruzalemskom biskupu za Bouillona i o sicilijanskoj kraljici koja je došla u Antwerpen treba nešto potražiti pod br. 25. i 28.

Not. 156, p. 6. De episcopo Hierosolym. sub Bullionio, deque regina Siciliæ, quæ Antverpiam venerit, quærendum aliquid num. 25 et 28.

Bilj. 157, str. 9. Treba izostaviti sirakuške mučenike, o čijem štovanju Kajetan nema ništa; samo se u životopisu sv. Marcijana nalazi neki spomen više njih koji su trpjeli na Siciliji.

Not. 157, p. 9. Omittendi Martyres Syracusani, de quorum cultu nihil Cajetanus; tantum in Vita S. Marciani fit quædam mentio plurium in Sicilia passorum.

Bilj. 158, str. 9. O sv. Konkordiju, koji je živio u Tribulu blizu Spoleta, je li vjerojatno da je tijelo odneseno u Španjolsku? Ne čini se. O Tribuli vidi Ortelija u djelu Thesaurus, ondje gdje je o Mutusciju.

Not. 158, p. 9. De S. Concordio, Tribuli prope Spoletum vivente, an credibile corpus avectum in Hispaniam? non videtur. De Tribula vide Ortelium in Thes. ubi de Mutuscio.

Bilj. 159, str. 11, br. 3. Tko je dva ili tri puta bio konzul prije smrti cara Aleksandra i mogao biti otac sv. Martine, jedini se javlja Maksim oko god. 230.

Not. 159, p. 11, num. 3. Qui bis vel ter consul fuerit ante mortem Alexandri Imp. et pater S. Martinæ esse potuerit, solus occurrit Maximus circa an. 230.

Bilj. 160, str. 19. Mogao bi se dodati opis mramornoga hrama, kripte i sarkofaga od pozlaćene bronce, za što smo slavili godine 1661. Vidi moj rukopisni Dnevnik.

Not. 160, p. 19. Addi posset descriptio Marmorei templi, cryptæque et sarcophagi ex ære inaurato, ad quod an. 1661 celebravimus. Vide Diarium meum ms.

Bilj. 161, str. 13, br. 16. Ona proždrljivost lava, kojom se prigovara sv. Martini, zahtijeva ispravak.

Not. 161, p. 13, n. 16. Illa voracitas Leonis, cui S. Martina objecta, eget correctione.

Bilj. 162, str. 20. Kod sv. Parakoda čini se da treba dodati razlog zbog kojega je sumnjivo Viktorovo pismo njemu.

Not. 162, p. 20. Ad S. Paracodam videtur addenda ratio, ob quam suspecta sit Epistola Victoris ad eum.

Bilj. 163, str. 21. O stolici i dobi sv. Grgura Oca treba opširnije govoriti. Sinove govore treba podijeliti na poglavlja; treba dodati barem neke bilješke iz Ilije Kretskog ili Billija.

Not. 163, p. 21. De S. Gregorii Patris sede atque ætate plenius agendum. Dividenda in capita Orationes filii: notæ aliquæ saltem ex Elia Cretensi aut Billio adjiciendæ.

Bilj. 164, str. 47, br. 10., redak 16., resurgent čitaj resurgerent. Br. 12., redak 9., momentaneum čitaj montaneum. Životopis sv. Mochue iz Balle čini se da treba izostaviti jer štovanje nije potvrđeno. O. Henschen smatrao je da je nepromišljeno dopušteno prijatelju da se umetne.

Not. 164, p. 47, num. 10, lin. 16, resurgent lege resurgerent. — Num. 12, lin. 9, momentaneum lege montaneum. S. Mochuæ Ballensis Vita videtur omittenda: quia cultus non probatur. Temere amico concessum, ut insereretur, judicavit P. Henschenius.

Bilj. 163, str. 11. Treba razmotriti je li uputno kao pravi životopis dati jedan (kakav je ovaj sv. Martine i u ožujku sv. Eudokije) koji ima najniži stupanj vjerojatnosti i zbog dodanih legendarnih okolnosti i čudesa može se smatrati interpoliranim: možda bi takav s pravom bio odbačen na posljednje mjesto, uz otvoreno iznesen razlog zašto se to čini, premda bi inače morao biti prvi po vremenu.

