Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 3. siječnja

O sv. Danijelu mučeniku u Padovi

DE S. DANIELE MARTYRE PATAVII

Sadržaj (1)
  1. O istom sv. Danijelu iz Bernardina Scardeonija.

Rimski martirologij i Molanus u Additiones ad Usuardum: „U Padovi sv. Danijela mučenika”; a to je dan Našašća, kako u bilješkama poučava Baronije iz popisa Padovanske crkve. Njega spominju Maurolico, Njemački martirologij i Usuardovo kölnsko izdanje iz godine 1521.

2 Galesini: „U Padovi Našašće sv. Danijela levita i mučenika. On je naime bio đakon biskupa sv. Prosdokima; budući da je najpostojanije javno propovijedao kršćansku vjeru, uhvatio ga je gradski prefekt te je, proboden čavlima između kamene i drvene ploče, okrunjen mučeništvom. Njegovo je tijelo, dugo skriveno, molitvama Ulrika, biskupa istoga grada, na čudesan način mnogo godina nakon njegova mučeništva pronađeno upravo na ovaj dan, uz najveću svečanost klera i puka.” Gotovo isto ima Ghini.

3 Taj se Ulrik spominje kao padovanski biskup postavljen godine 1014. Povijest Našašća sv. Danijela donosimo iz Agones Martyrum, a drugu o smrti i našašću iz Bernardina Scardeonija, čiji se sažetak nalazi kod Ferrarija u Catalogus Sanctorum Italiæ. Popis padovanskih biskupa postoji kod Klaudija Roberta, ali ne navodi nijednoga Ivana koji bi živio oko godine 767. O sv. Danijelu raspravlja i Petar de Natalibus u 2. knjizi, 40. poglavlju. mu pritekne u pomoć te, ako igdje u tom gradu počiva njegov mučenik Danijel, usliši njegove molitve kako bi ponovno zadobio vid.

6 Kad je dakle to činio kroz više dana i jednom radi molitve ušao u sveti hram svete djevice i mučenice Justine, na kojem je mjestu bio pokopan mučenik Danijel (što je tada bilo nepoznato svim stanovnicima), mučenik mu se ponovno objavio govoreći: „Ovdje moli, jer ovdje leži tijelo mučenika Danijela, kojega ti je zapovjeđeno tražiti da bi zadobio vid.” Pomoli se dakle slijepac na tom mjestu i zadobi vid.

7 Učinivši to, on i njegovi vodiči, velikodušno zahvaljujući Kristu i mučeniku, odmah odoše k biskupu Ivanu, svetomu mužu koji je u ono vrijeme upravljao tim mjestom, te mu priopćiše sve što je po dobročinstvu mučenika Krist učinio slijepcu koji je onamo došao iz Toskane i kako je, moleći na grobu mučenika Danijela, zadobio vid. Sazvavši dakle kler, biskup u pratnji, vodeći sa sobom slijepca, ali sada Kristovom milošću čovjeka koji vidi, uputi se u hram svete djevice Justine. Kad je ušao, onaj koji je bio slijep pokaza mu mjesto molitve, gdje je i primio dobročinstvo vida. Zapovjedi stoga biskup da se uokolo iskopa zemlja i otvori mjesto, te nađe kamenu ploču nalik grobu, odozgo probijenu dugim čavlima koji su stršali prema unutra; zapovjedi da se ona podigne, a kad je podignuta, ugleda na dnu drugu ploču koju su probijale oštrice onih golemih čavala, i pokraj nje neki kratki natpis: OVDJE POČIVA TIJELO LEVITE DANIJELA, KOJI JE OVAKO TRPIO ZA ISPOVIJEDANJE IMENA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA. Zapovjedi dakle časni biskup da se ploče otvore te nađe tijelo mučenika probodeno tim strašnim čavlima posred glave, kroz mozak, posred prsa, kroz preponu i kroz ostale udove tijela, a krv tako svježu kao da ju je upravo sada prolio u slavnom mučeništvu na ugodan miris. Niti je ružan zadah mrtvaca vrijeđao nazočne, jer je Gospodin svoga mučenika sačuvao od raspadljivosti. Po tome su biskup te sveti i pobožni muževi koji su bili nazočni razumjeli način mučeništva Danijela koji je trpio za ime Isusa Spasitelja.

Levit Danijel podnio je mučeništvo u gradu Padovi, no u koje vrijeme i od koga, nije poznato. Ipak su njegovo mučeništvo i način mučeništva spoznati ovako. On se naime sam objavio nekom slijepcu u Toskani i rekao mu: „Ako želiš zadobiti milost vida, idi, zaputi se u Padovu i zazovi pomoć mučenika Danijela na mjestu njegova ukopa; ondje zazovi i milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, i on će te prosvijetliti.” Čuvši to, slijepac se pobrinu da ga odvedu u grad Padovu. Bijaše naime godina Gospodnja sedamsto šezdeset i sedma. U to su vrijeme i taj grad i u njemu mnoga sveta mjesta bili opustošeni različitim nemirima i upadima barbara.

