Rođendan za nebo sv. Ticijana.
U Oderzu (koji je grad u Veneciji, nekoć plemenit, danas pučki nazivan Oderzo i Uderzo) štuje se 16. siječnja sv. Ticijan, biskup istoga grada i zaštitnik čitave biskupije Ceneda (pod kojom je sada Oderzo). O njemu Martyrologium Romanum kaže: „U Oderzu spomendan sv. Ticijana, biskupa i ispovjedaoca.” Usuard, Bellini, Molanus i rukopisni Florarium navode: „Također u gradu Odobergiji spomendan sv. Ticijana, biskupa i ispovjedaoca.” Nešto opširnije Galesini: „U Oderzu spomendan sv. Ticijana, biskupa i ispovjedaoca. On je, rođen u Herakleji od plemenita roda i postavljen za biskupa grada Oderza, neprestano riječju i primjerom života pasao narod predan mu na brigu. Dugo i pobožno obavljajući tu službu, otišao je u nebo po nagradu za zasluge.” Isto donosi Martyrologium Germanicum. Drugi Ticijan štuje se kao biskup Brescie 3. ožujka, a treći u mjestu Lodi Vecchio 4. svibnja.
2 Kakva god bila djela sv. Ticijana, iz starih ih je spomenika Crkve u Oderzu sastavio Filip Ferrari, kojima ćemo iz Petra de Natalibusa, 2. knjiga, 89. poglavlje, priložiti druga, ni sama potpuna. Doba sv. Ticijana nam je nepoznato.
ŽIVOTOPIS PREMA FILIPU FERRARIUSU. Ticijan, rođen u Herakleji (koja se nalazila u Veneciji a na obali Jadranskoga mora) od plemenita roda i od najranije dobi odgojen u znanostima i pobožnosti, od sv. Florijana, prvoga biskupa Oderza, zaređen je za đakona i postavljen za ekonoma Crkve u Oderzu, kako bi osobito vodio brigu o siromasima. U toj je službi stekao najveću pohvalu kod sviju.
2 Dogodilo se pak da je u to vrijemeb sv. Florijan zbog nekih teških poslova svoje Crkve otišao nac kraljevski dvor. No prije odlaska, sazvavši sve, otkrio im je razlog svoga putovanja i rekao da sebi izaberu drugoga pastira ako im se ne vrati unutar godine dana, znajući zasigurno da je prešao iz ovoga života. Otišavši dakle kralju, premda se mogao vratiti svojoj Crkvi, ipak se, željan mučeništva,d povukao u tuđu pokrajinu radi propovijedanja evanđelja. Stoga su žitelji Oderza, nakon što je prošla godina dana, smatrajući da je njihov biskup preminuo, čudesnom jednodušnošću čitavoga naroda sebi za biskupa izabrali Ticijana.
3 Kad je on nedugo zatim doznao da je sv. Florijan živ, brže je pohitao k njemu. Priča se da mu je Florijan, idući mu u susret, ovako rekao: „O Ticijane, časni biskupe, zašto si napustio stado koje ti je povjereno?” A Ticijan, bacivši se pred njegove noge, odgovori: „Nemoj, oče, molim te, ostaviti svoje stado, nego se vrati na prijašnju stolicu, jer dok si ti živ drugi ne može biti biskup.” No Florijan, postojan u svojoj odluci i nimalo ganut Ticijanovim molbama, zapovjedio mu je da se vrati u svoju biskupiju. Sam je pak Florijan, propovijedajući po raznim mjestima i pridobivajući mnoge za Krista, naposljetku počinuo svetim svršetkom. Ticijan se vratio u Oderzo, najsvetije obavljao biskupsku službu te je i sam napokon, obogaćen mnogim zaslugama i slavan po čudesima, prešao Kristu.
a Leander u djelu Marchia Tarvisina piše: „Premda je Oderzo danas udaljen od mora više od trideset milja, nekoć je ipak bio blizu obale: poznato je naime da su žitelji Oderza imali flotu u građanskom ratu Cezara i Pompeja; osim toga, to ondje još uvijek pokazuju mramorne stube kojima se nekoć uspinjalo na brodove uvučene u luku.” O stubama neka drugi istraže. Njihova je flota mogla boraviti u luci rijeke Livenze, ili su se pak na brodove ukrcavali mornari i vojnici koje je poslao grad Oderzo. Ni u našoj Belgiji ne leže uz more svi gradovi koji opremaju brodove ili daju mornare. Oderzo je smješten uz bujicu Muteca ili Mutecum, koja se pučki naziva Mottega. Plinije u 3. knjizi, 19. poglavlju izričito ga smješta u unutrašnjost desete regije.
b Gdje se ili kojega se dana on štuje, nismo doznali.
c Čini se da se podrazumijeva carev dvor. Jer da je otišao na obližnji dvor Gota ili Langobarda, ne bi mu bio potreban rok od godinu dana.
d Nema sumnje da je sveti muž to poduzeo ili po odobrenju Apostolske Stolice ili po izvanrednom nadahnuću Božjem.