Not. 163, p. 11. Considerandum an expediat pro vera vita dare unam (qualis hæc S. Martinæ est et in Martio S. Eudociæ) quæ infimum habeat probabilitatis gradum, et fabulosis circumstantiis miraculisque adjectis potest interpolata censeri: fortassis talis in ultimum locum merito rejiceretur, exposita candide ratione, cur id fiat, licet alias prior esse deberet ratione temporis.

Bilj. 166, str. 32. Životopis sv. Fulgentija i ostali sljedeći podijeljeni su na premalena poglavlja; nedostaju uvodni komentari kakvi su drugdje primijenjeni.

Not. 166, p. 32. Vita S. Fulgentii aliæque sequentes divisæ sunt in capita nimis exigua; desunt commentarii prævii, quales alibi adhibiti.

Bilj. 167, str. 54. U životopisu sv. Eugenda, kad se međusobno usporede brojevi 24. i 27., treba razmotriti nedostaju li kakva poglavlja ili je pak riječ o kakvu drugom zasebnom djelcu.

Not. 167, p. 54. In vita S. Eugendi, collatis inter se, numeris 24 et 27, considerandum, an capita aliqua desint; an vero de alio opusculo distincto sit sermo.

Bilj. 168, str. 57. Treba istražiti mogu li se o sv. Stabilu dobiti drevna čitanja itd.

Not. 168, p. 57. Requirendum, an de S. Stabile haberi possint antiquæ lectiones, etc.

Bilj. 169, str. 58. Preminuo je godine Gospodnje 1030., štoviše godine 1301. Ispravi: Preminuo je godine Gospodnje 1030., to jest za one koji godine računaju na francuski način od Uskrsa do Uskrsa, što bismo mi trebali znati kao 1031. itd.

Not. 169, p. 58. Anno Domini MXXX vita decessit, imo anno MCCCI. Corrige: A. D. MXXX vita decessit, annos scilicet gallico more a Pascha ad Pascha supputantibus, qui nobis discendus esset MXXXI, etc.

Bilj. 170, str. 71. Glede životopisa sv. Odilona po Lotsaldu ili Jotsaldu treba istražiti tko je onaj Stjepan kojemu se posvećuje; te također treba primijetiti da je Odilonova sestra Blitmota tada imala gotovo sto godina prema br. 7. Tražimo čudesa napisana nakon smrti, a koja navodi bl. Petar Damjan. Mabillon je u djelu Sæcula Benedictina izdao cjelokupan Jotsaldov spis.

Not. 170, p. 71. Circa Vitam S. Odilonis per Lotsaldum seu Jotsaldum, quærendum, quis ille Stephanus, cui inscribitur; notandumque quoque, Odilonis sororem Blitmodem tunc fuisse fere centenariam ex num. 7. Miracula post mortem scripta et a B. Petro Damiano citata requirimus. Mabillonius in sæculis Benedictinis integram Jotsaldi scriptionem edidit.

Bilj. 171. Na sv. Martinu čini se da treba prenijeti sve ono što o sv. Tatijanu 11. siječnja prenose Grci.

Not. 171. Ad S. Martinam referenda videntur omnia quæ 11 Januarii de S. Tatiano tradunt Græci.

Bilj. 172. O sv. Vilimu, opatu dijonskom, govori se u djelu Card. Ep. Alb. Pedemontanis, str. 384. O istomu treba pogledati Spicil; 1. svezak, str. 430. itd.

Not. 172. De S. Gulielmo Abbate Divionensi agitur in Card. Ep. Alb. Pedemontanis, pag. 384. De eodem videndum Spicil. tom. 1, pag. 430, etc.

Bilj. 173. Blagdan sv. Justina Teatinca prenesen s 1. na 14.

Not. 173. S. Justini Theatini festum a 1 ad 14 translatum.

Bilj. 174. Glava sv. Bazilija Velikoga u Amalfiju.

Not. 174. S. Basilii Magni caput Amalphi.

