Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 3. siječnja

Drugi pronalazak sv. Kvintina mučenika

INVENTIO SECUNDA S. QUINTINI MARTYRIS

U Crkvi su se oduvijek pobožno obdržavali dani našašća svetih relikvija i prijenosa. To je jasno kako iz martirologija tako i iz raznih govora svetih otaca.

2 O ovom drugom našašću sv. Kvintina pronašao sam ovo u najstarijem martirologiju samostana sv. Martina u Tournaiju: U kraju Vermandois našašće tijela bl. Kvintina mučenika po biskupu Eligiju i njegov prijenos. Isto navodi Molanus u djelu Additiones ad Usuardum, te Galesini i Martyrologium Germanicum, a Ferrari u općem katalogu svetaca piše: U Augusti Veromanduorum našašće tijela sv. Kvintina.

3 O Vermandoisu, gradu Svetoga Kvintina, i našašću njegova tijela ovo piše Papirije Masson u opisu rijeka Galije: Somme izvire u selu Vermandoisa Fervaquesu, odakle teče prema gradu Svetoga Kvintina; o njemu stari pisac Usuard u martirologiju kaže ovako: U Galiji, u gradu Vermandoisu, sv. Kvintina, koji je podnio mučeništvo pod carem Maksiminom, čije je tijelo nakon pedeset pet godina pronađeno po objavi anđela. To on piše dan 31. listopada. Također u životopisu toga mučenika nalazim napisano ovo što slijedi: Premda su njegovo časno tijelo bezbožnici s olovom potopili u rijeku Sommu, ipak je mnogo godina bilo skriveno i pronađeno je neraspadnuto. Povjesničar Sigebert pod godinom 964. kaže: Crkva sv. Kvintina mučenika smještena je na otoku na rijeci Sommi, čije se mučeništvo dogodilo godine Kristove 302. Dodaje Sigebert da je gospođa Euzebija položila njegovo tijelo na uzvišenijem mjestu istaknutoga grada koji se u starini zvao Augusta Veromanduorum, te da ga je ponovno otkrio Eligije, biskup Noyona.

Ovo našašće spominje sv. Audoen u životopisu sv. Eligija, koji ćemo 1. prosinca donijeti u cijelosti. Ovaj smo pak dio prepisali iz četiriju rukopisnih kodeksa, iz samostana Rood Klooster, leuvenskoga, znamenitoga muža Baltazara Moreta te samostana sv. Marije od Bonnefontainea; a glasi ovako:

4 Presvetomu mužu Eligiju, među ostalim čudesima njegovih kreposti, bilo je od Gospodina darovano i to da se tijela svetih mučenika, koja su kroz tolike vjekove dotad bila skrivena narodima, njegovim istraživanjem i traganjem s prevelikim žarom vjere otkriju i iznesu na vidjelo. Neka su se naime prije štovala od naroda na mjestima na kojima nisu bila, a ipak se posve nije znalo na kojem su mjestu pouzdano pokopana. Od onoga dakle vremena otkako je Eligije, posvećen za biskupa, bio dan za pastira, mnoga su po njemu pronađena i obznanjena narodima. Od njih je prvoga i najvećega svetoga mučenika Kvintina na početku svoga biskupstva, s velikom upornošću traženoga i nekoć skrivenoga, javno iznio pred narod.

5 Naposljetku, prije nego što je Eligije bio dan za biskupa istoga mjesta, postojao je neki opak čovjek imenom Maurin, kako se činilo ljudima, redovničkoga odijela; bio je i hvaljeni pjevač u kraljevoj palači, a zbog toga, kako je pokazao ishod stvari, naduta uma, drska srca i raspuštena ponašanja: on je, zaveden smionošću svoje preuzetnosti, počeo riječima uzdizati kako on može i potražiti i pronaći tijelo mučenika Kvintina. No da bi Gospodin odmah očitovao njegovu drskost, a naposljetku zasluge Eligijeve, čim je motikom počeo kopati zemlju, držak kopače prilijepio mu se za ruke: i tako je jadnik, ostavivši preuzetno započeti posao, već sljedećega dana, dok su mu u rukama vrvjeli crvi, bijedno izdahnuo. Iz toga je čina u narodu porastao toliki strah da se nitko nakon toga, premda čestita života, osim Eligija, nije usudio poduhvatiti takva posla.

