Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 8. siječnja

O svetim mučenicima Lucijanu biskupu, Maksimijanu prezbiteru i Julijanu đakonu u Beauvaisu u belgijskoj Galiji

DE SANCTIS MARTYRIBUS LUCIANO EPISC., MAXIMIANO PRESBYT. JULIANO DIACONO BELLOVACI IN GALLIA BELGICA

Sadržaj (11)
  1. § I. Slavna uspomena sv. Lucijana i drugova u svetim kalendarima.
  2. § II. O dobu u kojem je živio sv. Lucijan.
  3. § III. Životopis sv. Lucijana, svjedočanstva drugih.
  4. Napisao biskup Odon.
  5. Iz starih rukopisa.
  6. Sv. Lucijan biva poslan u Galije.
  7. Propovijeda u Italiji, dolazi u Arles.
  8. Propovijeda u Beauvaisu; sv. Maksimijan i Julijan ovjenčani su mučeništvom.
  9. Sv. Lucijan, na razne načine mučen, biva ubijen.
  10. Nosi vlastitu glavu, biva pokopan.
  11. Drugi životopis

Drugi životopis

AUCTORE MONACHO ANONYMO.

Iz rukopisa Svete Marije de Ripatorio.

Sv. Lucijan Belovacima propovijeda Krista.

Razmatrajući svete borbe blaženih mučenika, častimo ih, najmiliji, dostojnim poštovanjem i slavimo pobožnim službama. Dok naime njihova sveta mučeništva grlimo pobožnom ljubavlju, nužno je da nastane pranje naših grijeha. Ovdje ih je naime vremenita kazna nakratko izmučila i očistila, a ondje ih je vječna slava nagradila i obasjala. Iz njihova je zbora bio preblaženi mučenik Lucijan, čiju palmu svetoga mučeništva i djela slavne borbe za Krista želim iznova izatkati, ne uzdajući se u svoju zaslugu ni u vlastiti dar, nego potpomognut zagovorom onoga koji mi se udostojao otkriti tijek svoje muke. Vas stoga zaklinjem, braćo, nastojte pažljivo slušati, kako biste, dok budete nasljedovatelji njegova mučeništva na zemlji, bili dostojni biti dionici njegove slave među zvijezdama.

2 U ona dakle vremena, kad je najbezbožniji a car Julijan primio vladarske odredbe da naredi kako kršćani koji ne žrtvuju bogovima i ostalim službama bogova imaju podnijeti smrtnu osudu, po svim je pokrajinama postavio izvršitelje i izdajnike, da ako tko od njih dozna da je kamo došao kršćanin, to svakako dojavi njegovoj prisutnosti. Bijaše tada naime opći progon svetaca, jer se bezbožni progonitelj bio naoružao da zatre kršćansko ime. Nikakvo utočište tada sveci nisu imali u gradovima, nikakve nagomilane utjehe nisu mučenicima preostale u brdima i špiljama.

3 U isto je dakle vrijeme preblaženi muž sveti Lucijan, združen s presvetim mučenikom Kvintinom, izišavši zajedno s bl. Dionizijem iz grada Rima, pošao u Galiju, spominjući se Gospodnje zapovijedi: „Ako vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi”, te kako bi nam pružili primjer svoje strpljivosti i kako bi prolijevanje njihove krvi postalo pouka naših kreposti. Vi pak, predraga braćo, primite ovo pažljivim uhom i vjerujte zajedno s nama da Gospodin u svojim svecima može ispuniti ono što je napisano. Među tim također moramo promisliti kolika je milost slijediti stope svetaca, podnositi tjelesne boli za Krista, ne bojati se trenutačne smrti, prezreti svijet s njegovim nasladama i ne bojati se jedan sat podnositi tjelesne boli, kad žele vječno se radovati s Kristom.

4 Preblaženi je dakle Lucijan, kao što smo gore rekli, izišavši iz grada Rima, od bl. Dionizija primio službub prezbiterata te neustrašivim korakom pohitao k gradu Beauvaisu. A tada je sv. Dionizije otišao u Pariz, dok je naposljetku sveti Kvintin odabrao grad Amiens, kako bi svaki od njih iz svojih gradova svojim primjerima i predajama posvetio Kristu Gospodinu plod dobroga djela.

