Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 25. siječnja

Život sv. Mare, opata u Siriji, iz djela Philotheus biskupa Teodoreta, pogl. 20

VITA S. a MARÆ ABBATIS IN SYRIA,Ex Philotheo Theodoreti Episcopi cap. 20

Postoji neko Homerovob selo koje se kod nas naziva Netis. Sagradivši kraj njega neku malenu kućicu, božanski je Mares u njoj ostao zatvoren trideset i sedam godina. A s obližnjega je brda ona primala mnogo vlage: u zimsko su pak vrijeme u nju kapale i neke kapi vode. Kolika pak odatle šteta nastaje za tijela, znaju i građani i seljaci: jer su i onima koji žive na selu poznate bolesti koje iz toga nastaju. Ali ipak ni to nije uvjerilo onu svetu glavu da promijeni kućicu, nego je hrabro i postojano ostao dok nije dovršio svoj tijek.

2 Štoviše, i prijašnji je život proveo u naporima kreposti; odakle je i tijelu i duši sačuvao čistoću: i to mi je sam otvoreno očitovao, poučavajući da mu je tijelo ostalo netaknuto i neokaljano, i onakvo kakvo je izišlo iz majčine utrobe, i to iako je kao mladić slavio mnoge blagdane mučenika, a ljepotom glasa očaravao narod. Jer je i veoma dugo vremena ustrajao u pjevanju psalama, te je bio izvanredne tjelesne ljepote. Ali ipak Siječanj, sv. III. ni tjelesna ljepota, ni jasnoća glasa, ni susreti koje je imao s mnogima nisu nanijeli nikakvu štetu ljepoti duše: nego je, živeći slično kao oni koji su zatvoreni, vodio brigu o svojoj duši. A krepost je uvećao i naporima koje je podnosio kao zatvorenik.

3 Ja sam se često koristio njegovim društvom; zapovjedio je, naime, da mi se otvore vrata: štoviše, grlio me kad bih dolazio i služio se opširnim i dugim govorom o mudrosti. Nadalje, i on je bio istaknut jednostavnošću, a raznolike je običaje posve mrzio. Više je pak ljubio siromaštvo negoli najveće obilje. A u dobi od devedeset godina nosio je odjeću istkanu od kozje dlake. Kruh pak i malo soli ispunjavali su njegovu potrebu za hranom. Kad je pak dugo vremena želio vidjeti kako se prinosi duhovna i otajstvena žrtva, zamolio je da se ondje obavi prinos božanskoga dara. Ja sam pak rado poslušao i zapovjedio da se donesu svete posude (selo, naime, nije bilo daleko) te sam, posluživši se umjesto oltara rukama đakona, prinio otajstvenu, božansku i spasonosnu žrtvu. On je pak bio ispunjen svakom duhovnom nasladom i smatrao je da vidi samo nebo; i govorio je da nikada nije osjetio toliku radost. Budući da me on pak veoma ljubio, smatrao sam da bih i njemu nanio nepravdu ako ga i mrtva ne bih pohvalio, i drugima ako im ne bih predložio ovu najbolju mudrost za nasljedovanje. Kad se stoga sada pomolim da zadobijem njegovu pomoć, stavit ću završetak pripovijedanju.

a Štuje se sv. Mares ovoga dana u Minejima i kod Maksima Kiteranskoga, u kojima je sažetak životopisa preuzet odavde. Naziva se Μάρης, što je Longus bolje preveo kao Mares negoli Gentianus kao Maris.
b Longus: „Kod nas postoji neki gradić koji se naziva Homerov.” U Minejima: 'Απελδον ἐν Ομάρου χόμη, „povukao se u Homerovo selo”. Koje je to mjesto bilo, nigdje nismo našli. Treba li čitati ἐν δωνρει, ili radije δωρει χόμη, „u susjednom ili obližnjem selu koje se naziva Netis”? Jer nije bilo daleko od Kira, gdje je biskup bio Teodoret, kako se zaključuje iz sljedećega, osobito u Longusovu prijevodu.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

25. siječnja Kalendar godine