6 Eligije dakle, preuzevši pastirsku brigu, odmah na početku svoga ređenja poče ustrajno obilaziti ono mjesto. Nalazi se naime nedaleko od grada Vermandoisa, na onome mjestu gdje je nekoć mučenik, izvađen iz rijeke, od Euzebije bio pokopan na brdu. Eligije je stoga, potaknut božanskim migom, razmišljao u duhu, ali i slobodno naviještao narodu da se tijelo ne nalazi ondje na onom mjestu gdje ga štuju, nego da je radije na daljnjoj strani. I dok mu je takvo stanje dugo poticalo um, poče napokon oštroumnim istraživanjem po podu bazilike pokušavati tamo-amo, ne bi li gdje mogao otkriti posvećeni grob. No kako nikako nije pronalazio znaka groba, počeše ga braća napuštati, spominjući s drhtajem propast onoga koji je nedavno, zasnovavši takvo istraživanje oholim umom, žalosnom smrću završio život; a prigovarajući mu također i starost tijela već izjedenoga dugim vremenom i pretvorenoga u prah do ništavila, nastojali su ga odvratiti od započete nakane. Dok su mu braća stavljala takve zapreke, on je dublje uzdisao i govorio: „Nemojte, braćo, molim vas, nemojte priječiti moju pobožnost: jer ja vjerujem u svoga Stvoritelja da me neće htjeti lišiti tolikoga blaga i meni toliko željene razmjene.”

7 Tada dakle još pažljivije ustrajući, započe trodnevni post i, usrdnije sa suzama moleći božanstvo Krista Gospodina, zavjetova se da neće uzeti nikakve hrane prije nego što zavrijedi primiti željenu želju. Tolika je naime bila njegova vjera i tolika postojanost da je ponajviše tako predusretao ono što treba učiniti kao da vjeruje da je već učinjeno, te je ponekad tako razgovarao s Bogom kao sa svojim zemaljskim gospodarom, i nesumnjivo vjerovao da će ispuniti naum koji je sam postavio u Bogu. Stoga je i kad su ga mnogi odvraćali govorio: „Ti”, reče, „Gospodine Isuse, koji sve znaš prije nego što se dogodi, ti znaš da ako mi očito ne pokažeš tijelo ovoga svoga svjedoka, koji je trpio radi tvoga svetog imena, premda sam nedostojan, ipak nikada neću obnašati biskupstvo ovoga puka, nego ću radije kao prognanik otići daleko iz ove pokrajine, gdje ću, kako i zaslužujem, umrijeti među zvijerima.”

8 Što duljiti? Ustrajući u započetom poslu, dok su njegovi pomoćnici trčali po različitim dijelovima crkve pokušavajući, a nisu hvatali nikakvu nadu u pronalazak, on ih sve blago obuzda i odredi im jedno mjesto u stražnjem dijelu crkve, na koje nije moglo biti nikakve sumnje, da ga iskopaju. Tada, usmjerivši onamo sav trud, rado se pokoravaju zapovijedima: a kad je zemlja već bila iskopana u dubinu od deset stopa ili više, ponovno ostaju bez nade da će pronaći tijelo. I kad je već bila prošla treća ponoć, Eligije zgrabi motiku, odbaci ogrtač i poče svim silama, sa svijećama i svjetiljkama, svetim rukama kopati zemlju, a kad je malo nagnuvši se na dno jame počeo grebati zemlju u bok udubine, ubrzo pronađe doista prastaru grobnicu koja je pokrivala posvećeno tijelo.

9 Tada, ispunjen velikom radošću, kad je motikom koju je držao u ruci najžudnije udario u bok groba, odmah iz probijene grobnice poteče toliki miomiris s neizmjernom svjetlošću da i sam sv. Eligije, pogođen bljeskom svjetlosti i neizrecivim mirisom, jedva mogaše stajati. Jer i kugla sjaja koja je izišla iz grobnice na udarac onoga koji je kopao rasprostrla je toliku snagu svoje svjetlosti da je, zaslijepivši poglede svih nazočnih, najveći dio toga kraja pretvorila u dnevnu svjetlost. Stoga su svi koji su se u taj sat slučajno zatekli budnima, a nisu znali uzrok događaja, smatrali da je to neki veliki znak dan s neba. Bila je naime prošla ponoć, i to noć vrlo tamna i maglovita: ali kad je izišao bljesak, zasjala je nakratko kao dnevno svjetlo, a u svoje se vrijeme svjetlost povukla.

10 Tada dakle Eligije sa suznom radošću izljubi pronađeno sveto tijelo; i podigavši ga iz duboke zemlje, odvoji sebi relikvije odakle je god zaželio, izvadivši i zube iz svete čeljusti za lijek bolesnicima, a iz korijena zuba poteče kap krvi: izvadio je i čavle čudesne veličine, koje su mučitelji u vrijeme njegove muke bili zabili u tijelo, iz lubanje i ostalih udova te ih odvojio sebi za relikvije; odijelio je i prelijepu kosu odvojenu za relikvije. Zatim je tijelo, umotano u najdragocjeniju čistu svilu i najčasnije uređeno, s najvećom pomnjom prenio iza oltara. Naposljetku je nad njim izradio grobnicu čudesne izrade od zlata, srebra i dragoga kamenja; a i crkvu, koja se činila premalenom za okupljanja naroda, proširio je i ukrasio izvrsnim umjetničkim radom. On sam je napokon od relikvija koje je bio odvojio od svetoga tijela obogatio mnoga mjesta te je, dijeleći ih, pružio mnogostruk lijek za različite tegobe bolesti.

✠

3. siječnja Kalendar godine