5 Sveti je dakle Lucijan, čim je prodro u krajeve Belovaka, počeo propovijedati Kristovo Evanđelje, koje je Duh Sveti dostojno ulio u njegovo srce, kako bi riječju svoga propovijedanja istrgnuo ljude stvorene na sliku Božju od štovanja zloduha i kako bi se čistim dušama klanjali jedinome Bogu, Stvoritelju neba i zemlje, te kako bi zazivali samo nerođenoga Oca, ispovijedali Sina rođenoga od samoga Oca i vjerovali u Duha Svetoga koji izlazi od obojice. Takvim je dakle opomenama preblaženi Lucijan poučavao narod: „O predragi sinovi, nepobjedivi vojnici i ratnici božanskoga boja, koji ste toliko vremena bili podložni okovima drevnoga neprijatelja, oslobođeni bijednoga ropstva, spoznajte već zajedno, makar i kasno, da je Krist, Sin Božji, radi vašega otkupljenja došao po krilu svete i neokaljane Djevice. Ako vas naime voda svetoga krštenja ne učini očišćenima od štovanja idola, ne možete biti dionici nebeskoga kraljevstva. Ali kad i vas čisto ispovijedanje i voda svete kupelji poškrope i očiste, moći ćete biti istrgnuti od vječne smrti, kad vječna svjetlost odagna tmine vašega srca i milost vas krštenja učini dionicima višnje slave.” I dok je sveti muž danju i noću takvim riječima opominjao sav narod, a glas o njegovoj svetosti ispunio susjedne krajeve, počeše tada mnogi odstupati od štovanja zloduha te svom snagom vjerovati i čistim srcem ispovijedati da je Krist, Sin Božji, radi spasenja i otkupljenja cijeloga svijeta po krilu svete Djevice došao na zemlju.

6 Ali prije nego što pristupimo slavnoj borbi njegove muke, pobrinut ćemo se izložiti hvalevrijedno uzdržavanje presvetoga mučenika ic savršenoga monaha. Budući da je dakle bio ispunjen Duhom Svetim, ljubio je kršćansku i katoličku mudrost, uzdržavajući se od svakoga zlog djela i držeći savršenu vjeru, te je Kristu iskazivao revnu službu. O kreposti dakle uzdržavanja, kojom se svakodnevno mrtvio kako bi Kristu Gospodinu prinio žrtvu svoga tijela, valja reći nekoliko riječi. Nije mu naime bila nikakva druga stalna hrana doli jelo od zelenoga bilja, a umornomu je tijelu za piće davao čašu hladne vode. U dane pak korizme dvaput je u tjednu davao tijelu hranu. Krijepila ga je naime hrana nebeske okrepe, a slabe udove jačala božanska milost. I bijaše sveti muž čudesne strpljivosti, najvećega uzdržavanja, svete blagosti i urešen obiljem svih milosti. Ponestat će mi vremena ako budem htio nabrojiti milost svih njegovih kreposti. Bio je blaga lica i mirna duha, urešen anđeoskim sjedinama. I tolika je oko njega uzrasla svetost i snaga djela da je, dok je tijelom bio na zemlji, duhom prebivao s anđelima.

a Štoviše namjesnik, kako je već rečeno, a imaju i Petar de Natalibus, du Saussay i drugi.
b U gornjem se životopisu kaže da ga je sv. Klement posvetio za biskupa.
c Kako iz različitih oslovljavanja braće, tako i odavde nagađamo da je ovaj životopis napisao neki monah. To ipak nije posve pouzdano nagađanje.

Sv. Lucijan biva uhvaćen, a drugovi ubijeni.