Bilj. 175. Više pisama Odilona, opata klinijskoga, Spicil. 1., str. 386. itd. Njegov izbor Spicil. 6., str. 425. Annales Aurelian. Saussayja, str. 558. Hvali se u djelu Chron. Virdun; br. 43., str. 162.

Not. 175. Odilonis Abb. Cluniacensis Epistolæ plures Spicil. 1, pag. 386 etc. Ejusdem electio Spicil. 6, pag. 425. Annales Aurelian. Saussaiji pag. 558. Laudatur in Chron. Virdun. n. 43, pag. 162.

Bilj. 176. Znamenito djelo bl. Vilima Dijonskoga, br. 43., str. 183.

Not. 176. B. Guilielmi Divion. factum insigne n. 43, p. 183.

Bilj. 177. Relikvije sv. Martine u Salamanci.

Not. 177. S. Martinæ Reliquiæ Salmanticæ.

Uz Acta Sanctorum dana 2. siječnja.

In acta Sanctorum diei ii januarii.

Bilj. 178. Dvostruki životopis bl. Airalda kartuzijanca, biskupa Maurienne, leži u zbirkama građe za dodatak.

Not. 178. B. Airaldi Carthusiani Ep. Maurian. Vita duplex pro supplemento in collectaneis jacet.

Bilj. 179. Muka sv. Marcijana, Makarija, Stratolina i Protogena postoji iz rukopisa sv. Petra u Rimu; nemamo osim imena nekih u rukopisu sv. Jeronima.

Not. 179. SS. Marciani, Macarii, Stratolini et Protogenis Passio exstate ex ms. S. Petri Romæ; non habemus nisi quorumdam nomina in ms. S. Hieronymi.

Bilj. 180. Mučeništvo sv. Bazilija Velikoga Ankarskoga moći će se izuzeti iz grčkoga rukopisa o životu Bazilija prezbitera, koji se ondje s ovim pogrješno brka.

Not. 180. S. Basilii M. Ancyrani Martyrium excipi poterit ex ms. Græco de vita Basilii Presbyt. qui ibi cum hoc perperam confunditur.

Bilj. 181, str. 91. Je li rodoslovlje sv. Maksima dostojno da se stavi ispred takva životopisa? Čini se da je legendarno.

Not. 181, p. 91. Genealogia S. Maximi an digna quæ tali Vitæ præmittatur? Videtur fabulosa.

Bilj. 182. Našašće sv. Vedasta neka se izostavi, jer je u cijelosti umetnuto u uvodni komentar 6. veljače.

Not. 182. S. Vedasti inventio omittatur, cum tota inserta sit commentario prævio 6 Feb.

Bilj. 183. Nadgrobni natpis sv. Adelarda vidi u 4. svesku djela Gallia Christiana, kao i prijenos god. 1263.

Not. 183. S. Adelardi Epitaphium vide tom. 4. Galliæ Christianæ: item translationem, an. 1263.

Bilj. 184. Djela sv. Defendenta, za koja Ferrari kaže da su u Bergamu, potvrđeno je da se ondje ne nalaze, nakon što je godine 1668. provedena pomna istraga; ali smo nešto preuzeli o njemu iz djela Bergom. Hist. quadripartita.

Not. 184. S. Defendentis Acta, quæ Ferrarius Bergomi esse ait, ibidem non reperiri constat, facta diligenti inquisitione anno 1668: accepimus autem aliquid ex Bergom. Hist. quadripartita de eo.

Bilj. 185. Talijanski životopis Serafina iz Porrette u četvrtoj osmini (in-4), po Mihovilu Piju, postoji.

Not. 185. Seraphini della Porretta Vita Italica in-4, per Mich. Pium exstat.

Bilj. 186. Talijanski životopis Stefanije Quinzani iz Reda propovjednika u četvrtoj osmini (in-4) također postoji.

Not. 186. Stephanæ Quinzane Ord. Præd. Vita Italica in-4, exstat etiam.

Bilj. 187. U dodatku bl. Odin. Nije dovoljno potvrđeno njegovo štovanje; zbog čijega je nedostatka i njegov brat Eberhard morao biti stavljen među izostavljene.

