Rimski martirologij i Molanus u Additiones ad Usuardum: „U Padovi sv. Danijela mučenika”; a to je dan Našašća, kako u bilješkama poučava Baronije iz popisa Padovanske crkve. Njega spominju Maurolico, Njemački martirologij i Usuardovo kölnsko izdanje iz godine 1521.
Martyrologium Romanum et Molanus in Addit. ad Usuard. Patavii S. Danielis Martyris: estque hæc Inventionis dies, ut in Notis docet Baronius ex tabulis Ecclesiæ Patavinæ. Ejusdem meminere Maurolycus, Martyrologium Germanicum, Usuardi editio Colonien. anni 1521.
2 Galesini: „U Padovi Našašće sv. Danijela levita i mučenika. On je naime bio đakon biskupa sv. Prosdokima; budući da je najpostojanije javno propovijedao kršćansku vjeru, uhvatio ga je gradski prefekt te je, proboden čavlima između kamene i drvene ploče, okrunjen mučeništvom. Njegovo je tijelo, dugo skriveno, molitvama Ulrika, biskupa istoga grada, na čudesan način mnogo godina nakon njegova mučeništva pronađeno upravo na ovaj dan, uz najveću svečanost klera i puka.” Gotovo isto ima Ghini.
2 Galesinius: Patavii, S. Danielis Levitæ et Martyris Inventio. Is enim S. Prosdocimi Episcopi Diaconus, cum Christianam fidem constantissime palam prædicaret, ab urbis Præfecto comprehensus, inter lapideam et ligneam tabulam clavis confossus, martyrio coronatur. Illius corpus diu occultum, Ulderichi ejusdem urbis Episcopi precibus, admirabiliter multis post illius martyrium annis, hoc ipso die inventum est, summa Cleri et populi celebritate. Eadem fere habet Ghinius.
3 Taj se Ulrik spominje kao padovanski biskup postavljen godine 1014. Povijest Našašća sv. Danijela donosimo iz Agones Martyrum, a drugu o smrti i našašću iz Bernardina Scardeonija, čiji se sažetak nalazi kod Ferrarija u Catalogus Sanctorum Italiæ. Popis padovanskih biskupa postoji kod Klaudija Roberta, ali ne navodi nijednoga Ivana koji bi živio oko godine 767. O sv. Danijelu raspravlja i Petar de Natalibus u 2. knjizi, 40. poglavlju. mu pritekne u pomoć te, ako igdje u tom gradu počiva njegov mučenik Danijel, usliši njegove molitve kako bi ponovno zadobio vid.
3 Uldericus ille, anno MXIV, creatus Patavinus Episcopus memoratur. Historiam Inventionis S. Danielis damus ex Agonibus Martyrum: aliamque mortis atque inventionis ex Bernardino Scardeonio, cujus compendium extat apud Ferrarium in Catalogo Sanctorum Italiaæ. Episcoporum Patavinorum extat apud Claudium Robertum catalogus: nullum tamen Joannem exhibet, qui circa annum DCCLXVII vixerit. Agit de S. Daniele et Petrus de Natalibus lib. 2, cap. 40. sibi subveniret, et si usquam in ea urbe Daniel Martyr ejus quiesceret, preces ejus exaudiret, ut ipse visum reciperet.
6 Kad je dakle to činio kroz više dana i jednom radi molitve ušao u sveti hram svete djevice i mučenice Justine, na kojem je mjestu bio pokopan mučenik Danijel (što je tada bilo nepoznato svim stanovnicima), mučenik mu se ponovno objavio govoreći: „Ovdje moli, jer ovdje leži tijelo mučenika Danijela, kojega ti je zapovjeđeno tražiti da bi zadobio vid.” Pomoli se dakle slijepac na tom mjestu i zadobi vid.
6 Cum igitur id per dies complures faceret, et semel orandi causa, sacras divæ Virginis et Martyris Justinæ subiisset ædes, quo in loco Daniel Martyr conditus fuerat, (id quod tunc omnibus incolis ignotum erat) se illi Martyr iterum revelavit, dicens: Hic ora, nam hic jacet Danielis Martyris corpus, quem ut visum recipias requirere jussus es. Oravit ergo eo in loco cæcus; et visum recepit.
