Niti da su ovi živjeli u isto vrijeme i na istome mjestu, niti jesu li obdareni palmom mučeništva, nismo nigdje našli ikakva povoda za nagađanje. Ovako se navode u grčkim Minejima i kod Maksima Kiterejskoga: „Istoga dana spomen svetoga mučenika Hermogena i Mene, te svetoga oca našega Filona, koji je postao kalpasijski biskup. I spomen oca našega Filipika prezbitera: te svetoga mučenika Barsime i dvojice njegove braće.” O Hermogenu i Meni raspravljat ćemo 10. prosinca, kada su u Aleksandriji pogubljeni mačem za Maksimina. Jesu li ostali slavili pobjedu zajedno s njima? U Djelima nema nikakva spomena o njima: osim ako su možda bili iz broja onih koje je sv. Mena, obraćene na vjeru, krstio. Svakako slavnoga ispovjedaoce Filona, egipatskoga biskupa, protjerao je u progonstvo Georgije Kapadočanin, kako piše sv. Atanazije u djelu Apologia de fuga sua i u poslanici onima koji provode samotnički život, gdje dodaje da je Filon prognan u Babilon, odnosno u pustinju blizu Babilona, te da je sve do smrti trpio progonstvo. To se pak dogodilo godine 341., kako je rečeno u Životu sv. Antuna 17. siječnja, br. 103, slovo i. Ali gdje je kalpasijska biskupija? Καλπαι je grad, koji se zove i Καλπεια, luka Καλπη, u Bitiniji kod Stjepana, koji odatle izvodi Καλπεὺς, Καλπίνος, Καλπιτανὸς, a ne etnik ili posvojni pridjev Καλπάσιος. Καρπασία je grad na Cipru, koji spominju Diodor, Stjepan i Ptolemej; Ksenagora ga zove Κάρπαθος, a Demetrije Salaminski Καφεσία; je li bio biskup u jednom od tih gradova ili negdje drugdje, ne pogađamo: niti tko je bio prezbiter Filipik, kojega Kiterejac naziva Filipom.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.