Not. 187. In App. B. Odino. Non satis probatus ejus cultus: cujus defectu frater ejus Eberhardus etiam debuit poni inter prætermissos.

Bilj. 188. Silvestar iz Tranija prema Kajetanu treba staviti među izostavljene uz 2. svibnja.

Not. 188. Silvester Trainensis ex Cajetano ponendus inter prætermissos ad 2 Maii.

Bilj. 189. Od Corbieja treba zatražiti stari časoslov sv. Adalarda koji je sastavio sv. Gerald, kako se kaže u životopisu 5. travnja, br. 14. Pravila istoga sv. Adelarda nalaze se u 4. svesku djela Spicilegium.

Not. 189. Corbeia petendum vetus S. Adalardi officium a S. Geraldo compositum, ut dicitur in Vita 5 Apr. n. 14. Statuta ejusdem S. Adelardi habentur in tomo 4 Spicilegii.

Bilj. 190. O sv. Defendentu vidi biskupa Karla, djelo Historia Novariensis, str. 23.

Not. 190. De S. Defendente vide Caroli Ep. Historiam Novariensem pag. 23.

Bilj. 191. Pravila sv. Adelarda u djelu Spicilegium. Mjesto pridodano iz životopisa na str. 472. u djelu Chron. Centul. ondje.

Not. 191. S. Adelardi Statuta in Spicilegio. Locus ex Vita appensus pag. 472 in Chron. Centul. ibid.

Uz Acta Sanctorum dana 6. siječnja.

In acta Sanctorum diei vi januarii.

Bilj. 192, str. 324. O sv. Pompejanu bit će mudrije izostaviti.

Not. 192, p. 324. De S. Pompejano consultius omittetur.

Bilj. 193, str. 327. Blagdan sv. Melanija 6. studenoga bolje bi se dokazao iz Djela, br. 31.

Not. 193, p. 327. S. Melanii festum 6 Nov. melius probaretur ex Actis num. 31.

Bilj. 194, str. 334. Sv. Petar, opat canterburyjski, čini se da treba izostaviti dok se ne potvrdi štovanje.

Not. 194, p. 334. S. Petrus Abb. Cantuariensis videtur omittendus, donec probetur cultus.

Bilj. 195, str. 335. Bilješka a. Podrijetlo imena Alemana ispravnije bi se tražilo od Ael, plemenit.

Not. 195, p. 335. Annot. a. Etymon Alemanni rectius ab Ael nobilis peteretur.

Bilj. 196, str. 350. Uz bilješku a dodaj: Đavao se pak kod mnogih Germana izgovara Divel, što ako rastaviš i kažeš die-val, bit će: ovaj pad ili posrtaj; čini se da na to ovaj pisac smjera.

Not. 196, p. 350. Ad annot. a adde: Diabolus autem Teutonibus multis Divel pronuntiatur, quod si dissolvas et die-val dicas, erit: iste casus seu lapsus: ad quod apparet hunc auctorem respicere.

Bilj. 197. Čitava rasprava o Tri kralja bolje će se staviti na ovaj dan nego odvojeno o svakomu pojedinom. O njihovu prijenosu i našašću vidi talijansku povijest milanskih biskupa u osmini (in-8), po Ivanu Franji Besozziju, str. 4. i 163. Isto Spicil. 8., str. 444. Kako je to ishodio lieški biskup, ali pretekavši ga smrt nije prenio, vidi pod br. 49., str. 113. i 113.

Not. 197. De Tribus Regibus tota tractatio melius ponetur hoc die, quam seorsim de singulis. De eorum Translatione et inventione vide historiam Pontif. Mediolan. Ital. in-8, per Jo. Franciscum Besozzi p. 4 et 163. Item Spicil. 8, pag. 444. Quomodo eadem impetraverit Ep. Leodiensis, sed morte præventus non pertulerit vide n. 49, p. 113 et 113.

Bilj. 198, str. 322. Među izostavljenima o sv. Artemiju iz Sensa izbriši 23. travnja i ispravi: Ali ovo je spomen njegova ređenja; a slavi se preminuće kad budemo govorili o njemu samomu, 28. travnja.

