Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 23. siječnja

O sv. Parmeni, apostolu, jednom od sedmorice prvih đakona

DE S. PARMENA APOSTOLO, UNO E SEPTEM PRIMIS DIACONIS

Sadržaj (3)
  1. a ŽIVOTOPIS SV. MESALINE, DJEVICE I MUČENICE, U FOLIGNU, napisan na talijanskom od Ludovika Jacobillija.
  2. Pobožna djela sv. Mesaline.
  3. Mučeništvo sv. Mesaline, pronalazak relikvija.

U Filipima, nekoć slavnom gradu Makedonije na granici Tracije, a danas jedva skromnom selu, krunu mučeništva zadobio je sv. Parmena, jedan od onih sedam prvih đakona za koje se u Dj 6 spominje da ih je izabrao zbor XII. apostola. Njegov se spomen nalazi u latinskim martirologijima 23. siječnja, a Usuard donosi ovo: „U Filipima bl. Parmene, koji je bio jedan od VII. đakona. Predan milosti Božjoj od braće, izvršivši s potpunom vjerom povjerenu mu službu propovijedanja, zadobio je slavu mučeništva.” Gotovo isto donose pučki Beda, Adon, Notker, Bellini, Maurolico, Kanizije i drugi. Martyrologium Romanum dodaje da je podnio mučeništvo pod Trajanom; rukopis Florarium navodi 77. godinu spasenja, koja je bila osma godina Vespazijana, a dvadeset i prva prije Trajanova carovanja; dok Galesini piše: „U Filipima u Makedoniji sv. Parmene mučenika. On je, kao jedan od sedam đakona koje su postavili apostoli, ispravno i pobožno obavio svoju službu te je za cara Trajana, izmučen mnogim pogrdama za slavu Kristovu, napokon okrunjen mučeništvom.” Navode ga također staro Martyrologium Romanum i Petar de Natalibus, knj. 3., pogl. 14.

2 Baronije u djelu Notationes ad Martyrologium kaže da ga Grci slave jedanaestoga ožujka i ponovno trećega svibnja, a da ga Grci slave 2. ožujka vidi se iz njihova menologija. Ni na jedan od tih dana nema spomena o njemu u menologiju koji je izdao Kanizije niti u minejima. Ali u oba se navodi 2. ožujka, te ponovno u minejima (kao i kod Galesinija) 12. svibnja; u menologiju 6. svibnja, a ponovno 28. srpnja u istom menologiju čita se ovo: „Rođendan za nebo bl. Prohora, Nikanora, Timona i Parmene. Budući da su bili iz broja svetih apostola, podnijevši na različitim mjestima progonstvo od bezbožnika zbog propovijedanja kršćanske vjere, jer su ispovijedali da je Krist Gospodin Sin Božji i savršeni čovjek, zadobili su krunu mučeništva.” Isto se nalazi toga dana u Anthologion Grka koji je odobrio papa Klement VIII., u minejima i kod Maksima Kiteranskoga; i u ta se tri izvora nazivaju apostolima, kao i na drugim navedenim mjestima mineja. Sv. Prohor časti se kod Latina 9. travnja, sv. Nikanor 10. siječnja, a sv. Timon 19. travnja.

a ŽIVOTOPIS SV. MESALINE, DJEVICE I MUČENICE, U FOLIGNU, napisan na talijanskom od Ludovika Jacobillija.

Pobožna djela sv. Mesaline.

U Folignu se rodila Mesalina od slavnih i plemenitih roditelja oko 236. godine Kristove. Čim je po dobi postala sposobna za pouku, u svakoj ju je pobožnosti odgojio sv.b Felicijan, biskup istoga grada, veoma slavan po glasu pobožnosti po svim krajevima Italije, koji je poslije zadobio i slavu mučeništva. Ona je njegovala trajno djevičanstvo, urešeno takvom nedužnošću i svetošću života da je svim kršćanima, ne samo onima koji su živjeli u Folignu nego i u cijeloj okolnoj Umbriji, bila uzor i radost.