Kad je, kao što smo gore rekli, najopakiji car Julijan, raspaljen bijesom okrutnosti, planuo najžešćom mahnitošću progona protiv svetaca Božjih, dojavljeno mu je da je sveti muž Lucijan izišao iz grada Rima kako bi drugim pokrajinama donio Evanđelje istine i poučavao da imena idola valja posve satrti. Čuvši to, bezbožni car, uznemiren silnim bijesom, zapovjedi trojici svojih slugu, najhrabrijim muževima, Latinu, Jariju i Antru, da gdje god mognu potraže Božjega sveca Lucijana. Ako ga pak nađu, neka ga ili privedu pred njegovo sudište ili neka bude predan da se pogubi mačem. Kad su progonitelji primili tu zapovijed, izišavši iz Rima uz silnu buku, raspaljeni bijesom mahnitosti, nisu prestajali amo-tamo po gradovima i pokrajinama tražiti Božjega sveca Lucijana. I pošto su pretražili susjedne krajeve i gradove te preblaženoga Lucijana nikako nisu mogli naći, doprije do njih da je propovijedajući Evanđelje vječnoga kraljevstva pridobio narod Galije. Čuvši to, sve više raspaljeni srdžbom gnjeva, prodriješe u Galiju, progoneći ga najbržim trkom. A kad je svemogući Bog već htio da sveti muž Lucijan otpočine od trudova ovoga života te da njegovo mučeništvo pokaže ljudima kao primjer, stigoše najopakiji progonitelji u grad kojemu je ime Beauvais. Šeste dakle subote od njihova izlaska iz Rima, oni koji su ga progonili nađoše svetoga muža Lucijana 8. siječnja kako poučava narod. Na tom se mjestu vrlo veliko mnoštvo naroda već bilo obratilo po opomeni svetoga muža te se, pogazivši praznovjerje idola, radovalo što se po njegovim opomenama obratilo na kršćansko ime. Bijaše naime jedan glas svega naroda koji se radovao dok su spoznavali da su iz zamke smrti pobjegli k utjehi života.

8 U međuvremenu, dok je sveti muž ustrajao u naucima pobožnosti i obraćao Kristov narod od zablude ispraznosti, podigavši malo oči, ugleda izdaleka kako dolaze njegovi progonitelji. Kad ih je vidio, ipak nije odustao od riječi svoga propovijedanja, nego je spasonosnim opomenama potaknuo narod govoreći: „Evo, predraga braćo i sinovi, već se moj Gospodin Isus Krist udostojao biti nagraditelj mojih trudova; već je tijelo umorno od duboke starosti, a duša će s plodom mučeništva prijeći k vječnoj palmi. Vi stoga, predragi sinovi, ostanite najčvršće u primljenom propovijedanju, i neka vas ni strah od vladara, ni prijetnje sudaca, niti zao nagovor ljubavi ne uzmogne odvratiti od opomena života, kako bi zasluge stada slijedile onamo kamo je prethodila hrabrost Pastira.” Rekavši to, presveti Lucijan, podigavši oči k nebu i pružajući čiste ruke nebu, svom snagom reče: „Zahvaljujem ti, Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju svijeta, koji si me se udostojao pozvati na naslov svoga dostojanstva i učiniti dionikom tvojih preblaženih mučenika Dionizija i Kvintina. Udostoj se stoga, Gospodine Isuse Kriste, ubrojiti me u njihov broj i učiniti me vječnim baštinikom svoga kraljevstva.” Pošto je to učinio, izišavši iz spomenutoga grada Beauvaisa, poče neustrašivo ići svojim putem i vježbati se u primljenoj hrabrosti, kako bi u djelu božanske službe dovršio tijek svoga mučeništva. I kad je stigao na brdo koje se naziva a Amnis, koje se nalazi iznad korita Théraina, a to je brdo udaljeno tri milje od grada, pruža narodima lijep prizor iznad riječnoga toka.

9 A dok je sv. Lucijan s dvojicom mladića, ovim imenima Maksijanom i Julijanom, prinosio svemogućemu Gospodinu tijek svoje posvećene službe, dođoše bezbožni progonitelji koje je poslao najopakiji Julijan. Tada odmah uhvatiše Božje svece Maksijana i Julijana te pred očima preblaženoga Lucijana zapovjede da ih pogube mačem. Pošto su ubijeni, prolijevanjem svoje krvi posvećeni su Kristu kao dostojni mučenici. Tada presvetomu Božjem Lucijanu sa srdžbom i gnjevom ovako progovoriše rekavši: „Jesi li ti onaj koji svojim čaranjima zavodiš narod da ne žrtvuje presvetim bogovima i da prezire odredbe nepobjedivih vladara?” Sv. Lucijan odgovori: „Ja nisam čarobnjak, nego poučen višnjim dobročinstvima pokazujem Kristovu narodu put istine i objavljujem kako trebaju nepokolebljivim korakom slijediti moga Gospodina Isusa Krista, koji uvijek vlada svojim stvorenjem s očinskom ljubavlju, kako bi, pozvani k višnjem svjetlu, bili istrgnuti iz svojih tmina, te spoznavši da je Sin Božji došao na zemlju radi njihova otkupljenja, prezrevši praznovjernu sljedbu idola, prignuli šiju srca samo onomu koji je za spasenje sviju htio biti raspet.”