7 Učinivši to, on i njegovi vodiči, velikodušno zahvaljujući Kristu i mučeniku, odmah odoše k biskupu Ivanu, svetomu mužu koji je u ono vrijeme upravljao tim mjestom, te mu priopćiše sve što je po dobročinstvu mučenika Krist učinio slijepcu koji je onamo došao iz Toskane i kako je, moleći na grobu mučenika Danijela, zadobio vid. Sazvavši dakle kler, biskup u pratnji, vodeći sa sobom slijepca, ali sada Kristovom milošću čovjeka koji vidi, uputi se u hram svete djevice Justine. Kad je ušao, onaj koji je bio slijep pokaza mu mjesto molitve, gdje je i primio dobročinstvo vida. Zapovjedi stoga biskup da se uokolo iskopa zemlja i otvori mjesto, te nađe kamenu ploču nalik grobu, odozgo probijenu dugim čavlima koji su stršali prema unutra; zapovjedi da se ona podigne, a kad je podignuta, ugleda na dnu drugu ploču koju su probijale oštrice onih golemih čavala, i pokraj nje neki kratki natpis: OVDJE POČIVA TIJELO LEVITE DANIJELA, KOJI JE OVAKO TRPIO ZA ISPOVIJEDANJE IMENA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA. Zapovjedi dakle časni biskup da se ploče otvore te nađe tijelo mučenika probodeno tim strašnim čavlima posred glave, kroz mozak, posred prsa, kroz preponu i kroz ostale udove tijela, a krv tako svježu kao da ju je upravo sada prolio u slavnom mučeništvu na ugodan miris. Niti je ružan zadah mrtvaca vrijeđao nazočne, jer je Gospodin svoga mučenika sačuvao od raspadljivosti. Po tome su biskup te sveti i pobožni muževi koji su bili nazočni razumjeli način mučeništva Danijela koji je trpio za ime Isusa Spasitelja.
7 Quo facto, ipse et sui duces gratias magnifice Christo et Martyri agentes, adeunt illico Joannem Episcopum, sanctum virum, qui illo in tempore loco præerat, et indicant omnia, quæ beneficio Martyris fecerat Christus cæco, qui illuc ex Tuscia advenerat, et quomodo ad memoriam Danielis Martyris orans, visum receperat. Convocato itaque Clero, sociatus Episcopus, secum ducens cæcum, sed jam gratia Christi videntem, tendit in sacræ virginis Justinæ templum. Cui ingresso ostendit is qui fuerat cæcus orationis locum, ubi et beneficium visus receperat. Jussit ergo Episcopus circumfodi terram, et aperiri locum, et invenit instar sepulcri tabulatum lapideum, longis clavis in summo eminentibus per intima confixum; quod levari jussit: ubi autem levatum est, vidit in imo aliud tabulatum, quod acies illorum immanium clavorum penetrabant, et juxta breve quoddam scriptum: HIC CORPUS DANIELIS LEVITE. PRO CONFESSIONE NOMINIS DOMINI NOSTRI JESU CHRISTI CIC PASSI, REQUIESCIT. Jussit ergo venerabilis Pontifex tabulata aperiri; et reperit corpus Martyris per meditullium capitis, per cerebrum, per pectoris medium, per petinem, et per cetera corporis membra horribilibus illis clavis transfixum; sanguinemque adeo recentem, ac si modo illum glorioso martyrio in odorem suavitatis fudisset. Neque teter cadaveris odor offendebat assistentium præsentiam, quia Dominus martyrem suum a corruptione præservaverat. Ex quo intellexerunt Pontifex et viri sancti ac religiosi qui assistebant, martyrii Danielis pro nomine Jesu Salvatoris passi modum.