2 U međuvremenu je carc Decije, pokorivši Perzijance i Međane, krećući se prema Rimu na trijumf, stigao u Foligno te, oduševljen ljepotom i plodnošću mjesta, odlučio ondje s vojskom ostati nekoliko dana. Čuvši pak da je biskup Felicijan mnoge, ne samo stanovnike Foligna nego i ostale Talijane, pridobio za kršćansku vjeru, te da je nakon odbacivanja štovanja demona porušio njihoved hramove i podigao nove Kristu, obuzet bijesom zapovjedi da ga bace u tamnicu i drže pod najstrožom stražom, odredio je smrtnu kaznu ako bi se tko usudio prići mu i donijeti mu hrane, kako bi, izmučen sporom i okrutnom mukom, umro ne jednom smrću.

3 Strogoća proglasa prestrašila je narod te je iz straha od kazne cijelo stado napustilo svojega svetoga pastira. Jedina se našla djevojka Mesalina, dostojna vječne pohvale, koju nikakav strah nije mogao zadržati da postojano ne posvjedoči svoju zahvalnost, smatrajući dobitkom ako sama izgubi život dok ga uzdržava i čuva svojemu učitelju i pastiru. No da bi sigurnije okrijepila svoju dušu za ovu pogibeljnu borbu, ne uzdajući se u vlastitu slabost, zaziva božansku pomoć u crkvi koja se nazivala Palatinska, koju je sagradio Felicijan i posvetio na čast sv. Ivana Krstitelja. Ovdje Mesalina, prostrta po tlu, s mnogim suzama i uzdasima moli Boga da bude u pomoći svetomu biskupu i njoj samoj, te da ono što bi krhkost spola i slabost dobi priječile on svojom uobičajenom dobrotom ojača i dade snagu jednaku i pothvatu o kojem je razmišljala i pogibelji u koju je ulazila. Odmah, kao da je s neba crpila pouzdanje, nije se bojala ni oružja ni bijesa tiranina; neustrašiva duha svakodnevno je ulazila u tamnicu i donosila hranu onomu koji je nju samu duhovnom hranom odgojio za vječni život.

4 Tko bi mogao riječima opisati one svete i božanske razgovore koje su uzajamno, u to vrijeme i na tome mjestu, razmjenjivale te svete i nevine duše? Mesalina je žalila zbog muka i nevolja kojima je gledala izmučena svojega učitelja i pastira, svjedočeći suzama ljubav najposlušnije učenice, ne bez neke svete zavisti. Neprestano je zaklinjala da joj se od Boga izmoli to dobročinstvo da i sama padne kao žrtva za uvećanje božanske časti: priznavala je doduše da nije dostojna toga stupnja časti, ali da ne traži ništa što bi bilo strano božanskoj dobroti. Bila je zapaljena silnom željom za mučeništvom, potaknuta nedavnim primjerom nepobjedivih djevicae Cecilije, Agate, Apolonije i Viktorije; kao što su naime one okrutnošću istoga tiranina zadobile slavnu pobjedu, tako je i ona molila da joj Bog podari tu istu milost, makar po zagovoru i zaštiti svojega najboljega učitelja.

3 Nije mogao apostolski Felicijanov duh ne klicati od svete radosti dok je promatrao nepobjedivu dušu i gorljivu ljubav učenice koja je izbijala iz dubine srca. Najprije joj zahvaljuje na dobrohotnoj brizi za sebe, a zatim je opominje da postojano i radosno slijedi ono pravilo kreposti prema kojemu je dotad usmjeravala život: da u duhu predviđa kako je ona blizu pobjede i trijumfa. Dok je to govorio sveti starac, zahvaljujući Bogu, oblijevao je lice obilnim suzama, a zatim s očinskom ljubavlju blagoslivlja presvetu djevicu. Ona, ohrabrena njegovom sretnom molitvom i presvetim savjetima, osjetila je da joj se u dušu ulila tolika snaga da ne samo što je bila bez ikakva straha, nego je i prezirala sve paklene pokušaje. Izišavši iz tamnice, vraća se u Palatinsku baziliku, izgovara iste molitve i posvećuje se Bogu kao žrtva, smatrajući najvećim dobročinstvom ako uzmogne uzvratiti krv i proliti život radi onoga koji je, da bi je oslobodio i priveo nadi nebeskoga života, sam okrutnim mučenjem završio svoj život.