10 Na to odgovarajući sluge rekoše: „Kako ti proglašavaš Bogom onoga za kojega tvrdiš da je raspet?” Sv. Lucijan odgovori: „Premda naime vaša nevjera i vaše uši, gluhe i okaljane idolima, ne zaslužuju čuti tajnu višnjega i preblagoga Kralja, ipak ću zbog prisutnoga mnoštva puka ukratko reći kako je i Bog prije vjekova, i kako je kao pravi čovjek htio na svršetku vremena biti raspet. Bog Otac nerođeni, Bog Sin rođeni od samoga Oca, Bog Duh Sveti koji izlazi od Oca i Sina, tri osobe, ali jedna bit, koji niti je imao početka niti može biti zaključen svršetkom vremena, budući da je očito da je sve što se vidi i što se ne vidi utemeljeno njegovom mudrošću; smilovavši se ljudskim prijestupima, odabrao je svetu Djevicu, od koje se na svršetku vjekova udostojao roditi, kako bi, ostajući nevidljiv u svojem božanstvu, udostojao se postati vidljiv u našem čovještvu, postavši poslušan Ocu sve do smrti, smrti na križu, te da, dok Bog ostaje netrpeći, čovjek kojega je uzeo podnese za sve sramotno drvo križa, kako bi ondje gdje je krivnja bila teža, bila veća milost. Da se naime Sin Božji nije udostojao postati i Sin čovječji, niti bi grešnici prešli k oproštenju, niti bijednici k nebesnicima.” a Štoviše Montmille; o njemu i rijeci Thérain govorili smo uz prijašnji životopis.

Ubijen je, pokopan i sjaji čudesima.

Dok je preblaženi Lucijan nastavljao govoriti ovo i mnogo drugo, vojnici su sve više gorjeli poticajima bijesa te odgovarajući rekoše: „Već te je naime dob starosti bila pozvala da si se trebao otrijezniti od djetinjastih ispraznosti. Ali budući da te opsjeda prevelika taština, a u smrt te mami suvišna brbljavost, očituj nam svoje ime i svoj stalež.” Sv. Lucijan odgovori: „Od tjelesnih sam roditelja nazvan Lucije, ali u preporođenju svete vode krštenja poznat sam pod imenom Lucijan, kojim me nazvala sveta usta svećenika. A kojega sam staleža, jasno je očito, jer meni nije ništa drugo nego po blaženom Apostolu i Kristu živjeti i za njega umrijeti kao dobitak. Suukopan sam naime s njime u zdencu krštenja i slijedim stope onoga čijom sam krvlju preoblikovan.” Tada vojnici odgovarajući rekoše: „To je ono što smo rekli, da si zavodnik i da se pokazuješ prkosnim prema bogovima, kad ne prestaješ govoriti svaku ispraznost i ne znaš priteći u pomoć svojoj klonuloj starosti.” Sv. Lucijan odgovori: „Ono što ja govorim niti ušima shvaćate, niti umom možete zadržati. Zaslijepila vas je naime vaša nevjera, a vašega najokrutnijega vladara Julijana, od kojega ste poslani, posjeduje vječna sljepoća i tama mraka.”

12 Vojnici stoga, nestrpljivo podnoseći uvredu cara, uhvate ga i svezanih ga ruku izudaraju. I pošto su ga oni silno izbičevali i držali čvrsto svezana, sveti muž niti je uzdrman strahom niti svladan bolju svoga tijela, nego, uzdajući se u Gospodina i podupirući mladenačkom snagom slabe udove starosti, ustrajući istoga lica i istoga duha, nije se bojao živahnim glasom ispovijedati Kristovo ime govoreći: „U Krista, Sina Božjega, i srcem vjerujem, i ustima ga ne prestajem hvaliti.” Tada jedan od vojnika, isukavši mač, pošto je sveta šija već bila pripravna, odsiječe dragocjenu glavu.

