Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 26. siječnja

O sv. Maru, biskupu trijerskom u Prvoj Belgici

DE S. MARO EP. TREVIRENSI IN BELGICA PRIMA

Sadržaj (1)
  1. O čudesima sv. Mara,

U bilješkama Heriberta Rosweydea pronašli smo ovu kratku crticu: Spomen sv. Mara nisam našao ni u jednom martirologiju, osim u Usuardovu koji su proširili oci kartuzijanci u Kölnu, gdje pod 26. siječnja stoji ovako: U Trieru, Mara, biskupa i ispovjedaoca. Također u mom rukopisnom Florarium Sanctorum: U Trieru preminuće sv. Mara, biskupa istoga grada, godine spasenja 469. Toliko Rosweyde. No i u starijem izdanju Kölnskoga martirologija iz 1490. godine o njemu se čita ovo: U Trieru sv. Mara, biskupa i ispovjedaoca, koji počiva u crkvi sv. Pavla (čitaj: Paulina). Galesini na isti ovaj dan iz zapisa, kako kaže, trijerske Crkve: U Trieru sv. Mara, biskupa i ispovjedaoca. Molanus također u dodacima Usuardu: U Trieru Mara, biskupa i ispovjedaoca. Naposljetku Ferrari na isti dan: U Trieru sv. Mara, biskupa. Njega Cratepolius naziva Markom, a po njemu i Claude Robert u katalogu trijerskih biskupa. Saussay također u Martyrologium Gallicanum na ovaj dan: U Trieru, metropoli Belgike Prve, sv. Marka, biskupa i ispovjedaoca, slavnijega po slavi zasluženoga blaženstva negoli po zapisu njegovih djela.

2 Žali se naš Kristof Brouwer u 3. knjizi djela Annales Trevirenses pod godinom 461. da su propala djela sv. Mara; i samo je ovo taj veoma marljivi istraživač pronašao da o njemu napiše: Ali i Mar je, kaže, u one dane u Trieru naslijedio Evermera. On, proslavljen spisima predaka, ali izgubljenima zbog nepravde vremena, slijedio je stope prethodnika Ćirila te obnovio baziliku Djevici Majci koju je nekoć podigao sv. Feliks, a oštećenu u općem požaru grada i pustošenju Huna, te zadobio ukop u hramu bl. Paulina, drevne i ne neukusne gradnje, s mnogostrukim zavjetnim darovima, proslavljen ovim natpisom: BISKUP MAR, BOGU MILI, ŽIVEĆI U TIJELU UČINI MNOGA ČUDESA. SVE TO SADRŽI KNJIGA NJEGOVA ŽIVOTA. Tu je knjigu, kao i većinu drugih, uništila starost. No koliko se taj muž isticao svetošću i nedužnošću života, očitovala su bezbrojna čudesa koja je učinio poslije smrti, po kojima je njegov grob, prepun štovanja, postao slavan u svako doba vjekova. Uvršten među svece, štuje se dvadeset i šestoga dana siječnja. Rijetko je bilo štovanje sv. Mara u Trieru privatno i javno kod stranaca, ne zato što mnoga čudesa nisu često očitovala njegovu moć i spremnost zagovora, nego zato što je u najtežim bolestima, kostobolji, grčevima, uzetosti, mnogima često pružio brzu pomoć: zbog te drevnosti štovanja vidi se da je tlo pod njegovim grobom gotovo izlizano stopama molitelja, a trijerski mu je puk nekoć svečanim i zavjetnim okupljanjem slavio godišnji blagdan.

O istoj toj svečanosti i učestalosti čudesa postojalo je u starom kodeksu carskoga samostana sv. Maksimina u Trieru ono što donosimo u nastavku. U jednom novijem rukopisu pronašli smo pod XXVII. danom prosinca zabilježeno ovo: U Trieru prijenos sv. Marija, nadbiskupa. Kakav je to prijenos ili kada je obavljen, nije nam poznato. Neke njegove siječnja, svezak III., primljen je: muž posve predan Bogu, kao onaj koji se, posvetivši mu sav dom i služeći mu svom revnošću zajedno sa cijelom obitelji, istaknuo srećom obaju života. Postao je, dakako, svima koji plove preslanim morem ovoga života i teže za spasenjem najnoviji i najteži, ali spasonosan primjer. Ako ga ne budemo nastojali samo divljenjem pratiti nego i nasljedovati, ući ćemo s njime u isto zajedništvo dobara, u Kristu Isusu i Gospodinu našem, kojemu pripada sva slava, čast, moć, veličanstvo i uzvišenost, sada i u vijeke vjekova. Amen.

O čudesima sv. Mara,

iz rukopisa samostana sv. Maksimina u Trieru.

Nešto o sv. Maru, XL. trijerskom nadbiskupu od Euharija, koji leži iza oltara što je na južnoj strani kora crkve sv. a Paulina, nadbiskupa i mučenika.

U ovoj kamenoj grobnici položeno je tijelo presvetoga Mara, četrdesetoga trijerskog nadbiskupa odb Euharija, koji je obnovio ovaj sveti hram slavnoga Paulina, razoren od barbara zajedno s različitim pustošenjima grada Triera. Premda se, naime, taj muž prema svjedočanstvu predaje odlikovao najprokušanijim životom te blistao najvećom svetošću i čestim čudesima, ipak nismo našli nikoga tko bi zasluge tako velika muža dostojno opisao slovima. Smatramo da se to dogodilo zato što su u ona vremena postojali malobrojni koji bi dostojno opisali sveta djela svetih muževa kojima je tada obilno blistala Katolička Crkva; ili ako je štogod o sv. Maru bilo predano pismu, propalo je bilo nemarom potomaka, bilo raznim razaranjima ne samo ove Crkve nego i cijeloga grada i domovine.

