Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 3. siječnja

O sv. Bertiliji djevici u Marœuilu u Artoisu

DE S. BERTILIA VIRGINE MAREOLI IN ARTESIA

Sadržaj (4)
  1. Prolog pisca.
  2. POGLAVLJE II. Udaje se za Guthlanda.
  3. Stihovi o sv. Bertiliji.
  4. Prijenos.

Rođendan za nebo svete Bertilije na ovaj dan navode Martyrologium Gallobelgicum, Kalendarium Benedictinum, Konstantin Ghini, Arnold Wion, Hugo Ménard, te Molanus u djelu Kalendarium Belgicum i u djelu Indiculus ac natales Sanctorum Belgii.

2 Ferrari piše: U Maroillesu kod Atrebata, sv. Bertilije djevice. No Ferrari brka samostane u Maroillesu i Marœuilu, i to neispravno. Jer Maricolæ, ili Mariliæ, ili Mareoliæ, niže u životopisu sv. Popona 25. siječnja Mariliacum, pučki Maroilles, samostan je reda sv. Benedikta u Hainautu pod biskupijom Cambrai, uz potočić Helpre, koji se nedaleko odatle ulijeva u Sambru; sagradio ga je grof Konebert, obdario zatim sv. Humbert godine 667., te Ludovik Pobožni 819., a poslije i Karlo Jednostavni te drugi slavni muževi. Marœuil je pak, kako kaže znameniti muž Aubert Le Mire, drevna opatija regularnih kanonika kod Atrebata, čije je posjede svojom poveljom potvrdio franački kralj Lotar sa svojom ženom Emom godine 977. O njemu Chronicon Cameracense, knjiga 2., poglavlje 16. kaže: Postoji također u selu Marœuilu samostan kanonika, gdje počiva sveta Bertilija, koja je to svoje imanje predala sv. Mariji, a u knjizi 1., poglavlju 2.: Vide se pak sve do današnjega dana po nasutim nasipima mjesta kod Marœuila gdje su rimske bojne čete bile podigle tabor. Te i danas vidljive nasipe svjedoče Molanus i Le Mire. Udaljen je Marœuil od Arrasa milju i pol prema Mont-Saint-Éloiju, kako piše Juraj Colvenerius u bilješkama uz 25. poglavlje 1. knjige djela Chronicon Cameracense.

3 Životopis sv. Bertilije te povijest njezina uzdignuća i prijenosa prepisali smo iz rukopisa iz Marœuila. Da se njezine relikvije ondje i danas čuvaju, svjedoči Arnold Raissius u djelu Hierogazophylacium Belgicum.

4 Dana 14. rujna godine Kristove 1081. obavljeno je uzdignuće sv. Bertilije, kojega se toga dana spominju Wion, Ménard, Martyrologium Germanicum, Molanus u djelu Additiones ad Usuardum; a 3. siječnja isti Molanus u djelu Natales Sanctorum Belgii i Le Mire. O prijenosu obavljenom 8. listopada godine 1228. govori ondje Molanus.

Prolog pisca.

Nema nikakve sumnje da pripovijedanje čudesa i djela svetaca donosi nemalu korist čitateljima ili slušateljima, budući da se njihovim primjerom poučavaju činiti dobra djela, a nagradom potiču da svim naporima svojih sila traže radosti. Time se Gospodinu našemu Isusu Kristu sve više umnaža hvala i klicanje, a obratno neprijatelju ljudskoga roda iz dana u dan raste sve veća sramota i zavist, jer je najprije pobijeđen pobjegao od one Glave cijele Crkve, a štoviše, čita se da ga poslije svakodnevno pobjeđuju i posramljuju njezini udovi. Stoga, započevši pisati ponešto o životu ili krepostima sv. Bertilije, usrdno molim (tko god da si, čitatelju) da ovdje ne paziš na tijek nevješta govora, nego da razmotriš život najizvrsnijega življenja spomenute Božje službenice još od rane mladosti; te da se ne vježbaš u oštroumnosti riječi, nego radije da se njezinim primjerom potakneš na činjenje dobra. No neka ovo bude ukratko rečeno na početku; odavde neka započne sam tekst.

Bertilijin rod i sveta mladost.

Sveta dakle i slavna službenica Božja Bertilija potjecala je iz najplemenitije franačke loze. Njezini su roditelji naime oboje bili vrlo plemenita roda, a također i veoma bogati obilnim posjedom svojih imanja; oboje su se u ono vrijeme do savršenstva isticali i vršenjem pobožnosti i svake bogobojaznosti. Od njih se spomenuta njihova kći nimalo nije izrodila; štoviše, sve što je njima nedostajalo do savršenstva, ona je poslije svim silama nastojala nadopuniti, kao što je kasnije svima očito zablistalo.