Not. 198, p. 322. Inter prætermissos de S. Arthemio Senon. dele 23 Apr. et corrige: Sed hæc Ordinationis ejus memoria est; depositio autem agitur, quando de ipso agemus, xxviii Aprilis.

Bilj. 199, str. 327. O prijenosu sv. Melanija u Preuilly vidi djelo Chronicum Britannicum.

Not. 199, p. 327. De S. Melanii Translatione Pruliacum vide Chronicum Britannicum.

Uz Acta Sanctorum dana 10. siječnja.

In acta Sanctorum diei x januarii.

Bilj. 200. Grčki životopis sv. Pavla Pustinjaka, iz kojega je Franjo Redi iz Arezza, najučeniji liječnik u Firenci, sudio da je Jeronim preuzeo svoj, i danas postoji. Imamo grčki tekst iz bavarskoga rukopisa.

Not. 200. S. Pauli Eremitæ vita Græca, ex qua suam sumpsisse Hieronymum judicabat Franc. Redi. Patr. Aretinus, medicus Florentiæ eruditissimus exstat etiamnum. Habemus textum græcum ex ms. Bavarico.

Bilj. 201. Postoji grčki životopis sv. Marcijana ekonoma, po suvremenom piscu Sergiju; treba vidjeti razlikuje li se od onoga za kojega se bilježi da je u Vat. 1638, list 176., od trideset stranica.

Not. 201. S. Marciani Æconomi auctore Sergio synchrono Vita græca exstat: videndum, an, quæ notatur esse in vat. 1638, f. 176 paginarum 30, sit ab hac diversa.

Bilj. 202. Postoji životopis sv. Vilima Bourgeskoga u izvornom stilu u pergameni Chiffletovoj. Vidi Labbe, 2. svezak rukopisa, str. 97., str. 107., str. 379. i 388. Čudesa iz rukopisa švedskoga kralja. Kanonizacija iz Vatikanskoga registra. Blagdan u Orléansu. Vidi Ann. Aurel; str. 485. i kazalo. O relikvijama vidi str. 642.

Not. 202. Exstat S. Guilielmi Bituric. Vita stylo primigenio in membrana Cheffletii. Vide Labbe tom. 2 Mss. p. 97 et p. 107 et p. 379 et 388. Miracula ex ms. Reg. Sueciæ. Canonizatio ex Registro Vaticano. Festum Aureliæ. Vide Ann. Aurel. p. 485 et indicam. Reliquias vide pag. 642.

Bilj. 203. Životopis i čudesa bl. Grgura X. sastavljeni iz Piacentinskog arhiva godine 1290. Izvješće za kanonizaciju postoji. Isto Popis čudesa. O štovanju njegova kulta kod Antina vidi Castellinija, djelo de certitudine gestæ Canonizationis, str. 458. i dalje.

Not. 203. B. Gregorii X Vita et miracula ex Archivio Placentino conscripta anno 1290. Relatio pro Canonizatione exstat. Item Tabella miraculorum. Decultu ejus apud Antinos vide Castellinum de certitudine gestæ Canonizationis pag. 458 et seqq.

Bilj. 204. Sažetak životopisa sv. Vilima Bourgeskoga i još ponešto iz Bedina rukopisa. Vidi Chronicon Mon. Autissiodor.

Not. 204. S. Guilielmi Bitur. Vitæ compend. et alia quædam ex ms. Bedæ. Vide Chronicon Mon. Autissiodor.

Bilj. 205. Bl. Benincasa, opat iz Cave, u Kronici.

Not. 205. B. Benincasa Abb. Cav. in Chronico.

Bilj. 206, str. 600. Uz Seneku, jeruzalemskoga biskupa, stupac 1. Dodaj: Svecem ga, kao i sve prve biskupe jeruzalemske crkve iz židovstva, naziva i Teodorik Pauli u općoj rukopisnoj Kronici, te dodaje da je crkvom najzdravije upravljao i preminuo godine Gospodnje stote. O slavljenju njegova blagdana na današnji dan, kao što čini za razne, ne piše ni riječi.

