iz Philotheusa biskupa Teodoreta, 14. poglavlje.
Znamo doduše da su i mnoga druga svjetla pobožnosti i prave vjere zasjala u antiohijskom gradu:b veliki Sever, Petar Egipćanin, Eutih, Ćiril, Mojsije i Malho, te da su i mnogi drugi stupili na isti put. No kad bismo pokušali opisati djela koja su svi oni u životu učinili, ne bi nam dostajalo cijelo vrijeme: osobito zato što mnogima i čitanje o prevelikom broju donosi zasićenost. Neka stoga iz onih koji su opisani zaključe i o životu onih koji su izostavljeni, neka ih obaspu pohvalama, nasljeduju ih i uberu korist. Ja ću pak prijeći na livadec Cira te ću, koliko god budem mogao, pokazati ljepotu mirisnih i krasnih cvjetova koji su na njima bili.
2 Bio je neki Mezima ud vremenima koja su nam prethodila,e jezikom Sirac, odgojen na selu, koji je pokazao svaku vrstu kreposti. Kad se pak proslavio u samotničkom životu, bila mu je povjerena briga za neko selo. Prinoseći pak žrtvu i napasajući Božje ovce, govorio je i činio ono što je zapovjedio božanski zakon. Kažu pak da nije često mijenjao ni tuniku ni kostrijet, nego je na poderotine koje su na njima nastajale prišivao poneku krpu te je tako doskočio starosti. O gostima i siromasima brinuo se pak tako vedrim duhom da je otvarao vrata svima koji bi došli. Priča se, naime, da je imao dvije bačve, jednu sa žitom, a drugu s uljem: iz njih je uvijek opskrbljivao sve potrebite, a uvijek ih je imao pune blagoslovom koji je bio dan sareptanskoj udovici i spušten u te bačve. Sam Gospodin, naime, izlijeva svako bogatstvo na sve one koji ga zazivaju, i kao što je zapovjedio da njezin vrč if posudica za ulje izviru, pružajući rukoveti sjemena gostoljubivosti, tako je i ovome divnom mužu pružio opskrbu koja je jednako odgovarala vedrini njegova duha.
3 Nadalje je od Boga svemira primio i veliku milost za činjenje čudesa. Spomenut ću pak jedno ili dva čuda, a ostala ću izostaviti, jer žurim prijeći na druge. Neka žena, urešena rodom i vjerom, odvela je mnogim liječnicima sina koji je pao u tešku bolest (bijaše pak veoma nježne dobi). Kad je umijeće bilo svladano, te su i liječnici izgubili nadu i otvoreno rekli da će dječak umrijeti, žena nije odbacila bolju nadu, nego nasljedujući onu Šunamku, stavi na mazgeg nosiljku. Smjestivši u nju sebe i dječaka, stigla je k onome božanskom mužu: naričući pak i pokazujući naravnu ljubav, zamoli ga da pritekne u pomoć. On pak, uzevši dječaka na ruke i prislonivši ga uz podnožje oltara, ležao je ničice moleći liječnika duša i tijela; i kad mu je prošnja bila uslišana, vratio je majci zdrava sina. Ja sam pak to čuoh od one koja je vidjela to čudo i primila spasenje dječaka.
4 Kažu pak da je došao i gospodar toga sela (bijaše to Latoj, koji je doduše zauzimao prvo mjesto u antiohijskom vijeću, ali je bio obuzet tamom bezbožnosti) te je oštrije nego što je trebalo utjerivao plodove od ratara, a onaj mu je božanski čovjek savjetovao blagost i govorio mu o milosrđu; no on je ostao neumoljiv, ali je iz iskustva spoznao štetu koja je uslijedila zato što nije poslušao. Kad je, naime, trebao otići, kola su bila spremna, a on je sjedeći zapovjedio kočijašu da potjera mazge; one su doduše vukle svim silama, naprežući se i nastojeći povući rudo, ali se činilo kao da su kotači privezani željezom i olovom. Kad pak ni mnoštvo seljaka pomičući kotače polugama nije ništa postiglo, jedan od prijatelja koji je sjedio uz Latoja pokaže mu uzrok, govoreći da ga je stari svećenik prokleo i da ga treba umilostiviti i učiniti dobrohotnim. Iskočivši stoga s kola, ponizno je molio onoga koga je prije prezreo; i pavši mu pred noge te grleći njegove prljave krpe, molio je da obuzda srdžbu. On pak, primivši molbe i prinijevši ih Gospodinu, razriješi nevidljive okove kotača i učini da kola krenu kao što su običavala.
5 Nadalje se i mnogo drugoga takvog pripovijeda o onoj božanskoj glavi. Može se pak i iz toga razumjeti da onima koji žele živjeti mudro nimalo ne šteti boravak koji se provodi u gradovima i selima. Pokazuje, naime, ovaj i oni koji se slično njemu brinu za štovanje Boga da i oni koji borave usred mnoštva ljudi mogu dosegnuti sam vrhunac kreposti. Kamo sreće da se i ja uzdignem barem do nekoga njegova malog dijela, potpomognut njihovim molitvama.
a Njegov se blagdan slavi ovoga dana u Minejima i kod Maksima Kiterskoga, s pohvalom uzetom iz ovoga Teodoretova poglavlja, koju je na latinski preveo i objavio naš Rader u 1. dijelu djela Viridiarium Sanctorum.
b O njima Teodoret u 4. knjizi djela Historia Ecclesiastica, 26. poglavlje: „Isto tako gora”, kaže, „koja se nadnosi nad onaj prostrani grad lijepo je odjevena ovakvim livadskim cvijećem. Na njoj je, naime, u velikoj slavi imena živio Petar Galaćanin i njegov sunarodnjak (grčki δμόνους, imenjak) Egipćanin; štoviše i Roman, Sever, Zenon, Mojsije, Malho i veoma mnogi drugi, puku doduše nepoznati, ali Bogu posve poznati i znani.” Isto ima i Nicefor u 11. knjizi, 41. poglavlju.
c Cir je udaljen dva dana hoda od Antiohije. Teodoret, biskup Cira, 2. poglavlje djela Philotheus.
d Odatle proizlazi da je preminuo potkraj 4. stoljeća. Oko 418. godine poslije Krista Teodoretu je, naime, tek izbijala prva brada, kako smo drugdje izveli iz 12. poglavlja djela Vita Zenonis.
e Mineji ovim dvostihom aludiraju na njegov jezik:
Γλώσσαις λαλῶν πριν Μαύσιμας τῶν Σύρων, Γλώσσαις λαλεί νῶν 'Αγγέλων πρὸς 'Αγγέλους.
Jezikom nekoć Siraca govoreći, Mauzima,
Jezikom sada anđela govori anđelima.f Longus: uljanu posudu. To, naime, po svjedočanstvu Gelija, znači guttus; nazvan od gutta (kap), kako smatra Varon, jer je zbog uskoće grlića tekućina odatle istjecala kap po kap.g Longus: samar.h Longus: od majke.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.