Filip Ferrario u općem katalogu svetaca ovako ih spominje: U Gironi sv. Inventa i drugih CCCLIX mučenika. Navodi u bilješkama gerundske spise i povijest svetaca Katalonije Antuna Vinka Domèneca, koji svjedoči da se sv. Invent u pučkom katalonskom govoru naziva San Trobat te da se relikvije svih njih čuvaju u zbornoj crkvi sv. Feliksa u Gironi; a zatim ispreda sljedeće pripovijedanje prikupljeno, kako kaže, iz raznih vjerodostojnih isprava, naime iz nekih bula rimskih prvosvećenika, iz tiskanoga sažetka oprostâ, iz pisma gerundskoga biskupa Berengara poslanoga u Augsburg opatu sv. Afre, koje navodi Marko Velser u bilješkama uz Conversio et Passio S. Afrae et sociarum tiskanima u Veneciji 1591. godine, a koje ćemo i mi donijeti uz rođendan sv. Feliksa 1. kolovoza, gdje će biti riječi i o sv. Romanu mučeniku, njegovu drugu, za kojega Domènec inače nagađa da je jedan od ovih 339. napisano na španjolskom od Ant. Vinka Domèneca.
1 Dok je Rimskim Carstvom upravljao Dioklecijan, kako je bio lukav i pronicljiv muž te revan u širenju svoje vlasti i pronošenju svoga imena i među potomke, prosudio je da za to treba pridobiti naklonost svojih bogova. Stoga je često od njih tražio odgovore i prinosio veličanstvene i mnogobrojne žrtve.
I kad se u važnoj i teškoj stvari posavjetovao s nekim idolom, nakon duga oklijevanja naposljetku je dobio ovaj odgovor: da su uzrok njegove šutnje pravedni ljudi koji borave u Rimskom Carstvu. Izrekavši to po žrtvenom svećeniku idola, zloduh je otada zašutio. Car stade ispitivati tko su ti pravednici. Odgovara se da su to bez sumnje kršćani, koji kamo god dođu nikomu ne nanose nikakve nepravde i čine dobro svima, te se čini da je to savršena pravednost.
Takav je tada bio način života kršćana. Otud se bezbožnomu čovjeku pružila prilika za podizanje desetoga progonstva protiv Crkve, daleko najokrutnijega.
2 Odmah su tamnice bile pretrpane kršćanskim zarobljenicima, dok su nekažnjeno bjesnjeli razbojnici, ubojice i preljubnici. Nevinima se počeo oduzimati život, a krivcima za tisuću zločina davati sloboda. Bezbožnomu se vladaru pridružio drug i pomagač u okrutnosti Maksimijan. Oni su u Hispaniju poslali namjesnika Dacijana, revna izvršitelja njihove okrutnosti. On je došao ua Emporije, gdje je uhićenoga sv. Feliksa predao svomu legatu Rufinu, od kojega je pogubljen. Od njih je također podnijelo mučeništvo CCCLX mučenika koje štuje zborna crkva sv. Feliksa, ili većina njih. Vjerodostojnost ovoj pretpostavci daje pismo koje je slavni muž gospodin Berengar, gerundski biskup, 1087. godine napisao Sighardu, opatu samostana sv. Afre u Augsburgu, kojim svjedoči da mu šalje ruku sv. Romana, druga sv. Feliksa. Budući da je, dakle, poznato da je Feliks ubijen po Rufinovoj zapovijedi, slijedi da je sv. Roman, njegov drug i na putovanju i u borbi, za istih careva Dioklecijana i Maksimijana zadobio palmu mučeništva. Kako su pak u ono doba kršćani običavali biti pokapani u crkvi sv. Marije izvan zidina, koja se sada zove sv. Feliksa, kao što proizlazi iz povijesti četvorice mučenika, vjerojatno je da je ondje pokopan i Roman, o čemu ipak sada ne postoji nikakav spomen; i bez ikakve je sumnje bio jedan od onih tristo šezdeset mučenika. U Gironi su također ubijeni, kao što je očito iz starih spisa vikarijata, sv. Vinko i Oroncije, Italici, te sv. Viktor đakon, s majkom Akvilinom i ocem. Premda su pak Vinko i Oroncije poslije preneseni u Embrun u Galiji, nisu ipakb Viktor ni njegovi roditelji. Stoga smatramo da su i oni pokopani u istoj crkvi i da se ubrajaju u onu svetu četu mučenika o kojoj raspravljamo.
3 U istom progonstvu Dioklecijana i Maksimijana ubijen je sv. Narcis dok je obavljao božansku službu; čini se da mu je, prema pobožnosti onih vremena i rjeđoj prilici za obavljanje ili sudjelovanje u svetim obredima, prisustvovalo vrlo mnogo ljudi, koje sve ubrajamo u isti broj. Čini se da se isto može reći za sv. Inventa, da je bio iz istoga sretnog zbora svetih boraca. Sv. Invent osobito pomaže onima koji trpe od četverodnevne groznice; zbog toga mu se iskazuje veliko štovanje, a o njemu se od mnogih prošlih stoljeća u istoj Crkvi moli ova zborna molitva: Podaj, molimo, svemogući Bože, da po zagovoru bl. Inventa, tvoga mučenika, i budemo oslobođeni od svih protivština na tijelu i očišćeni od opakih misli u duši. Po Gospodinu.
4 Njegova se slika vidi u istoj crkvi sv. Feliksa na novoj oltarnoj slici bl. Djevice od Krunice, kao što je bila i na staroj. Nekoć su uoči njegove svetkovine običavali držati bdjenja u istom hramu. Sve sam to primio od svećenika istoga hrama.
5 Mnogi osobitom pobožnošću štuju onih tristo šezdeset mučenika, i to ne nezasluženo, jer postoje mnoga njihova dobročinstva prema tom gradu; jer da nije bilo njihova pokroviteljstva, davno bi mu možda vode donijele propast. Neki valencijski građanin, učen i pobožan muž, svake godine brine se da se na glavnom oltaru sv. Feliksa obavi služba ovih svetih mučenika, a u misi se čita ova molitva: Podaj, molimo, svemogući Bože, da mi koji slavimo rođendan tvojih svetih čija tijela ovdje počivaju, njihovim zagovorima budemo oslobođeni od svih prijetećih zala.
6 Broj ovih svetih mučenika prikuplja se iz nekoga tiskanog sažetka oprostâ crkve sv. Feliksa, u kojem se kaže da ondje počivaju tijela svetih Narcisa i Feliksa i drugih tristo šezdeset. Isto tvrde neke papinske bule koje se nalaze u arhivu te Crkve; ipak neke od njih spominju samo šezdeset mučenika.
a Emporiae, pučki sada Ampurias, grad Indigeta u Taragonskoj Hispaniji, s prikladnom lukom, nekoć ukrašen biskupskom stolicom, sada pod gerundskim biskupom, izvrsno opisuje Ljudevit Nonius u Hispania, 86. poglavlju, iz Livija i drugih.
b A ipak to očito tvrde Djela koja smo prije donijeli. Vjerojatno je da su tijela roditelja sačuvana u Gironi, premda nije sigurno trebaju li se ubrojiti među ovih 360.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.