Not. 206, p. 600. Ad Senecam Hierosol. Ep. col. 1. Adde: Sanctum eum uti omnes primos Hierosolymitanæ ecclesiæ ex Judæis Episcopos vocat etiam Theodoricus Pauli in Chronico universali ms; additque ecclesiam saluberrime rexisse et quievisse anno Domini centesimo. De festo illius hoc die celebrando, ut de variis facit, nec verbum scribit.

Bilj. 207, str. 627. O sestrama sv. Setride treba usporediti i možda ispraviti prema onomu što je rečeno 17. ožujka o sv. Witburgi itd.

Not. 207, p. 627. De S. Sethridæ sororibus conferenda et forte corrigenda ex dictis 17 Martii de S. Witburga, etc.

Bilj. 208, str. 629, br. 2. Označuje se tourski (biskup); čini se da je to bio Gaufridus de Lude, tada pariški arhiđakon izabran u Toursu godine 1206. A meauxski Vilim iz Nemoursa, od pariškoga kantora postavljen za biskupa Meauxa godine 1214. Vidi Gallia christiana.

Not. 208, p. 629, n. 2. Turonensis indicatur; videtur fuisse Gaufridus de Ludo tunc Parisiensis Archidiaconus electus Turon. anno 1206. Meldensis vero Guilielmus de Nemours ex Cantore Parisiensi creatus Meldensis episcopus anno 1214. Vide Galliam christianam.

Br. 3. Cistercitski opat koji se označuje čini se da je bio Gvido Paré. Legat je li kardinal Hugolin? Br. 26. Cistercitski opat očito je bio označen Arnau Amalric godine 1202., prvi inkvizitor.

N. 3. Cisterciensis Abbas, qui indicatur, videtur fuisse Guido Paré. Legatus an Card. Hugolinus? n. 26. Cisterciensis Abbas indicatus fuit manifeste Arnaldus Amalricus an. 1202 primus Inquisitor.

Bilj. 209, str. 640. Cjelovite knjige o čudesima bl. Gonzala Amarantskoga još preostaju i treba ih potražiti.

Not. 209, p. 640. Integri libri de miraculis B. Gonsalvi Amaranthi adhuc supersunt requirendi.

Bilj. 210. Postoji talijanski životopis Ivana Dobroga, genovskoga biskupa.

Not. 210. Joannis Boni Episcopi Genuensis Vita Italica exstat.

Bilj. 211, str. 623. Nakon br. 2. Dodaj ono što se o tijelu spaljenu od krivovjeraca navodi 4. veljače, str. 584., u bilješci b.

Not. 211, p. 623. Post num. 2. Adde quæ de corpore ab hæreticis combusto citantur 4 Febr. p. 584 in annot. b.

Bilj. 212. O bl. Ivani postoji knjiga suvremene družbenice Franje de Villelume od 193 lista, kao i popis od 130 čudesa koji u uvodu navodi Mirault.

Not. 212. De B. Joanna exstat liber sociæ coævæ Franciscæ de Villelume 193 foliorum, item miraculorum 130 catalogus per Mirault citatus in procemio.

Bilj. 213. Kerubina od Jaganjca Božjega preminula je na današnji dan godine 1663. O njoj postoji pismo Fiorentinija.

Not. 213. Cherubina de Agnus Dei hoc die obiit anno 1663. De ea exstat epistola Florentinii.

Bilj. 214, str. 621, br. 1. Životopis po Besuzziju nalazi se u njegovoj biskupskoj povijesti milanskih biskupa u osmini (in-8), str. 108., na talijanskom.

Not. 214, p. 621, num. 1. Vita per Bezutium est in historia ejus Pontificali Epp. Mediol. in-8, pag. 108, Italice.

Bilj. 215. O bl. Gonzalu Amarantskom govori povijest Brage, 2. dio, list 140. Vidi također o Portu d'Acunha, 2. dio, list 367.

Not. 215. De B. Gonsalvo Amarantho agit historia de Braga parte 2, f. 140. Vide item de Porto d'Acunha p. 2, f. 367.