2 No presveti Mar ponajviše blista ovom osobitom zaslugom što je, kao za života onima koji su se k njemu utjecali, tako i poslije smrti onima koji se pobožno utječu njegovim relikvijama pohranjenim u ovom grobu i štuju ga, običavao vraćati slobodu i zdravlje od najtežih bolesti, naime od kostobolje, kostobolje u rukama, gihta, grčeva i sličnih bolesti, a također i od uzetosti: što svakodnevnim čudesima svjedoči sama stvarnost. Od njih iznesimo jedno za koje smo doznali da sec nedavno dogodilo.

3 Bijaše, naime, u Saskoj neki pobožni mladić iz puka koji je, zahvaćen zgrčenošću udova i uzetošću cijeloga tijela, neprekidno tri godine ležao u postelji, uvijek se ipak raspitujući ima li tko iz reda svetaca koji bi svojim zaslugama običavao priticati u pomoć ljudima pritisnutim ovom bolešću. Napokon bi u tišini noći opomenut nekim zvučnim glasom koji reče: Bolesni čovječe, ustani i pođi u Trier, gdje ćeš na desnoj strani crkve sv. Paulina naći grob presvetoga Mara: njega štuj, on će te spasiti. Sljedećega dana, izloživši ženi i prijateljima što je čuo, zamoli da mu pripreme opskrbu za pohod spomenutom mjestu. Kako su im imena grada i sv. Mara bila posve nepoznata, smatrajući da je čovjek svladan bolešću, nisu marili za ono što je rekao. No kad je spomenuti bolesnik druge i treće noći Iz rukopisa. čuo jednak glas, dok su žena i prijatelji na već rečeni način to omalovažavali, napokon nakon treće opomene, poučen kojim putem da krene u Trier, bez odgađanja se zaputi na put, a pratili su ga ipak njegova žena i jedan njegov rođeni brat. Stigavši ovamo, tri su uzastopna dana obilazili ovu crkvu i ovaj grob moleći se te zahvaljujući svemogućemu Bogu i presvetomu Maru. Jer, kako su postojano pripovijedali, čim su krenuli na put, spomenuti se bolesnik odmah počeo oporavljati, tako da je u naporu hoda nadmašio svoju ženu i brata, svoje suputnike. Isti je mladić položio zavjet da će dokle god bude živ svake godine pohoditi ovaj hram sv. Mara, pa je stoga i poslije određenih godina ovdje viđen kao hodočasnik.

4 Ovim i bezbrojnim drugim čudesima proslavljen sv. Mar, čije je ime bilo počelo padati u zaborav, počeo je iz dana u dan sve više ponovno biti posjećivan od spomenutih bolesnika, pa i iz dalekih krajeva. A koliko su ga prije ovoga posjećivali naši preci, jasno pokazuju istrošenost i izglodanost kamenja i poda ispod ovoga groba od stopala i koljena molitelja.

5 Znaj također da se presveti Mar već ubraja među najveće i najsvetije trijerske nadbiskupe: zbog čega Crkva i biskupija trijerska općenito slave njegov blagdan s IX. čitanja i drugim svečanostima; a taj se blagdan i u starini, kako svjedoče stari kalendari, javno slavio na trgu, što je dopalo samo najvećima. Također smo u brevijarima i drugim knjigama ove Crkve pronašli da je njegovu blagdanu (budući da, kao što smo gore spomenuli, nema vlastitoga oficija) iz osobitoga poštovanja pridijeljen zajednički oficij biskupa. A blagdan, odnosno preminuće, sv. Mara slavi se 26. siječnja, što je 26. siječnjad.d Himan i molitva o njemu. 6 Neka kliče trijerska Crkva, Koja se diči slavom Tolikih presvetih biskupa, Po čijim se zaslugama ljudima Pritisnutim raznim bolestima Često daje zdravlje. Među prvima od njih, presveti Mare, Najblaži biskupe, S pravom se ubrajaš. Jer grčevima, kostobolji, kostobolji u rukama, Svakojakim zgrčenostima i gihtu Čudesno pomažeš: Pritječeš u pomoć i uzetima. Stoga nas svojime molitvama Učini preporučenima, Da, sačuvani od rečenih pošasti, Budemo pridruženi nebeskim građanima, Vječno spašeni.

Antifona. Ovaj je spoznao itd. R. Uzljubio ga je Gospodin. Molitva. Bože, koji se po zagovoru sv. Mara, svoga ispovjedaoca i biskupa, dostojiš ljude koji ga zazivaju osloboditi i sačuvati od svake bolesne zgrčenosti tijela i udova te od uzetosti; udijeli nam da po zaslugama istoga sveca tako zadobijemo zdravlje tjelesnoga života te na nebesima nađemo lijek vječnoga spasenja duša, po Kristu Gospodinu našem.

a Sv. Paulin, trijerski biskup, štuje se 31. kolovoza.
b Sv. Euharije 8. prosinca. O njemu ćemo govoriti 29. siječnja kad bude riječ o sv. Valeriju.
c Prije nekoliko stoljeća, kako se može zaključiti iz staroga rukopisa, premda ovaj pisac ne navodi svoje doba.
d Sada se štuje u samostanima sv. Maksimina, Willibrorda i Nabora s oficijem od triju čitanja, uz spomen sv. Polikarpa, kako je očito iz brevijara istih samostana koji se nalazi kod nas.
e Čini se da nedostaje „svetima” ili nešto slično: jer budući da su prva dva stiha svake strofe jampski pentametri, odnosno hiperkatalektički dimetri, ovdje bi bio samo dimetar, dok je treći stih posvuda katalektički dimetar.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

26. siječnja Kalendar godine