Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

O sv. Edvardu Ispovjedniku, kralju Engleske

DE S. EDUARDO CONFESSORE ANGLIÆ REGE

Sadržaj (18)
  1. § 1. Javno štovanje sv. Edvarda i njegova djela.
  2. § II. Edvardova blagost i jakost.
  3. § III. Pravednost i zakoni sv. Edvarda.
  4. § IV. Edvard po savjetu zlobnika lišava svoju majku Emu njezinih dobara.
  5. § V. Ema božjim sudom spira ljagu zločina.
  6. Životopis koji je napisao sveti Elred. Poglavlje I.
  7. Edvard postaje kralj i cvate krepostima.
  8. Westminster se gradi, a sv. Petar ga posvećuje.
  9. Povlastice koje je papa podijelio Westminsteru.
  10. Edvard olakšava podanicima poreze: mnoge čudesno liječi.
  11. Predviđa što će se dogoditi tastu Godwinu i njegovim sinovima.
  12. Umrli se proslavlja čudesima. Vlada Harold.
  13. O prijenosu
  14. Svetoga Edvarda.
  15. § I. Svečani spomen njegova Prijenosa.
  16. § II. Bulla canonizationis S. Edvardi.
  17. § III. Otkriće njegova tijela.
  18. § IV. Prijenos 13. listopada.

§ IV. Prijenos 13. listopada.

Kad je dakle osvanuo dan koji je kralj bio odredio za proslavu prijenosa, pošto je bilo pripravljeno sve što se činilo potrebnim za tako velik čin, došavši u crkvu s velikom pratnjom velikaša i uglednih muževa, najprije je dao otvoriti kovčeg u kojem se nalazilo ono dragocjeno blago; a u prisutnosti canterburyjskoga nadbiskupa i mnogih biskupa, također opata i drugih časnih osoba, vlastitim je očima vidio onu prisutnu uzvišenost kraljevske osobe i rukama je, koliko su strah i strahopoštovanje dopuštali, dotaknuo, te se obradovao što je sve tako kako mu je opat najprije bio priopćio. Obavivši dakle, kako je zahtijevala svečanost dana, procesiju, te pošto su dragocjeno tijelo neokaljanoga djevičanskog muža kroz klaustar samostana s najvećim strahopoštovanjem prenijela kraljeva ramena i ruke najuglednijih velikaša cijeloga kraljevstva, postavljena je na svijećnjak ona presvijetla svjetiljka u domu Gospodnjem, da oni koji ulaze vide svjetlost i budu njome prosvijetljeni. I tako je ona izvanredna posuda čistoće i prebivalište svake kreposti kraljevskim rukama časno položeno u dragocjeni relikvijar koji mu je od zlata i srebra dao izraditi slavni kralj i njegov rođak, hrabri pokoritelj Engleza Vilim, dok su svi radosnim glasom hvalili i blagoslivljali Boga, koji je u svecima svojim uvijek slavan i u svim djelima svojim čudesan.