Levit Danijel podnio je mučeništvo u gradu Padovi, no u koje vrijeme i od koga, nije poznato. Ipak su njegovo mučeništvo i način mučeništva spoznati ovako. On se naime sam objavio nekom slijepcu u Toskani i rekao mu: „Ako želiš zadobiti milost vida, idi, zaputi se u Padovu i zazovi pomoć mučenika Danijela na mjestu njegova ukopa; ondje zazovi i milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, i on će te prosvijetliti.” Čuvši to, slijepac se pobrinu da ga odvedu u grad Padovu. Bijaše naime godina Gospodnja sedamsto šezdeset i sedma. U to su vrijeme i taj grad i u njemu mnoga sveta mjesta bili opustošeni različitim nemirima i upadima barbara.
Daniel Levita martyrium passus est in urbe Patavina; verum quo tempore, et a quibus ignotum est. Sic tamen passio ejus martyriique modus cognitus est. Nam ipse se revelans cuidam oculis capto in Tuscia dixit illi: Si vis videndi gratiam obtinere, vade, pete Patavium, et Danielis Martyris implora opem, ad memoriam sepulturæ ejus; ubi et invoca Domini nostri Jesu Christi misericordiam, et ipse te illuminabit. Quo audito, cæcus procuravit se in urbem Patavinam deduci. Erat enim annus Domini septingentesimus sexagesimus septimus. Quo in tempore et urbs illa et in ea multa loca sancta variis tumultibus et incursibus Barbarorum vastata fuerant.
5 Došavši tako slijepac, brižljivo je po svim crkvama, kapelama, pa i ruševinama svetih mjesta ispitivao gdje počiva tijelo blaženoga Kristova mučenika Danijela. No nije se našao nitko tko bi mu mogao išta pokazati. Zbog toga je postao veoma žalostan i mislio da je prevaren; ipak je molio Gospodina po svim pobožnim mjestima da
5 Veniens itaque cæcus, per omnia templa, oratoria, et etiam ruinas locorum sanctorum, diligenter inquirit, ubinam corpus beati Martyris Christi Danielis requiesceret. At nullus inventus est qui illi quidquam indicare posset. Unde ipse effectus admodum tristis, se illusum putabat: orabat tamen Dominum per omnia devotionis loca, ut ejus misericordia
8 Podignuto dakle tijelo i ukrašeno dragocjenim pokrovima, biskup, sveti muževi, sav kler i nebrojeni puk s pjesmama i himnima unesoše u veću crkvu utemeljenu pod imenom Bogorodice Marije spomenute godine sedamsto šezdeset i sedme. Ondje je Krist zagovorom svoga mučenika činio čudesa i znamenja; njemu s Ocem i Duhom Svetim čast i slava u vijeke. Amen.
8 Levatum igitur corpus, et pretiosis velaminibus adornatum, Episcopus, sancti viri, universus Clerus, et populus innumerus cum canticis et hymnis intulerunt in majorem ecclesiam sub nomine Dei genitricis Mariæ fundatam anno, qui dictus est, septingentesimo sexagesimo septimo. Ubi Christus interventu sui Martyris virtutes fecit et signa; cui cum Patre et Spiritu sancto honor et gloria in sæcula. Amen.
O istom sv. Danijelu iz Bernardina Scardeonija.
De eodem s. Daniele ex bernardino scardeonio.
Mučenik Danijel, levit biskupa bl. Prosdokima u Padovi, premda rođen u židovskoj obitelji, budući da je najpostojanije javno i otvoreno poučavao narod u kršćanskoj vjeri, uhvaćen je od gradskoga prefekta i proboden željeznim čavlima između kamene i drvene ploče, te je takvom vrstom mučeništva zaslužio imati pobjedničko slavlje među ostalim nebesnicima godine spasenja 168.
Daniel Martyr B. Prosdocimi Episcopi Levita, Patavii, licet Hebræa natus familia, cum constantissime Christianam fidem populum palam publiceque doceret, ab urbis Præfecto comprehensus, inter lapideam et ligneam tabulas clavis ferreis confossus, hoc genere martyrii, inter cælestes reliquos meruit habere triumphum, anno salutis clxviii.