Drugi životopis iz Petra de Natalibusa.
Biskup Ticijan, rođen u gradu a Herakleji od plemenita roda, bio je odgojen od Florijana, biskupa Oderza, i zaređen za prezbitera. Kad se ovaj iz ljubavi prema mučeništvu odrekao biskupstva, narod je Ticijana izabrao za biskupa. On je Gospodnje stado izvrsno pasao govorima i primjerima te je, snažan u svetosti, počinuo u miru 16. siječnja i najprije je bio pokopan u gradu Oderzu.
2 Njegovi su roditelji došli k njemu i, zatekavši ga već mrtva, noću su ukrali tijelo da ga prenesu u domovinu. Ujutro ih je naoružani narod progonio kako bi vratio tijelo. I dok su se zbog toga htjeli međusobno zaratiti, ukazao se starac koji im je, savjetujući slogu, preporučio da tijelo samo puste u lađici i prepuste božanskoj volji kamo ga Bog želi odnijeti. Kad su to učinili, starac je nestao, a lađica je rijekomb Livenzom, ploveći uzvodno protiv valova, stigla do mjesta koje se zove Septimus i ondje se zaustavila: tijelo je pak položeno u zemlju.
3 Dok su se stanovnici mnogih mjesta ponovno prepirali oko toga da ga posjeduju, po savjetu spomenutoga starca koji se ponovno ukazao, zazivali su božansko proročanstvo. I nakon trodnevnoga posta, po božanskoj objavi, tele je s majkom upregnuto u kola, tijelo je položeno gore i pušteni su da idu kamo žele. Oni su ga doveli do gradac Cenede i ondje se zaustavili: ondje je i žena opsjednuta zloduhom oslobođena zaslugama svetoga tijela.d Ondje je i pokopan s dostojnom čašću, kamo je preneseno i biskupsko sjedište iz Oderza.
a Leander piše da su Herakleju osnovali stanovnici Concordije i Altinuma nakon propasti svojih gradova i Akvileje, te da je tako nazvana u čast cara Heraklija, a poslije su je spalili Huni. Ipak iz toga još nije istraženo doba sv. Ticijana, jer je mogao biti rođen na tome mjestu koje je zatim utvrđeno u grad i nazvano po carevu imenu.
b Rijeka Livenza izvire iz brda Oderza, a postoji i istoimena luka. Tako Plinije, 3. knjiga, 18. poglavlje; danas se pučki naziva Livenza. U nju ispod Oderza utječe rijeka Muteca.
c Ceneta, drugima Cenita, pučki Ceneda, kod Agatije Cenesta, možda pogrešno, biskupski je grad pod akvilejskim patrijarhom u Veneciji, iznad Oderza.
d Taj se prijenos slavi godišnjim spomenom 13. lipnja, kako Ferrari piše u općem katalogu svetaca: „U Cenedi u Veneciji”, kaže, „Prijenos sv. Ticijana, biskupa Oderza.” U jednom novijem rukopisu pronašli smo pod 29. svibnja zabilježene ove riječi: „Sv. Ticijana biskupa”; je li to bio onaj raniji prijenos ili je pak riječ o Ticijanu iz Lodija, nije nam poznato.
A životopis sv. Liberate, djevice, od autora Filipa ferrariusa.
Liberata, plemenita djevica iz Pavije, bila je sestrab sv. Epifanija, biskupa. Imala je tri sestre, također djevice i svetice: od njih suc Luminoza id Honorata živjele u samostanu, a ona sama ie Specioza, koja je imala zaručnika, provodile su u vlastitoj kući, kao u samostanu, djevičanski i Bogu mio život u molitvama i pobožnim djelima. Kad je Liberata preminula iz ovoga života, njezino je tijelo pokopano u crkvi koja se danas naziva crkvom sv. Epifanija, pokraj tijela njezine sestre sv. Speciozef. Njezin spomen na ovaj dan u spomenutoj crkvi slave regularni kanonici.
a Ovaj je životopis iz djela njezinih sestara i zapisa one Crkve sastavio Ferrari, budući da se njezin posebni životopis ne nalazi ni u rukopisu ni tiskan, kako kaže u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ, a spominje je i u općem katalogu svetaca.
b Njezin ćemo životopis donijeti 21. siječnja, u kojemu ipak nema spomena Liberate ni Specioze, premda taj životopis ovdje u bilješkama navodi Ferrari.
c O sv. Luminozi govorit ćemo 9. svibnja. Iz životopisa sv. Epifanija ne može se zaključiti da je bila njegova sestra, nego prije suprotno.
d Životopis sv. Honorate donijeli smo 11. siječnja.
e Sv. Specioza štuje se 18. lipnja.
f Ferrari u bilješkama uz opći katalog svetaca svjedoči da se ondje još uvijek čuva.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.