3 Doista, od najranije dobi svoga djetinjstva počela je čuvstvom duha plamtjeti u ljubavi prema Kristu i iz najdubljih uzdaha svojih grudi sve više čeznuti za nebeskom domovinom vječnoga prebivanja. A što je god o Kristu ili o četama nebeskih građana mogla naučiti ili čuti, gotovo u sve sate nastojala je kušati duhovnim nepcem. Toliko je naime njezinu dušu bila raspalila snaga nutarnje ljubavi da jedva mogahu proći sat vremena u kojemu ne bi neprestano ili ustrajala u molitvi ili djelom čovjekoljublja priticala u pomoć potrebitima. Nastojala je osim toga u one dane hrliti u crkvu kako bi mogla slušati riječ Božju, za čime je izgarala prevelikom ljubavlju prema slušanju; i što je tjelesnim uhom čula, pohranjivala je u duboko pamćenje svoga srca. Već je tada naime u njoj, premda u nježnim godinama, bio zreo razum, te je svetim običajima uistinu nadilazila dob djetinjstva.

4 Budući da se ona u samom početku svoje mlade dobi pokazala toliko savršenom i u svome djetinjstvu uzrasla tolikim porastom kreposti, što mislimo kakva je bila poslije? Bez ikakva oklijevanja valja najpouzdanije znati da je ubuduće, kako je rasla dobi, jednako tako napredovala i u svetosti i čestitosti običaja. Naposljetku, ni poput drugih lakomislenih djevojaka nije marila da se izvana kiti svilenim haljinama protkanim zlatom i dragim kamenjem, nego se radije uvijek trudila ukrasiti samu sebe iznutra čestitošću običaja, nimalo ne zaboravljajući tada onu apostolsku zapovijed kojom je isti apostol obuzdao žene od žudnje za skupocjenom odjećom, govoreći: „Ne u skupocjenoj odjeći”; čiju uporabu ipak, budući da je potjecala od najplemenitijih roditelja, nije uvijek mogla izbjeći. Mnogo bismo doista znamenitih stvari mogli reći o svetosti njezina djetinjstva; ali da ne bismo, idući preko mjere, izazvali zamor, odlučili smo ih izostaviti. Stoga, koračajući kraljevskim putem, ne skrećući naime ni nadesno ni nalijevo i ne odstupajući ni više ni manje nego što dolikuje, ukratko ćemo izložiti ono što slijedi.

POGLAVLJE II. Udaje se za Guthlanda.

Zatim je neki mladić imenom Guthland, preslavan plemenitošću uzvišene krvi, veoma bogat obiljem svakoga imetka i neusporedivo urešen dobrim običajima, počeo žarko ljubiti spomenutu Kristovu djevojku: bila je naime blaga u razgovoru, lijepa lica i prekrasna izgleda. Nju je najupornijim molbama tražio od njezinih roditelja da mu je pridruže u ženidbi. Nudio je dakle sam spomenuti mladić često spominjanoj čudesnoj Kristovoj djevojci, ne bi li je pridobio na svoj pristanak, veoma mnogo haljina protkanih zlatom i dragim kamenjem; nudio je raznovrsna imanja i nebrojene robove. Sve to smatrajući bezvrijednim i držeći ništavnim, njezin se duh nikako nije mogao time skloniti niti odvratiti od odluke svetosti, nego ondje gdje je jednom uprla pogled svoga uma, ondje je neprestano ostajala nepokolebljiva. Blaženoj je Bertiliji naime već sve prolazno bilo pod nogama: nije ljubila nikakve naslade prolaznih stvari niti se naslađivala ikakvim igrama ili šalama kojima se ta dob običava baviti, nego je sve izbjegavala kao isprazno i kao da nema nikakve važnosti te odbacivala kao smeće: toliko je naime u to vrijeme snaga nutarnje ljubavi bila raspalila njezinu dušu da je željela izbjegavati društvo ljudi koji su žudjeli za ljubavlju ovoga svijeta i čeznula živjeti sama u pustinji; i bila bi ispunila svoje želje da joj zapreka nije bila slabost spola.

6 Naposljetku njezini roditelji, vidjevši da je mladić veoma vrstan i uzvišen sjajem svjetovnoga ugleda te veoma obogaćen najvećim posjedima zemljišta, počeše iz dana u dan ugodnim i blagim nagovorima privlačiti srce često spominjane kćeri na pristanak spomenutom mladiću. Dugo se trudeći oko toga, potrošili su veoma mnogo vremena. Jedva napokon svladana njihovim molbama, pristala je primiti ga s ljubavlju Božjom, ne radi vršenja požude, nego radi rađanja potomstva.