Bilj. 216. Čini se da je tijelo pustinjaka Valerika preneseno u Novalesu, a odatle u Torino. Vidi uz 1. travnja. O drugom sv. Valeriku, br. 13., vidi Bibl. Labbe, 1. sv., str. 634. i 2. sv., str. 173.

Not. 216. Walerici Erem. Corpus Novalitium, et inde Taurinum delatum videtur. Videad 1 Aprilis. De S. Walerico alio n. 13. Vide Bibl. Labbe t. 1, p. 634 et t. 2, p. 173.

Uz Acta Sanctorum dana 11. siječnja.

In acta Sanctorum diei xi januari.

Bilj. 217. Izvorni životopis sv. Teodozija po P. Teodoru, biskupu Petre, postoji u Vatikanu; imamo ga cjelovita. Isto iz vatikanskoga rukopisa ono što je o njemu i Sofroniju ostavio Ćiril, koji nije napisao nijednoga drugog životopisa. Isto po Metafrastu promijenjena stila iz Vatikana, kakav smo tiskali na latinskom; ali je prijevod najjadniji i najnejasniji.

Not. 217. S. Theodosii Vita primigenia per P. Theodorum Episc. Petrarum exstat in Vaticano: habemus integram. Item ex ms. Vatic. quæ de hoc et Sophronio reliquit Cyrillus, qui nullam aliam Vitam scripsit. Item stylo mutato per Metaphrasten ex Vaticano, qualem Latine impressimus: sed miserrima et obscurissima est versio.

Bilj. 218. Postoje iz rukopisa stara Djela sv. Petra Orseola, iz kojih se dokazuje i štovanje.

Not. 218. S. Petri Urseoli ex mss. Acta antiqua, ex quibus etiam cultus probatur, exstat.

Bilj. 219. Vrlo opširan životopis sv. Leucija iz valicellanskoga rukopisa, koji je Galonio odbacio. Čini se da je kakav god životopis trebalo posve izostaviti, jer se sa svih strana čini legendarnim, te je trebalo govoriti samo o štovanju i prijenosu, kao što smo 11. travnja govorili o sv. Barsanufiju. Vidi Ughellija, 9. sv., stupac 46., 7. sv., stupac 1205. a.

Not. 219. S. Leutii Vita prolixissima ex ms. Valicellano improbata Gallonio. Videtur prorsus omittenda fuisse Vita qualiscunque, cum undique appareat fabulosa, et solum de cultu atque translatione agi debuisse, sicut 11 Aprilis egimus de S. Barsanophio. phio. Vide Ugellium T. 9, col. 46, tom. 7, col. 1205 a.

Bilj. 220, str. 664. Bernard iz Reda propovjednika. Umjesto ovih riječi: Nismo ustanovili štuje li se, neka se piše ovo: Da mu se ne iskazuje nikakvo crkveno štovanje, možeš zaključiti već i po tome što je isti Kajetan u djelu de Vitis Sanctorum Siculorum prosudio da ga treba posve mimoići.

Not. 220, p. 664. Bernardus Ord. Prædic. Pro his verbis: Non comperimus an colatur: hæsc scribantur: Nullum ecclesiasticum cultum eidem tribui, vel hinc colligas, quod idem Cajetanus in opere de Vitis Sanctorum Siculorum omnino prætermittendum sibi judicavit.

Bilj. 221. Životopis sv. Oringe po Kurtiju treba izostaviti; ali iz njega, odnosno radije iz brata Honorija, kojega navodi i kojega treba potražiti, treba uzeti prinos građe za dopunu prvoga životopisa. Treba također u Firenci istražiti kakav je onaj životopis koji postoji u rukopisu samostana sv. Klare.

Not. 221. S. Oringæ Vita per Curtium omittenda: sed ex ea, seu potius ex Fr. Honorio, quem citat, quique quærendus, accipienda analecta, ad complementum primæ Vitæ. Quærendum etiam Florentiæ, qualisnam Vita sit ea, quæ in ms. Cœnobii S. Claræ exstat.

Bilj. 222. Životopis sv. Honorate Pavijanske zatražen iz rukopisa samostana S. Maria delle Capelle u kolovozu godine 1668.