5 Došavši tako slijepac, brižljivo je po svim crkvama, kapelama, pa i ruševinama svetih mjesta ispitivao gdje počiva tijelo blaženoga Kristova mučenika Danijela. No nije se našao nitko tko bi mu mogao išta pokazati. Zbog toga je postao veoma žalostan i mislio da je prevaren; ipak je molio Gospodina po svim pobožnim mjestima da

8 Podignuto dakle tijelo i ukrašeno dragocjenim pokrovima, biskup, sveti muževi, sav kler i nebrojeni puk s pjesmama i himnima unesoše u veću crkvu utemeljenu pod imenom Bogorodice Marije spomenute godine sedamsto šezdeset i sedme. Ondje je Krist zagovorom svoga mučenika činio čudesa i znamenja; njemu s Ocem i Duhom Svetim čast i slava u vijeke. Amen.

O istom sv. Danijelu iz Bernardina Scardeonija.

Mučenik Danijel, levit biskupa bl. Prosdokima u Padovi, premda rođen u židovskoj obitelji, budući da je najpostojanije javno i otvoreno poučavao narod u kršćanskoj vjeri, uhvaćen je od gradskoga prefekta i proboden željeznim čavlima između kamene i drvene ploče, te je takvom vrstom mučeništva zaslužio imati pobjedničko slavlje među ostalim nebesnicima godine spasenja 168.

10 Njegovo je pak tijelo neko vrijeme bilo nepoznato ljudima. No kad je padovanski biskup Ulrik ustrajao u pobožnim molitvama da svemogući Bog svoje stado i sav padovanski puk postojanije učvrsti u pravoj Kristovoj vjeri i katoličkoj religiji, što se nadao da može lako postići zagovorom molitava svetaca, dogodilo se godine spasenja 1064. da se nekom slijepcu u Etruriji u snu ukazao neki mladić odjeven u levitsko ruho, obećavajući mu vid kao nagradu ako pođe u Padovu i u bazilici sv. Justine potraži tijelo bl. Danijela mučenika, pokopano u zemlji nedaleko od oltara sv. Prosdokima. Privučen dakle tolikom nagradom i nimalo ne sumnjajući u obećanja, odmah se zaputi u Padovu, uđe u samostan sv. Justine i izloži redovnicima cijelu stvar, moleći da mu dopuste te noći probdjeti u crkvi u molitvama.

11 Kad su mu oni to dopustili, noću mu je tijekom molitve u viđenju pokazano mjesto gdje je zakopano skrivalo traženo blago. Stoga čim je svanulo, pozvaše biskupa i okupiše puk; slijepac označi mjesto i stane na čelo kopačima. Čemu mnogo riječi? Dok zemlja još nije bila ni posve iskopana, malim je trudom pronađeno i prepoznato ono što je ljudima dugo prije bilo skriveno. Ondje se naime nađe tijelo mučenika stisnuto između dviju ploča, drvene i mramorne, kako najugodnije i iznad svega što se može zamisliti čudesno miriše. Čim se to dogodilo, slijepcu se odmah vrati vid, a ljudi svih staleža koji su tada ondje bili nazočni ispuniše se čudesnim divljenjem, hvaleći i blagoslivljajući Boga. U međuvremenu se pak glas o tako velikom i novom događaju proširio po cijelom gradu, ljudi su se slijevali sa svih strana, događala su se nebrojena čudesa, i tako je sav grad bio uzbuđen s jedne strane molitvama, s druge suzama, a s treće radošću. Podzemno pak mjesto u kojem je to časno tijelo tako dugo bilo skriveno sačuvano je do današnjega dana.

12 Biskup pak Bernard, želeći poslije tim svetim relikvijama uresiti svoju katedralnu crkvu, pregovarao je s redovnicima da dopuste da se to tijelo onamo prenese, a da se nikomu ne bi mogao učiniti nezahvalnim, kao nagradu za tako dragocjen dar prepustio je opatiji prostrana šumska imanja blizu grada, koja su mu nekoć bila pripala iz očinske (kako se kaže) baštine.

13 U međuvremenu se pak dogodio ništa manje čudesan događaj. Kad se naime već obavljao prijenos presvetoga tijela, ne bez gustoga mnoštva naroda koji se sa svih strana slijegao, čim je prvi put uneseno unutar zidina, nosači stadoše preko mjere pritisnuti i iscrpljeni teretom. Odatle nikakva sila niti ikakve vještine, ma koliko bile najdomišljatije, nisu mogle dovršiti ostatak puta. Zbog toga biskup sa svim pukom, prestrašen takvim događajem, položi ponizno zavjet da će na tome mjestu sagraditi crkvu pod naslovom sv. Danijela, i odmah postade lako napredovati, što je prije na neki način bilo spriječeno; niti je više ikakva zapreka stajala na putu da se to tijelo, pronađeno tolikim čudom, prenese u katedralnu crkvu, gdje sve do ovoga vremena sretno počiva.

14 Slavi se pak njegovo Našašće 3. siječnja, a prijenos obavljen u novu kapelu godine 1295. slavi se treće nedjelje svibnja. Sada leži u mramornoj škrinji, gdje je neuglađenim slovima uklesan ovaj natpis:

OVDJE POČIVA MUČENIK DANIJEL LEVIT.

13 Toliko Scardeonius, knj. 2, razred 6, koji istoga sveca spominje i u knj. 2, razred 3, pogl. 1. A u 32. poglavlju svjedoči da izvan padovanskih zidina postoji ljupki brežuljak sv. Danijela i na njemu sagrađen izvrstan samostan regularnih kanonika.

✠

3. siječnja Kalendar godine