S mužem čuva čistoću.

Nadalje, sam spomenuti mladić, zadobivši napokon njezine željene i pobožne zagrljaje, počeo je svakodnevno korak po korak rasti u svetosti i bogobojaznosti Kristovoj: za što valja bez ikakve sumnje najistinitije vjerovati da se dogodilo zaslugama i molitvama blažene Bertilije, naime da on ne postane oskvrnitelj njezine čednosti koju je od same kolijevke bila zavjetovala Bogu.

Guthland po njoj napreduje u kreposti.

8 Tko bi bio dostatan dostojno po redu ispripovjediti kolike su pobožnosti oboje bili i kako su sveto i pravedno zajedno proveli sve vrijeme svoga života, kao i kakva su i kolika dobra učinili za svoga života? Oboje su naime bili slavni po pobožnosti, izvanredni u gostoljubivosti, najvatreniji ljubitelji čistoće. Mogao si ih svakoga dana vidjeti kako hrane siromahe, odijevaju gole, pohode bolesne i bez oklijevanja obavljaju ostale dužnosti pobožnosti i svetosti. Gotovo sav svoj imetak razdijelili su naime u takva djela, tako da se o svakome od njih može istinito s psalmopiscem Davidom pjevati na ugodnom i slatkom glazbalu: „Rasipno daje siromasima, pravednost njegova ostaje dovijeka.”

Kao udovica živi sveto i umire.

Kad je dakle blaženi Guthland prvi otišao s ovoga svijeta te, kako nesumnjivo vjerujemo i istinito držimo, bio smješten u sjedište one rajske miline, spomenuta je Božja službenica, oslobođena bračne veze, u udovištvu nastojala sačuvati blagotvornu čistoću i na svaki je način nastojala ostvariti dobro koje je ranije u duhu bila zamislila. Svu naime očevinu koja joj je pripala u posjed nakon smrti oca i majke, kao i ono što joj je njezin gore spomenuti muž bio ostavio na raspolaganje, poveljama je predala monasima, kanonicima i redovnicama različitih mjesta, osim jednoga jedinog imanja koje je za sebe zadržala na plodouživanje, a koje se zove Marœuil; na njemu je vlastitim darovima sagradila baziliku i ondje podigla oltar u čast blagoga Amanda. A da bi se ondje mogla ugodnije i slobodnije posvetiti kontemplativnom životu, dala je sebi sagraditi ćeliju prislonjenu uz zidove same bazilike; ulazeći u nju sama, bez prestanka je svakoga sata koracima dobrih djela žurila k gledanju višnjega mira.

10 Čiji će jedini govor biti dostatan da izrekne kako je sveto i pobožno ondje živjela u sve sate i u sve trenutke u kojima je mogla udisati životni dah? Premda je to veoma opširno, neka se ukratko kaže kako je, zrela po zaslugama i godinama, preminula s ovoga svijeta. Jedne napokon noći, dok je više nego obično ustrajala u molitvi, umorna naposljetku od molitava i bdjenja, vratila se u ćeliju, gdje ju je, kad je... umorne udove predala snu, zahvatila teška tjelesna tegoba te se iz dana u dan prekomjerna nemoć povećavala; ipak nije prestajala s molitvom, nego je Bogu odana žena, što ju je bol jače pritiskala, to obilnije molila Kristovo milosrđe, ištući da zaštitom njegove pomoći ostane sigurna i zaštićena od navale neprijatelja ona koja je pobožno primila sakramente njegove vjere, kako učitelj nalaže, kojima se vjerna službenica podlagala. Doista, premda su tjelesne snage zbog već blizine smrti popuštale, ipak osnažena nadom u nebesku milost, budući da je najpouzdanije vjerovala da će duhom otputovati u nebeske visine, preporučila se zaštiti božanske snage: i tako, oslobođena okova tijela i izuzeta od živih stvari, ona je sveta duša gore bila pridružena zboru svetaca.

11 Njezino pak časno tijelo, pokopano u spomenutoj crkvi u Marœuilu, vjerni muževi časte s najvećim poštovanjem te se svečanim štovanjem mnogih slavi da ondje počiva: postigavši često željena dobročinstva po Bertilijinim zaslugama, poniznom pobožnošću uma slave ime i hvalu svemogućega Boga, kojemu je u jedinstvu Trojstva slava i krepost najdolikovanije moći, sada i vazda u vijeke vjekova, amen.

Stihovi o sv. Bertiliji.