14 A taj je prijenos proslavljen godine od utjelovljenja Gospodnjega tisuću stotinu šezdeset treće, 13. listopada, u nedjelju, po preuzvišenom kralju Engleza Henriku, uz prisutnost časnih muževaa Tome, nadbiskupa canterburyjskoga,b Gilberta, biskupa londonskoga,c Henrika, winchesterskoga,d Nigela, elyskoga,e Roberta, lincolnskoga,f Vilima, norwichkoga,g Jacelina, salisburyjskoga,h Waltera, rochesterskoga, i Hilarija, chichesterskoga, k Bartolomeja, exeterskoga, l Rikarda, chesterskoga, m Gotfrida, biskupa Svetoga Asafa; i biskupa iz Normandije: n Ernulfa iz Lisieuxa, o Rotrota iz Évreuxa, p Aharda iz Avranchesa; opata: Huga od q sv. Edmunda, Roberta od r sv. Albana, Rogera iz s Readinga, Grgura iz t Malmesburyja; također grofova: u Roberta od Leicestera, Huga grofa od Nottsulea, Gotfrida grofa x od Essexa, y Vilima grofa od Arundela, z Reginalda grofa Cornwalla, aa Patrika grofa od Salisburyja, bb Vilima grofa od Aumalea, cc Rikarda grofa od Pembrokea; te nebrojenoga mnoštva velikaša, vitezova i ostalih različitoga reda i službe; dok je vrhovnim prvosvećeništvom upravljao presveti papa Aleksandar III., ujedno začetnik i darovatelj ovoga dobročinstva, četvrte godine istoga pape, za vladanja najpobožnijega i slavnog kralja Engleza Henrika II., devete godine njegova kraljevanja, uz prisutnost i najpomnije predsjedanje ovome činu već spomenutoga časnog oca istoga mjesta Lovre. a To je sv. Toma Mučenik, čiji ćemo životopis donijeti 29. prosinca.b To je Gilbert Foliot, koji je uporno branio kralja Henrika protiv sv. Tome.c Ovaj je bio nećak Henrika I. po sestri, brat kralja Stjepana.d Nigel je bio drugi elyski biskup, imenovan godine 1133., 28. svibnja, posvećen 1. listopada iste godine; umro je god. 1169., 30. svibnja, u petak, bacan velikim nevoljama koje se opširno nabrajaju u rukopisnom djelu Chronicon Eliense.c Robert de Chesney spominje se kao četvrti predstojnik te stolice nakon što je sjedište Lincolna preneseno iz Dorchestera, u vrijeme kraljeva Stjepana i Henrika II.f Vilim Turbus, Norman, treći norwichki biskup, izvrsno se suprotstavio nastojanjima Henrika II. Kaže se da je stolovao od god. 1151. do 1175.g Drugi ga zovu Jocelin; umro je god. 1184.h Kaže se da je ovaj bio brat canterburyjskoga nadbiskupa Teobalda i da je umro god. 1177., nakon što je stolovao 25 godina. i I ovaj je bio protivnik sv. Tome, kako se može vidjeti kod Baronija pod god. 1164., br. 21, i drugdje. k Biskupom je imenovan god. 1161., umro 1184., muž izvanredne učenosti. l Drugi ga čine coventryjskim i lichfieldskim biskupom, jer su nekada te tri stolice bile sjedinjene; umro je god. 1182., nakon što je stolovao 20 godina. m Drugi hoće da je ovaj onaj Gotfrid od Monmoutha, koji je nazvan i Arturije. O gradu Asafu govorit ćemo uz životopis sv. Asafa 1. svibnja. n Klaudije Robert u djelu Gallia Christiana naziva ga Arnulfom. o Kod Kl. Roberta Rotrok, Rotrod, Ririk. Spominje ga Robert od Monta pod god. 1157. p Isti ga Kl. Robert spominje. q Samostan sv. Edmunda, pučki Edmondsbury i skraćeno Bury, bio je jedan od najljepših samostana cijeloga svijeta, u Suffolku. Opisuje ga Camden u odjeljku In Icenis, a mi 20. studenoga uz životopis sv. Edmunda. r O samostanu, gradu i presjajnom hramu sv. Albana raspravlja Camden u odjeljku In Cattieuchlanis, a mi uz životopis sv. Albana 22. lipnja. s Reading, plemeniti samostan koji je sagradio Henrik I. i obdario bogatim prihodima, sada je lijep i imućan grad, glavni u Berkshireu, na rijeci Kennet, gdje se 500 koraka odatle ulijeva u Temzu. O njemu raspravlja Camden u odjeljku In Attrebatiis. t Plemeniti samostan u Wiltshireu, tako nazvan po Škotu Maidulfu. O njemu će se opširnije govoriti u životopisu sv. Adelma 25. svibnja. u To je Robert, s nadimkom Grbavi, koji je protiv Henrika II. digao oružje za buntovnoga sina te bio pobijeđen i zarobljen god. 1173., kada je malo prije toga Leicester, glavni grad te grofovije, bio bijedno poharan od kraljevskih četa. x Essex je prostrano i bogato područje, nazvano po Istočnim Sasima. y To je Vilim d'Aubigny, koji se oženio Adelizom Brabantskom, udovicom kralja Henrika I., te je najpostojanije pristajao uz caricu Matildu; ili svakako njegov sin, također zvan Vilim. z Bio je nezakoniti sin Henrika I., kojega je Henrik II. obdario grofovijom Cornwallom. aa Ovaj je bio sin Waltera i Sibile de Cadurcis, i prvi grof od Salisburyja, ubijen god. 1169., dok se vraćao iz Compostele. bb Stjepana, gospodara Aumalea u Normandiji, svojega nećaka po polusestri, Vilim I. prozvao je grofom od Aumalea, a taj su naslov potomci zadržali u Engleskoj. Surije je imao „de Albamara”, neispravno. cc Rikard Strongbow, iz obitelji Clare, grof od Pembrokea, osvajač Irske.

✠

5. siječnja Kalendar godine