10 Njegovo je pak tijelo neko vrijeme bilo nepoznato ljudima. No kad je padovanski biskup Ulrik ustrajao u pobožnim molitvama da svemogući Bog svoje stado i sav padovanski puk postojanije učvrsti u pravoj Kristovoj vjeri i katoličkoj religiji, što se nadao da može lako postići zagovorom molitava svetaca, dogodilo se godine spasenja 1064. da se nekom slijepcu u Etruriji u snu ukazao neki mladić odjeven u levitsko ruho, obećavajući mu vid kao nagradu ako pođe u Padovu i u bazilici sv. Justine potraži tijelo bl. Danijela mučenika, pokopano u zemlji nedaleko od oltara sv. Prosdokima. Privučen dakle tolikom nagradom i nimalo ne sumnjajući u obećanja, odmah se zaputi u Padovu, uđe u samostan sv. Justine i izloži redovnicima cijelu stvar, moleći da mu dopuste te noći probdjeti u crkvi u molitvama.
10 Hujus autem corpus aliquamdiu fuit hominibus ignotum. Sed cum Ulderichus Episcopus Patavinus piis orationibus instaret, ut omnipotens Deus gregem suum et universum populum Patavinum in vera Christi fide, et Catholica religione constantius roboraret, quod intervenientibus Sanctorum precibus facile consequi posse sperabat; accidit anno salutis mlxiv, ut cæco cuidam in Hethruria per quietem juvenis quidam Levitico habitu indutus appareret, visum sibi pro mercede promittens, si Patavium pergat et in basilica D. Justinæ corpus B. Danielis Martyris investiget, humi, haud procul ab ara D. Prosdocimi conditum. Is ergo tanta mercede allectus, et de pollicitis nihil diffidens, Patavium statim contendit, et monasterium D. Justinæ ingreditur, remque omnem monachis exponit; rogatque ut per eos sibi liceat ea nocte in templo in orationibus pernoctare.
11 Kad su mu oni to dopustili, noću mu je tijekom molitve u viđenju pokazano mjesto gdje je zakopano skrivalo traženo blago. Stoga čim je svanulo, pozvaše biskupa i okupiše puk; slijepac označi mjesto i stane na čelo kopačima. Čemu mnogo riječi? Dok zemlja još nije bila ni posve iskopana, malim je trudom pronađeno i prepoznato ono što je ljudima dugo prije bilo skriveno. Ondje se naime nađe tijelo mučenika stisnuto između dviju ploča, drvene i mramorne, kako najugodnije i iznad svega što se može zamisliti čudesno miriše. Čim se to dogodilo, slijepcu se odmah vrati vid, a ljudi svih staleža koji su tada ondje bili nazočni ispuniše se čudesnim divljenjem, hvaleći i blagoslivljajući Boga. U međuvremenu se pak glas o tako velikom i novom događaju proširio po cijelom gradu, ljudi su se slijevali sa svih strana, događala su se nebrojena čudesa, i tako je sav grad bio uzbuđen s jedne strane molitvama, s druge suzama, a s treće radošću. Podzemno pak mjesto u kojem je to časno tijelo tako dugo bilo skriveno sačuvano je do današnjega dana.
11 Annuentibus illis, noctu inter orandum per visum ostensus est ei locus, ubi quæsitus thesaurus defossus latebat. Quare mox ubi illuxit, Episcopus accersitur, et populus convocatur, cæcus locum assignat, et fossoribus præest. Quid multis? humo nondum penitus effossa, parvo labore repertum ac cognitum est, quod homines diu ante latuerat. Ibi nanque Martyris corpus constrictum inter duas tabulas; ligneam et marmoream, suavissime, et ultra quam cogitari possit mirifice redolens invenitur. Quo facto extemplo cæco visus redditur: et omnium ordinum homines, qui tunc forte aderant, miro stupore replentur, laudantes, et benedicentes Deum. Interim vero tantæ et tam novæ rei fama per totam civitatem diffusa, undique confluitur, et innumera miracula fiunt, et ita hinc precibus, hinc lacrymis, hinc gaudio tota civitas agitatur. Locus autem subterraneus in hunc diem integer est, in quo venerabile illud corpus tam diu latuerat.
