Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Makariju Rimljaninu, kod Lavinija u Italiji

DE S. MACARIO ROMANO,

Sadržaj (1)
  1. Kod Lavina u Italiji.

Kod Lavina u Italiji.

Drugi je ovaj od onoga Makarija čiji život u djelu Vitae Patrum postoji napisan od Teofila i dvojice drugova monaha, i čije se preminuće u Menologiju i Minejima navodi 23. listopada.

2 Ovoga Makarija spominje Paladije u djelu Historia Lausiaca, odnosno u 8. knjizi djela Vitae Patrum, 123. poglavlju, dok piše da su k Pinijanu, nekadašnjemu mužu Melanije Mlađe, došli bivši prokonzul Pamahije, neki čovjek imenom Makarije, bivši vikar, i Konstancije, prisjednik prefekata Italije, ugledni i najučeniji muževi koji su dosegli vrhunac pobožnosti i vjere. Ovaj Paladijev Makarije u nekim se grčkim rukopisima, kako je zabilježio Rosweyde, naziva Agaton. Ono što se kaže ex Vicaria, na grčkom je ἀπὸ Βαχρίας, bivši vikar, koji je obnašao službu vikara prefekture, kako lijepo tumači Viktor Gizelin u 18. poglavlju 3. dijaloga Sulpicija Severa, gdje se spominje Likontije, bivši vikar, kao i u 1. poglavlju istoga dijaloga Euherije, bivši vikar. Ortelije je neispravno smatrao da se neko mjesto odakle je on potjecao zvalo Vicaria.

3 Ovaj sažetak njegova života donosi Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiae iz časoslova Piacentinske crkve: Makarije Rimski, vikar prefekta grada Rima, željan monaškoga života, prezrevši sve, provodio je samotnički život hraneći se korijenjem bilja i vodom. Sotonine je zasjede svladao neprestanim molitvama i mrtvljenjem tijela, a osobito postovima: i tako, Bogu iznad svega drag, do najviše je starosti najsvetije dovršio tijek svoga života. Postoji njegov sarkofag od bijela i prozirna mramora u crkvi sv. Jelene kod rijeke Lavina na bolonjskom području, gdje nagađamo da je provodio pustinjački život. Tijelo mu je pohranjeno u Piacenzi u bazilici sv. Siksta pod njemu posvećenim žrtvenikom. Prenose da je njegov život napisao Teofil.

4 Pogrešno dakle smatra Ferrari da je njegov život napisao Teofil, kao i sam Baronije u djelu Notae ad 11 Januar. Ali onomu tko čita život jednoga i drugoga dovoljno je jasno da postoje dva Makarija Rimska, što naš Rosweyde jasno dokazuje u bilješci uz život drugoga Makarija Rimskoga u 1. knjizi djela Vitae Patrum.

5 Mjesto pak kod Lavina, gdje se vidi župna crkva sv. Jelene znamenita po sarkofagu sv. Makarija, u puku se zove Chierno i pripada braći slugama Blažene Djevice Marije, kako svjedoči isti Ferrari u bilješkama, koji dodaje da se na sarkofagu čita ovaj nadgrobni natpis sv. Makarija: MACARIUS VOCOR IN CIVITATE ROM. NATUS. Dodaje i da stanovnici toga kraja običavaju ovoga sveca zazivati protiv oluja, da ga neki nazivaju opatom te da se prenosi kako se njegovo tijelo dugo čuvalo u Nonantuli.

6 Iz djela Vita S. Paulae koje je napisao sv. Jeronim, niže 26. siječnja, zaključuje se da je ovaj Makarije nekoć od prezbitera Rufina bio zadojen Origenovim zabludama, kojih se ipak poslije odrekao, kao i sam Rufin, o čemu ćemo govoriti na svome mjestu.

✠

2. siječnja Kalendar godine