Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Martinijanu, milanskom nadbiskupu

DE S. MARTINIANO ARCHIEPISCOPO MEDIOLANENSI

O sv. Martinianu, ili Maternianu, XVII. milanskom biskupu, Martyrologium Romanum na ovaj dan kaže: U Milanu sv. Martiniana biskupa. Galesini: U Milanu sv. Martiniana biskupa. Ovaj sedamnaesti biskup toga grada, slavan po svetosti i mnogim čudesima, usnuo je u Gospodinu za pape Inocenta I. Ova se njegova kronologija malo dalje pobija iz Josipa Ripamontija, koji tvrdi da je preminuo Kristove godine 431., to jest osme godine Celestina. A to se nužno mora tvrditi ako je po poslanicima sudjelovao na Efeškom saboru, koji je održan godine 431. Time bi se pobio i sam Baronije, koji u djelu Notae ad Martyrologium piše da je Martinian cvao u vrijeme pape Zosima, budući da je Zosim umro godine 418., 26. prosinca, a Martinian je tek godine 422., IV. godine pape Bonifacija, stupio na biskupsku stolicu, osim ako se ne složimo s Democharesom, koji piše da je izabran godine 417. i da je stolovao 13 godina. Spominje ga Klaudije Robert u djelu Catalogus Episcoporum Mediolanensium i prenosi da je stolovao tri godine.

2 Rukopisni život Martinianov navodi Galesini iz drevnih spomenika Milanske crkve. A Baronije navodi samo ploče Milanske crkve koje je protumačio sam Galesini.

3 O njemu ovo piše Josip Ripamonti u 6. knjizi djela Historiae Ecclesiae Mediolanensis: Gotovo ništa nije imalo doba biskupa Marola što bi bilo vrijedno spomena. Šutnja i zaborav obavili su biskupe koji su slijedili, Martiniana i Glicerija, osim što su obojicu obranili spisi Efeškoga sabora, a Martiniana i njegovi vlastiti spisi, kojima je oborio nestorijansku sljedbu.

4 Zatim izlaže podrijetlo nestorijanskoga krivovjerja, ali se silno vara što Nestorija čini Germanom. Bio je naime, kako piše Sokrat u 7. knjizi, 29. poglavlju, rodom iz Germanikije (Christophorson prevodi iz Germanike, grčki je Γερμανικεύς) ili, kako kaže Teodoret, iz grada Germanika. Za taj pak grad isti Teodoret u 2. knjizi djela Historia Ecclesiastica, 25. poglavlju, piše da se nalazi na mjestu gdje se dodiruju granice Cilicanaca, Siraca i Kapadočana, podložan pokrajini Eufrateziji. Vidi Ortelija u djelu Thesaurus, koji iz djela Historia Miscella kaže da je Germanikija prenesena u Palestinu, a iz Glike da je Nestorije rodom iz Germanikije u Siriji.

5 Naposljetku o Martinianu nadodaje Ripamonti: Martinian je dakle oštrim i žestokim spisom pobio nestorijansku nauku: i tu knjigu, namijenjenu caru Teodoziju, poslao je samim ocima Efeškoga sabora, za koje se priča da su bili silno oduševljeni učenošću i darovitošću milanskoga nadbiskupa. Ali se teška pogreška uvukla u ambrozijanske spomenike i pisma. Budući da je naime poznato kako je Honorije preminuo gotovo sedam godina prije nego što je taj spis objavljen, ta pisma ipak donose da je Martinian pisao carevima Honoriju i Teodoziju o Nestorijevim lažima, taštini i izopačenom nauku.

6 I ono je također preuzeto i pogrešno što ti isti ambrozijanski spomenici prenose o pismima za koja je isti Martinian, poslavši ih ocima Efeškoga sabora, odande stekao pohvalu da bude nazvan Presvetim i Bogu najdražim. To su naime riječi nekih pobunjenih biskupa koji su, prezrevši odluke Efeškoga sabora i okupivši se na vlastitom zborovanju da ih potkopaju, uz mnoge druge prijevare i lukavstva proširili i pothranjivali ovu glasinu kao da biskupi italskoga roda stoje na njihovoj strani i odvraćaju se od onih drugih. Želeći dakle da se to proširi, objavili su svoja pisma u kojima su svakoga najuglednijeg italskog biskupa nazivali svojim zagovornikom i istomišljenikom. I dok su druge drugim počasnim riječima obasuli tom vještinom i izmišljotinom, Martina Milanskoga (to su naime ime uzeli umjesto Martiniana) okružili su upravo onim riječima koje smo naveli.

7 Treću naposljetku pogrešku o dobi ovoga biskupa trebat će ukloniti iz kratkoga izvješća svagdanjega časoslova. Ono naime označuje samo tri godine njegova biskupovanja, dok je morao dosegnuti sve do devete, budući da je bio sudionik Efeškoga sabora. Preminuo je 2. siječnja; kosti mu počivaju u bazilici sv. Stjepana.

8 Prati ga glas da je bio iznimna dostojanstva lica i nekakve djevičanske čednosti. To što su drugi prenijeli nisam smio izostaviti, jer inače ne postoji nijedan njegov lik; a jedva bi tko povjerovao da se crte smrtnika i njihov izgled mogu sačuvati samo govorom i predajom te doći u buduća stoljeća onakvi kakvi su bili. Tako Ripamonti. Postoji o Martinianu i pjesma sv. Enodija, ticinenskoga biskupa.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

2. siječnja Kalendar godine