a Jacobillius svjedoči da je taj životopis sastavio iz knjige Franje Cirocchija iz Foligna i drugih spomenika. Mi nigdje drugdje nismo našli spomena o sv. Mesalini.
b Sv. Felicijan časti se 24. siječnja.
c Decije je 249. godine Kristove prigrabio carstvo i vladao 30 mjeseci. O njegovim ratovima protiv Perzijanaca govorit ćemo 24. siječnja kada bude riječ o sv. Babili, te 30. srpnja kada bude riječ o sv. Abdonu i Senenu. No bit će onih koji će posumnjati da se ovo pogubljenje Mesaline i Felicijana dogodilo radije onda kada je Decije, nakon ubojstva Filipa, oca i sina, kretao u Rim.
d To nije čudno pod vlašću najpobožnijih careva Filipa, kao što je rečeno 20. siječnja u životopisu sv. Fabijana.
e Ovo je autor dodao radi ukrasa; neizvjesno je jesu li sve ove poginule prije Mesaline, osim Cecilije, koja je ubijena prije Decijeva carovanja, kao što ćemo reći 22. studenoga: o sv. Agati govorit ćemo 8., o sv. Apoloniji 9. veljače, a o sv. Viktoriji 23. prosinca.

Mučeništvo sv. Mesaline, pronalazak relikvija.

Dok je tako češće dolazila u tamnicu, nije dugo promakla pozornim stražarima, koji su je, čim su je zatekli kako vadi i pruža hranu biskupu, smjesta uhvatili. No najprije su je lukavom i prijevarnom zlobom pokušali umekšati laskanjima i obećanjima te je odvratiti od Kristove vjere k štovanju kumira. Ona je pak čuvala postojanost i snagu u dobro započetom djelu, odbijala obećanja, marila nije za upućene prijetnje, nego je, kleknuvši na zemlju, pružila vrat, prikazujući se kao žrtva svojemu najmilijem zaručniku Isusu, radosno i slatko ponavljajući njegovo ime i neustrašivo ispovijedajući vjeru kojom mu je bila vezana.

7 Taj je prizor mogao smekšati srca krvnika da nisu bili tvrđi od svakoga kamena i okrutniji od svake zvijeri; no potaknuti zlim duhom, obuzeti novim bijesom, nanijeli su joj mnoge i raznolike uvrede i muke, te su je napokon, dok je klečala na koljenima i očiju uprtih u nebo stajala nepomična, na barbarski način tako dugo tukli kvrgavim i tvrdim batinama dok joj okrutno izranivši tijelo nisu izbili najneviniju dušu, koja je pobjedonosno odletjela u krilo nebeskoga zaručnika da primi vječnu nagradu vjere. Bila je to prva žrtva zaklana za Krista u Folignu; tada je prvi put prolivena krv oplodila rodno tlo za mučeništva; slijedili su Felicijan i drugi. To se dogodilo oko 234. godine Kristove, oko 23. dana siječnja, kada je Mesalina imala tek osamnaest godina.

8 Ovoj je dugotrajnoj i okrutnoj borbi prisustvovao Felicijan te je, obilno plačući, i žalio muke Djevice i čestitao joj na smrtonosnom, a ujedno i slavnom uspjehu. A budući da joj nije mogao pružiti nikakvu drugu pomoć, svim je naporom duše za nju zazivao božansku pomoć, neprestano je blagoslivljajući ispruženom svetom desnicom. I doista je zasluživala da je on blagoslovi ta najhrabrija Djevica, koja je jedinstvenim primjerom, dostojnim da se slavi besmrtnom slavom, pokazala da, premda pastir treba pasti stado i štititi ga i uz cijenu vlastitoga života, ipak i same ovce ponekad mogu, kada se tako svidi Bogu i kada im se odozgor dade snaga, uzvratiti jednaku uslugu pastiru.