Slavnoga roda, Kristu Bertilija draga, ovoga sela gospodarica ostaje i zaštitnica. Dana je Guthlandu za ženu, ipak netaknuta djevica ostaje, i djevica je dok s njom živi muž: ovdje odlaže blato sela, u kraljevsku ložnicu ulazi, daruje se Kralju, kao kraljica se smješta. Relikvije njezine sadrži ovo mjesto.

Povlastica Gerarda II., biskupa Cambraia, o uzdignuću bl. Bertilije.

Drugi Gerard, Božjom milošću biskup Cambraia, svojim nasljednicima i budućim vjernicima vječnu radost. Neka bude poznato svima da su u petoj godini moga biskupstva kler i puk Arrasa te pobožna odanost susjeda predložili da se obavi uzdignuće svete djevice Bertilije, kako bi onu koju je proslavila povlastica zasluga i očitovanje čudesa još slavnijom učinilo uzdignuće iz zemlje u nosila. Razmatrajući stoga veliko i slavno štovanje koje su moji prethodnici iskazivali spomenutoj djevici i koje je bilo posjećivano pobožnošću, da se ni ja ne bih pokazao manje pobožnim, pristao sam na molbe sviju te odredio da se uzdignuće djevice proslavi na Uzvišenje svetoga Križa. Prije toga dana, Božjom voljom spriječen teškom tegobom bolesti, da ipak ne bih iznevjerio iščekivanje naroda, uputio sam onamo ugledne i pobožne opate, gospodina Waltera, opata Cambraia, gospodina Aloida, opata Arrasa, gospodina Alarda, opata Anchina, i gospodina Alarda, opata Marchiennesa, te im povjerio zadaću da iznesu moju ispriku.

14 Uzdignuta je dakle bl. Bertilija uz silno klicanje puka na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, godine od utjelovljenja Gospodnjega 1081., za vladavine Filipa u Francuskoj, a Henrika u Lotaringiji.

Prijenos.

Na hvalu, slavu i čast Gospodina našega Isusa Krista, koji ne dopušta da slavne zasluge njegovih svetaca dugo ostanu skrivene, nego želi da njihova čudesa, koja se po njemu svakodnevno događaju, dopru do znanja sviju kako bi kršćanska vjera zadobila širi porast i kako bi se njegovo ime prostranije uzveličalo. Neka djela vrijedna pripovijedanja i spomena, koja se Gospodin u naše vrijeme udostojao čudesno učiniti po svojoj slavnoj djevici Bertiliji, kako nas je nadahnula božanska milost u djelima... obrnut red i kako bi se ono što slijedi po svom običaju i prirodnom redu povezalo s prethodnim. Počinjući nešto ranije, naime od uzdignuća blažene i slavne djevice Bertilije, prikladnije uzmimo početak našega pripovijedanja.

16 Budući da je dakle Gospodin htio da se slavno blago tijela presvete djevice Bertilije, koje je dugo bilo položeno u zemlji, uzvišenije podigne te da se njezine relikvije, poput relikvija drugih svetaca, javno i svečano časte u Crkvi, po posebnom nalogu pobožne uspomene gospodina Gerarda, nekadašnjega biskupa Cambraia, ne bez mnogo promišljanja i velike razboritosti, za uzdignuće bl. Bertilije određen je blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Na nj su se po nalogu spomenutoga biskupa, koji zadržan bolešću nije mogao osobno nazočiti, okupili nemali broj časnih muževa i pobožni opati; oni su zajedno sabrani pobožno i ponizno pristupili mjestu na kojemu je ležalo tijelo bl. Bertilije te su ga vlastitim rukama, kako je dolikovalo, odatle izvadili i pohranili u neku drvenu škrinju zaštićenu zlatom i srebrom, koja je za to bila pripravljena, kao što je sve to opširnije sadržano u nekoj knjizi napisanoj o životu same djevice čudesnim i govorničkim izlaganjem. Stoga ne želimo dulje zastajati u nabrajanju imena prelata koji su bili nazočni ni u spominjanju svečanosti upriličene za tako velik događaj, da se ne bi činilo kako ponavljanjem istoga izazivamo dosadu slušateljima koji to bolje poznaju.