13 A dok je mrtvo tijelo svetoga muža ležalo beživotno, naočigled vojnika i mnoštva puka, svjetlo s neba bilo je poslano na sveto tijelo, i zajedno sa svjetlom dođe glas govoreći: „Dobro je, dobri slugo Lucijane, koji nisi oklijevao za mene proliti svoju krv na zemlji, raduj se sa svetima među zvijezdama! Dođi u prebivalište pripravljeno za tebe na nebesima. Dođi s palmom mučeništva, primi obećanja koja niti je oko vidjelo, niti uho čulo, niti ljudsko srce može shvatiti, te uživaj u zajedništvu svoje blažene braće mučenika.” To se pak dogodilo oko trećega sata dana na brdu koje smo gore spomenuli, na trećem miljokazu od grada.

14 Pošto se pak ostvario naum Boga, koji svoje svece s mjerom kuša, a bez mjere proslavlja, kad su se opaki sluge udaljili s toga mjesta, beživotno se tijelo svetoga muža podiže te, uhvativši vlastitom rukom odsječenu svetu glavu, čvrstim korakom uz pomoć Gospodnjega milosrđa, na čudesan način kao da je živ u tijelu, poče najčvršćim stopalima kročiti svojim putem. I noseći je s brda oko tri milje, pregazivši gaz Théraina, stiže na mjesto koje je sveti muž bio odabrao da se ondje preda ukopu, udaljeno jednu milju od spomenutoga grada, na javnom polju, i ondje je s palmom pobjede svetac počinuo u miru.

15 Muževi dakle onoga mjesta koji su se po opomeni preblaženoga bili obratili, dođoše najpobožnije s miomirisima te, obavivši sveto mrtvo tijelo čistim platnima, pokopaše ga u novom grobu, u koji se činilo da još nitko nije bio položen. Ako na to mjesto dođe pobožan molitelj i čistim duhom zamoli sv. Lucijana kao zagovornika za svoje grijehe, bez sumnje će postići što god zatraži. A dok su polagali u grob sveto tijelo muža milosrđa, otvoriše im se nosnice i osjetiše miomirise anđela koje je Gospodin bio poslao radi sprovoda svetoga muža. I rekoše muževi jedan drugomu: „Što ovo znači? Takav miris naše nosnice nikada nisu osjetile. I tako smo ispunjeni da vjerujemo kako nam više nikakvo dobro ne nedostaje.” A što su više govorili, to ih je više krijepio božanski miris. Tada se prostriješe na zemlju te s velikim strahom i pobožnošću srca vikahu govoreći: „Vjerujemo da ti, Kriste, Sine Božji, s Ocem i Duhom Svetim kraljuješ na nebesima, kao što smo naučili od tvoga svetog mučenika Lucijana.” I obratilo se istoga časa gotovo pet stotina muževa, zahvaljujući Bogu. Već se naime po sv. Lucijanu u Galiji bilo obratilo više od trideset tisuća muževa, ne računajući djecu i žene.

16 Sagradiše pak na istom mjestu novu crkvu, gdje uz Gospodnju suradnju božansko milosrđe po zaslugama sv. Lucijana postiže svatko tko vjeruje da će po njegovim zaslugama biti uslišan. Bolesni dolaze i ozdravljaju, slijepi progledavaju, hromi se oporavljaju, opsjednuti se oslobađaju od zloduha i uslišavaju se zavjeti vjernika koji mole. Dostojno je sebi Gospodin odobrio takva mučenika, koji se za njegovo ime nije bojao podnijeti mučeništvo muke. O blaženoga muža, čista, sveta, čedna, stidljiva, čijim se primjerom narodi obraćaju na vjeru, čijim se zaslugama anđeli raduju na nebesima, čijim se dodirom krijepe nemoćni, čijim se zaslugama olakšava breme grijeha; kojega sav narod slavi hitrom pobožnošću, kojega zemaljski vladari časte prignutih šija. On već, pridružen anđeoskim korovima, blista snježnom bjelinom. On je s apostolima primio palmu mučeništva. Evo danas slavimo njegovu svetkovinu: dok ga mi častimo godišnjim blagdanom na zemlji, Gospodin ga veliča na nebesima. Neka je tebi, Bože Oče, hvala, neka je tebi, Bože Sine, slava, neka je tebi, Bože Duše, najviša vlast, koji si se svoga svetog mučenika Lucijana udostojao tako proslaviti, koji živiš, vladaš i kraljuješ od sada i vazda i u beskonačne vijeke vjekova. Amen.

✠

8. siječnja Kalendar godine