9 Odatle su kršćani potajno uzeli pobjedničko tijelo mučenice te ga s poštovanjem pokopali u Palatinskoj crkvi, koja je sada katedrala, posvećenoj imenu sv. Felicijana, gdje ga je Bog proslavio raznim čudesima. Dostojno je vječnoga spomena i divljenja to što se kosa Djevice, premda odrezana prije tisuću tristo sedamdeset i tri godine, koliko je već proteklo od njezina mučeništva, čuva i svake godine pokazuje narodu zajedno s drugim relikvijama svetaca, još uvijek plava, lijepa i živa, kao da još krasi glavu žive Mesaline.

10 Tijelo je u davna vremena bilo čuvano s najvećim poštovanjem, a zatim je, bilo da bi se sklonilo od ratnih razaranja, bilo iz nekog drugog razloga da ga tko ne bi ukrao, dugo bilo skriveno; samo se predajom predaka znalo na kojem je mjestu bilo položeno. Napokon je izneseno iz skrovišta i vraćeno prijašnjim častima i na svjetlo Crkve brigom Antuna Bizzonija, biskupa Foligna, koji je jednomu svećeniku toga grada zapovjedio da svom marljivošću prekopa mjesto gdje se govorilo da je skriveno sveto blago i da ga istraži. Napokon je nakon dugotrajna truda, uz opću radost i čestitanje, pronađeno tijelo slavne Djevice 1399. godine, 13. prosinca, na blagdan sv. Lucije, djevice i mučenice, u maloj i lijepoj kapeli, unutar mramornoga groba na kojem je starim slovima bilo uklesano: HIC SVBTVS IACET CORPVS SANCTÆ MESSALINÆ.

11 Čim je otkriven sveti zalog, čast mučenice bila je proslavljena nebeskim čudesima. Naime, proširio se najslađi i posve neobičan miris, a ponovno i kada je škrinja javno otvorena. A jednomu klesaru, pomoćniku u tom svetom poslu, iznenada je potpuno zacijeljela dugotrajna rana na potkoljenici. I zlodusi u opsjednutima koji su bili dovedeni k svetim relikvijama neobičnim su zavijanjem i vikom posvjedočili da im se na tome mjestu snagom svetih relikvija nanosi nova muka.

12 Budući da su dakle stanovnici Foligna svakodnevno po Mesalininu zagovoru zadobivali od Boga veoma mnoga dobročinstva, zamolili su svojega biskupa Porfirija Felicianija, koji i danas sretno upravlja tom Crkvom, da se pobrine da se Djevici vrate prijašnje časti i puno štovanje. Biskup je zapovjedio da se slučaj zakonito ispita i raspravi; a kada je jasno utvrđeno da joj se od davnine uvijek iskazivalo javno i svečano štovanje, odredio je da joj se ono ponovno vrati. To je učinjeno 19. siječnja 1613.

13 Čim je objavljen taj biskupov proglas, tražen veoma mnogim javnim i privatnim željama, osim drugih očitovanja neobične radosti i pobožnosti, priređena je veličanstvena procesija s izvanrednim sjajem, na kojoj su različitim prikazima bila predstavljena najvažnija djela koja je Mesalina slavno učinila u životu i smrti, uz nevjerojatno mnoštvo susjednih naroda koje je privukao glas o tako velikom događaju. To se dogodilo 23. siječnja, na obljetnicu slavne Mesalinine pogibije, 1613. godine. Katedralna bazilika jedva je mogla primiti mnoštvo koje se slijevalo u valovima. Otada je rasla pobožnost stanovnika Foligna prema svetoj mučenici. Njezino je tijelo u istoj katedralnoj crkvi, unutar kapele posvećene Loretskoj Djevici, izloženo javnom štovanju, te mnogi ondje po Mesalininu zagovoru i zaslugama izmole dobročinstva od Boga.

a Štoviše, 250. ili najkasnije 251., kada je Decije poginuo, a naslijedio ga Gal sa sinom Voluzijanom.
b Jacobillius je izdao knjigu De Sanctis Fulginatibus 1627. godine.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

23. siječnja Kalendar godine