12 Biskup pak Bernard, želeći poslije tim svetim relikvijama uresiti svoju katedralnu crkvu, pregovarao je s redovnicima da dopuste da se to tijelo onamo prenese, a da se nikomu ne bi mogao učiniti nezahvalnim, kao nagradu za tako dragocjen dar prepustio je opatiji prostrana šumska imanja blizu grada, koja su mu nekoć bila pripala iz očinske (kako se kaže) baštine.
12 Episcopus autem Bernardus postea cupiens his sanctis reliquiis exonare ædem suam cathedralem, egit cum monachis, ut corpus illud eo transferendum concederent, et ne ingratus cuiquam videri posset, in præmium tam pretiosi muneris amplissima ruris lignarii prope urbem prædia Abbatiæ remisit, quæ pridem ei ex paterna (ut dicitur) hereditate contigerant.
13 U međuvremenu se pak dogodio ništa manje čudesan događaj. Kad se naime već obavljao prijenos presvetoga tijela, ne bez gustoga mnoštva naroda koji se sa svih strana slijegao, čim je prvi put uneseno unutar zidina, nosači stadoše preko mjere pritisnuti i iscrpljeni teretom. Odatle nikakva sila niti ikakve vještine, ma koliko bile najdomišljatije, nisu mogle dovršiti ostatak puta. Zbog toga biskup sa svim pukom, prestrašen takvim događajem, položi ponizno zavjet da će na tome mjestu sagraditi crkvu pod naslovom sv. Danijela, i odmah postade lako napredovati, što je prije na neki način bilo spriječeno; niti je više ikakva zapreka stajala na putu da se to tijelo, pronađeno tolikim čudom, prenese u katedralnu crkvu, gdje sve do ovoga vremena sretno počiva.
13 Interim vero non minus mirabile dictu accidit. Cum enim jam sacratissimi corporis Translatio fieret, non sine densa concurrentis undique populi multitudine, illico ubi intra mœnia primum receptum est, sistunt ex onere supra modum pressi et defatigati portantes. Hinc nec vis ulla, nec artes quantumvis ingeniosissimæ reliquum itineris perficere valent. Quocirca Episcopus cum universo populo tali facto perterritus: nuncupatis suppliciter votis de construendo ibidem templo sub titulo S. Danielis, statim progressus, antea nescio quo modo inhibitus, facilis datur: nec ullum amplius obstitit impedimentum, quo minus in templum cathedrale corpus illud, tanto miraculo repertum, deportaretur: ubi ad hoc usque tempus feliciter quiescit.
14 Slavi se pak njegovo Našašće 3. siječnja, a prijenos obavljen u novu kapelu godine 1295. slavi se treće nedjelje svibnja. Sada leži u mramornoj škrinji, gdje je neuglađenim slovima uklesan ovaj natpis:
14 Celebratur autem hujus Inventio III Nonas Januarii: Translatio vero facta ad novam Capellam mccxcv, fit tertia Dominica Maii. Jacet nunc in arca marmorea, ubi informibus notis insculptum est hoc epitaphium:
OVDJE POČIVA MUČENIK DANIJEL LEVIT.
HIC REQUIESCIT MARTYR DANIEL LEVITA.
13 Toliko Scardeonius, knj. 2, razred 6, koji istoga sveca spominje i u knj. 2, razred 3, pogl. 1. A u 32. poglavlju svjedoči da izvan padovanskih zidina postoji ljupki brežuljak sv. Danijela i na njemu sagrađen izvrstan samostan regularnih kanonika.
13 Hactenus Scardeonius lib. 2, class. 6, qui ejusdem Sancti meminit lib. 2, class. 3, cap. 1. Capite vero 32, testatur extra mœnia Patavina collem amænum existere S. Danielis, in eoque egregium monasterium exædificatum Canonicorum Regularium.