Not. 222. S. Honoratæ Ticin. Vita ex ms. Monasterii S. Mariæ Capularum petita in Aug. an. 1668.

Bilj. 223, str. 710. Slovo i i str. 713., slovo c, ono što se nalazi u bilješkama o ulasku u samostan Offe i Kenreda treba usporediti i ispraviti prema onomu što je objavljeno u ožujku o sv. Kinesviti itd.

Not. 223, p. 710. Lit. i et 713 lit. c, quæ habentur in notis de Monachatu Offæ et Kennedi conferenda et corrigenda ex editis in Martio de S. Kineswitha, etc.

Bilj. 224. O sv. Tatonu vidi što valja reći 11. listopada uz sv. Galdona, te u rukopisu i kod Marija Vipere u djelu chronol. Ep. Benevent; str. 35.

Not. 224. De S. Tatone vide dicenda xi Oct. ad S. Galdonem, et ms. et Marium Viperam in chronol. Ep. Benevent. pag. 35.

Bilj. 225, str. 715. nakon br. 3. dodaj: Tako Alkuin, gdje onaj stih: Angelici faciem caram Paulini habeatis in ævum ima jedan slog viška, ne zbog piščeve nepažnje, nego zbog neukosti prepisivača; jer kad je Alkuin napisao caram, a netko je iznad ili na rubu zabilježio da to (kao i sada u Španjolaca) znači lice, sama je bilješka prenesena u tekst i učinila da se čini pogrješkom.

Not. 225, p. 715 post n. 3 adde: Hæc Alcuinus, ubi versus ille: Angelici faciem caram Paulini habeatis in ævum uno redundat pede, non ex auctoris inadvertentia, sed librariorum imperitia: cum enim Alcuinus caram scripsisset, idque (ut etiam nunc Hispanis) faciem significare aut supra aut in margine notasset aliquis, ipsa annotatio in textum translata vitium fecit videri.

Bilj. 226, str. 716., b. Alkuin hvali Paulina zbog sastavljena Vjerovanja. Kad bi se imao Usserije o Vjerovanju, gdje tvrdi da je Vjerovanje koje se zove Apostolskim Akvilejsko vjerovanje, mogla bi se ovdje dodati kakva učena bilješka.

Not. 226, p. 716, b. Laudat Paulinum Alcuinus de Symbolo fidei concinnato. Si haberetur Usserius de Symbolo, ubi asserit Symbolum, quod Apostolorum dicitur, esse Symbolum Aquilejense, posset hic aliqua docta annotatio addi.

Bilj. 227, str. 718., u nadgrobnom natpisu treba primijetiti tko je onaj Otac pokopan zajedno s Paulinom. Životopis sv. Paulina koji navodi Ferrari zatražen iz rukopisa u Cividaleu (Forum Julii) u kolovozu 1668.

Not. 227, p. 718, in Epitaphium notandum, quis ille Pater cum Paulino sepultus. S. Paulini Vita a Ferrario indicata ex ms. Civitatensi petita Gloritia 1668 Aug.

Bilj. 228, str. 679., slovo g. Uputit ćemo niže na 14. srpnja, kad se štuje; stavi: 24. listopada, na koji smo ga uputili.

Not. 228, p. 679, litt. g. Referemus infra xiv Julii, quo colitur; pone: xxiv Octobris, ad quem eum remisimus.

Bilj. 229, str. 709. Koliko je nepouzdano pismo pripisano papi Konstantinu, vidi u raspravi o ispravama uz travanj. Opat Marijan, prisni prijatelj sv. Teodozija Cenobijarha, bilježi se u Moskovskom kalendaru.

Not. 229, p. 709. Quam varia sit epistola Constantino Papæ afficta, vide in tractatu de diplomatis ad Apr. Marianus Abb. familiaris S. Theodosio Cœnobiarchæ notatur in Kalend. Moscovitico.

Bilj. 230, str. 666. O relikvijama pape sv. Higina mučenika vidi novije spise.

Not. 230, p. 666. De S. Hygini P. M. reliquiis vide recentiora scripta.

Svezak I Kalendar godine