Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Makariju Rimljaninu, kod Lavinija u Italiji

DE S. MACARIO ROMANO,

Kod Lavina u Italiji.

Apud Lavinum in Italia.

Drugi je ovaj od onoga Makarija čiji život u djelu Vitae Patrum postoji napisan od Teofila i dvojice drugova monaha, i čije se preminuće u Menologiju i Minejima navodi 23. listopada.

2 Ovoga Makarija spominje Paladije u djelu Historia Lausiaca, odnosno u 8. knjizi djela Vitae Patrum, 123. poglavlju, dok piše da su k Pinijanu, nekadašnjemu mužu Melanije Mlađe, došli bivši prokonzul Pamahije, neki čovjek imenom Makarije, bivši vikar, i Konstancije, prisjednik prefekata Italije, ugledni i najučeniji muževi koji su dosegli vrhunac pobožnosti i vjere. Ovaj Paladijev Makarije u nekim se grčkim rukopisima, kako je zabilježio Rosweyde, naziva Agaton. Ono što se kaže ex Vicaria, na grčkom je ἀπὸ Βαχρίας, bivši vikar, koji je obnašao službu vikara prefekture, kako lijepo tumači Viktor Gizelin u 18. poglavlju 3. dijaloga Sulpicija Severa, gdje se spominje Likontije, bivši vikar, kao i u 1. poglavlju istoga dijaloga Euherije, bivši vikar. Ortelije je neispravno smatrao da se neko mjesto odakle je on potjecao zvalo Vicaria.

3 Ovaj sažetak njegova života donosi Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiae iz časoslova Piacentinske crkve: Makarije Rimski, vikar prefekta grada Rima, željan monaškoga života, prezrevši sve, provodio je samotnički život hraneći se korijenjem bilja i vodom. Sotonine je zasjede svladao neprestanim molitvama i mrtvljenjem tijela, a osobito postovima: i tako, Bogu iznad svega drag, do najviše je starosti najsvetije dovršio tijek svoga života. Postoji njegov sarkofag od bijela i prozirna mramora u crkvi sv. Jelene kod rijeke Lavina na bolonjskom području, gdje nagađamo da je provodio pustinjački život. Tijelo mu je pohranjeno u Piacenzi u bazilici sv. Siksta pod njemu posvećenim žrtvenikom. Prenose da je njegov život napisao Teofil.

4 Pogrešno dakle smatra Ferrari da je njegov život napisao Teofil, kao i sam Baronije u djelu Notae ad 11 Januar. Ali onomu tko čita život jednoga i drugoga dovoljno je jasno da postoje dva Makarija Rimska, što naš Rosweyde jasno dokazuje u bilješci uz život drugoga Makarija Rimskoga u 1. knjizi djela Vitae Patrum.

5 Mjesto pak kod Lavina, gdje se vidi župna crkva sv. Jelene znamenita po sarkofagu sv. Makarija, u puku se zove Chierno i pripada braći slugama Blažene Djevice Marije, kako svjedoči isti Ferrari u bilješkama, koji dodaje da se na sarkofagu čita ovaj nadgrobni natpis sv. Makarija: MACARIUS VOCOR IN CIVITATE ROM. NATUS. Dodaje i da stanovnici toga kraja običavaju ovoga sveca zazivati protiv oluja, da ga neki nazivaju opatom te da se prenosi kako se njegovo tijelo dugo čuvalo u Nonantuli.

6 Iz djela Vita S. Paulae koje je napisao sv. Jeronim, niže 26. siječnja, zaključuje se da je ovaj Makarije nekoć od prezbitera Rufina bio zadojen Origenovim zabludama, kojih se ipak poslije odrekao, kao i sam Rufin, o čemu ćemo govoriti na svome mjestu.

Alius hic est ab eo Macario cujus in vitis Patrum vita extat a Theophilo et duobus sociis monachis scripta; cujusque in Menologio et Menæis opitus refertur XXIII Octobris.

2 Hujus Macarii meminit Palladius in historia Lausiaca sive lib. 8, de vitis Patrum cap. 123, dum ad Pinianum Melaniæ junioris quondam maritum convenisse scribit Pammachium ex Proconsulibus, quemdam nomine Macarium ex Vicaria, et Constantium Assessorem Præfectorum Italiæ, insignes viros et eruditissimos, qui pervenerunt ad summum pietatis et religionis. Hic Palladii Macarius in Græcis quibusdam MSS. ut annotavit Rosweydus, Agathon appellatur. Quod dicitur, ex Vicaria, Græce est ἀπὸ Βαχρίας, Exvicarius, qui vicariam Præfecturam gessit, ut pulchre Victor Giselinus in cap. 18, dialogi

3 Sulpitii Severi; ubi Lycontius ex Vicariis, uti et cap. 1, ejusdem dialogi Eucherius ex Vicariis. Ortelius, non recte, existimavit loco cuipiam, unde ille ortus esset, Vicariæ nomen fuisse.

3 Vitæ ejus hoc compendium refert Ferrarius in catalogo Sanctorum Italiæ ex officio Ecclesiæ Placentinæ: Macarius Romanus Præfecti Urbis Romanæ Vicarius, vitæ monasticæ cupidus, spretis omnibus, solitariam herbarum radicibus et aqua vitam egit. Insidias sathanæ assiduis precibus, et corporis castigatione, maxime vero jejuniis superavit: sique Deo apprime carus, ad summa usque senectutem vitæ cursum sanctissime confecit. Extat ejus ex candido et perlucido marmore sarcophagus in ecclesia S. Helenæ apud Lavinum amnem in agro Bononiensi, ubi eum vitam degisse eremiticam conjicimus. Corpus Placentiæ in basilica S. Xysti sub ara illi dicata conditum est. Vitam ejus a Theophilo scriptam tradunt.

4 Existimat ergo, perperam, Ferrarius vitam hujus a Theophilo scriptam, uti et ipse Baronius in Notis ad 11 Januar. Sed utriusque vitam legenti satis patet duos esse Macarios Romanos, quod noster Rosweydus in Notatione ad vitam alterius Macarii Romani lib. 1, de vitis PP. clare demonstrat.

5 Locus vero apud Lavinum, ubi S. Helenæ ecclesiæ parochialis conspicitur, S. Macarii sarcophago insignis, vulgo Chierno dicitur, estque Fratrum Servorum, ut testatur idem in Notis Ferrarius, qui addit Epitaphium S. Macarii in sarcophago hac legi: MACARIUS VOCOR IN CIVITATE ROM. NATUS. Solere vero Sanctum hunc ab accolis adversus tempestates invocari: a quibusdam illum Abbatem dici, tradique corpus illius diu Nonantulæ fuisse asservatum.

6 Ex vita S. Paulæ per S. Hieronymum scripta infra XXVI Januar. colligitur hunc Macarium aliquando a Ruffino Presbytero fuisse Origenis imbutum erroribus, quos tamen deinde ejuravit, uti et ipse, ut suo loco dicemus, Ruffinus.

2. siječnja Kalendar godine