17 Nadalje, nakon što je tijelo djevice bl. Bertilije sto četrdeset godina ležalo u onoj škrinji u koju je prvi put bilo položeno, ta se škrinja, u međuvremenu opljačkana od nekih kradljivaca i svetogrdnika za svoje srebro i zlato, od prevelike starosti počela raspadati, tako da se svima koji su to gledali činilo sramotnim da se tako lijepe relikvije tako svete djevice manje časno zatvaraju u tako nedoličnu i staru škrinju. Vidjevši to ugledni i hvalevrijedna života muževi Petar, opat Marœuila, i samostanska zajednica koja je bila s njim, ne bez velikih troškova dali su iznova izraditi drugu škrinju obloženu srebrom i odozgo pozlaćenu te sa svih strana plemenito ukrašenu različitim likovima i rezbarijama, u koju bi poslije, kad se pruži prilika i nakon savjetovanja s razboritim ljudima, časnije smjestili slavno tijelo djevice bl. Bertilije.

18 Kada je to bilo učinjeno i pripravljeno kako je dolikovalo, spomenuta su braća, naime opat i samostanska zajednica, pristupili časnomu ocu gospodinu Ponciju, biskupu Arrasa, jednodušno i ponizno moleći svom odanošću srca da njihovim pobožnim željama koje su imali o prijenosu tijela djevice bl. Bertilije udijeli drag i dobrohotan pristanak. On, susretljivo izlazeći ususret njihovim pobožnim molbama s pobožnom naklonošću, poput dobrohotnoga pastira koji se daruje svakome tko moli, jednako rado koliko i vedro odobri njihove zahtjeve, obećavši da će, ako mogne, i sam osobno nazočiti tolikoj svečanosti, te zapovjedi da se odredi i navijesti stalni imenovani dan, 9. listopada (vii idus Octobris), u koji će se sretno ispuniti želje spomenutoga opata i zajednice iz Marœuila. Kad je dakle došao taj dan, Bog, koji ne zna iznevjeriti svoje svece, dade veliku vedrinu zraka, premda je prije toga dana, a i nakon njega, vladalo veoma kišovito vrijeme; mnogi su vjerodostojni ljudi čvrsto vjerovali, jer je pobožno vjerovati, da se to dogodilo po zaslugama i molitvama djevice bl. Bertilije.

19 Došao je stoga na određenu svečanost, kako je bio obećao, spomenuti biskup; nakon što je on zajedno s klericima i prelatima koji su bili s njim obavio svečanu procesiju, u dvorištu bl. Amanda u Marœuilu podignuto je neko uzvišenje prelijepo ukrašeno zavjesama, sagovima i raznim tkaninama, na koje su se zajedno popeli časni biskup i prelati koji su bili s njim; i ondje, pošto je meštar Assen, kanonik Arrasa, održao otmjen govor narodu, spomenuti je biskup naredio da se svima koji su se s pobožnošću srca okupili na svečanost toga dana udijeli duhovni oprost, milosrdno im otpuštajući trideset dana od naloženih im pokora, dodavši također da takav oprost traje četrdeset dana.

20 Nakon toga donesena je pred biskupa ona stara škrinja u kojoj je još uvijek počivalo slavno tijelo bl. Bertilije: nju je prethodne noći vlastitom rukom otvorio i razbio, oprezno otvarajući i razbijajući, te je odatle izvadio relikvije koje je pronašao i svima, kako kleru tako i puku, najočitije pokazao glavu, koja je glavni dio čovjeka, i krupnije kosti. Naposljetku je sve vjerno sabrao, povezao i umotao u svilene tkanine te ih, dok je sav kor zajedno pjevao „Te Deum laudamus” i „Veni Creator Spiritus”, zatvorio u novu škrinju koja je za to bila posebno pripravljena, davši da je neki zlatar pomno i čvrsto zapečati, stavivši unutra svoje pismo potvrđeno vlastitim pečatom, u kojemu je sadržan sav tijek događaja i dolje su zabilježena imena prelata koji su s njim bili nazočni; njih smo u ovom čitanju, da bi se vjernije i bolje preporučila pamćenju potomaka, odlučili navesti ovako: gospodin Robert, dekan; gospodin Bartolomej, arhiđakon Arrasa; gospodin Petar, opat Arrouaisea; gospodin Rikard, opat Hénina; gospodin Petar, opat Marœuila; gospodin Rikard, opat Mont-Saint-Éloija; gospođa Agneza, opatica Étruna, i mnogi drugi kako klerici tako i laici, koje radi opširnosti ne želimo imenovati. Pošto je sve to propisno obavljeno, spomenuti se biskup vratio u crkvu i u čast djevice bl. Bertilije, koju je prenio, svečano slavio misu čija je ulazna pjesma „Gaudeamus”; kad je ona završila i narod bio otpušten, svatko se s radošću vratio svojoj kući.

ČUDO O SLIJEPCU.

Za trajanja pak vremena oprosta. Ostalo nam nedostaje.

✠

3. siječnja Kalendar godine