Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 1. siječnja

Obrezanje Gospodinovo i osmina Božića

CIRCUMCISIO DOMINI ET OCTAVA NATIVITATIS

Kršćani su uvijek s osobitom pobožnošću slavili siječanjske kalende zbog osmine Gospodinova rođenja, spomena presvetoga Obrezanja Kristova i najuzvišenijega imena ISUSOVA, u kojemu se naime svi ljudi trebaju spasiti. S pravom je stoga Crkva radije slijedila stare Rimljane u započinjanju godine od ovoga dana negoli ostale narode koji su određivali kakav drugi početak, kako bi sam dan nosio sveti znak našega spasenja.

Præcipua semper religione celebratæ a Christianis Kalendæ Januariæ sunt, propter Dominici Natalis octavam, sacrosanctæ Circumcisionis Christi memoriam, et augustissimum nomen JESU, in quo nimirum oportet omnes homines salvos fieri. Merito igitur veteres Romanos in auspicando ab hoc die anno sequi Ecclesia maluit, quam ceteras gentes, quæ aliud quodpiam statuerent exordium, ut ipse dies sacrum nostræ symbolum salutis præferret.

2 O samom danu kalenda, poganskim obredima, kršćanskim postovima, litanijama i zakonima donesenima protiv novogodišnjih darova i bezbožne raskoši mnogo učeno raspravlja Baronije u djelu Notationes ad Martyrologium. O otajstvu pak Obrezanja i presvetom imenu Isusovu postoje vrlo mnoge homilije svetih otaca i mnoge rasprave novijih pisaca. Ovdje ćemo donijeti jedini govor biskupa Faustina, održan protiv praznovjernih običaja nekih kršćana, koji je, dosad (kako barem mislimo) neobjavljen, iz starih spomenika samostana u Anchinua izvukao naš Petar Franjo Chifflet. Zatim ćemo dodati neke stvari o svetom obresku Kristovu koje je naš Heribert Rosweyde sabrao iz raznih pisaca i rukopisa.

2 De ipsarum Kalendarum die, Gentilium ritibus, Christianorum jejuniis, litaniis, latis contra strenas et profanum luxum legibus, multa erudite commentatur in Notationibus ad Martyrologium Baronius. De Circumcisionis vero mysterio, et sanctissimo Jesu nomine, plurimæ extant Sanctorum Patrum homiliæ, multi recentiorum tractatus. Hic unicum dabimus Faustini Episcopi, habitum contra superstitiosos quorumdam Christianorum mores, sermonem, quem hactenus (ut quidem remur) non editum ex vetustis Accincti monasterii monumentis eruit Petrus Franciscus Chiffletius noster. Tum de sacro Christi præputio quædam ab Heriberto Rosweydo nostro ex variis auctoribus et MSS. collecta subjiciemus.

Govor biskupa faustina

Faustini Episcopi sermo

1. siječnja

In Kalendis januarii

prepisan iz staroga kodeksa

ex vetusto codice descriptus

od Petra Franje Chiffleta iz Družbe ISUSOVE.

a Petro Francisco Chiffletio Soc. JESU.

Dan ovih kalenda, predraga braćo, koje nazivaju siječanjskima, dobio je ime po nekom pokvarenu i bezbožnu čovjeku Janu. A taj je Jan nekoć bio vođa i prvak poganskih ljudi: njega su neuki i priprosti ljudi, dok su ga se bojali kao kralja, počeli štovati kao boga. Iskazali su mu naime nedopuštenu čast dok su strepili pred njegovom kraljevskom vlašću. Ludi naime ljudi koji nisu poznavali Boga smatrali su bogovima ponajviše one koje su vidjeli uzvišenijima među ljudima. I tako se dogodilo da se štovanje jednoga pravoga Boga prenijelo na mnoga imena bogova, ili radije zloduha. Današnji su dakle dan kalenda nazvali po Janovu imenu, kao što je već rečeno, dakako zato da tomu čovjeku, kojemu su željeli iskazati božanske časti, posvete i kraj jedne godine i početak druge.

Dies Kalendarum istarum, fratres carissimi, quas Januarias vocant, a Jano quodam homine perdito et sacrilego nomen accepit. Janus autem iste Dux quondam et Princeps hominum paganorum fuit: quem imperiti homines et rustici, dum quasi Regem metuunt, velut Deum colere cœperunt. Detulerunt enim ei illicitum honorem dum in eo expavescunt regiam potestatem. Homines quippe stulti et ignorantes Deum, illos hinc maxime ex diis æstimabant, quos inter homines sublimiores esse cernebant. Ac sic factum est ut unius veri Dei cultus ad multa deorum, vel potius daemoniorum, nomina transferretur. Diem ergo Kalendarum hodiernarum de nomine Jani, sicut jam dictum est, nuncuparunt: utique ut ei homini, cui divinos honores conferre cupiebant, et finem unius anni et alterius initium deferrent.

2 I budući da se kod njih govorilo da siječanjske kalende završavaju jednu godinu, a započinju drugu, zato su te kalende postavili na granicu, da bi se vjerovalo kako završavaju jednu godinu, a započinju drugu. I odatle dolazi da su stari štovatelji idola samomu Janu oblikovali dva lica: jedno ispred njega, drugo iza njega; jedno koje kao da gleda na prošlu godinu, drugo na buduću. I tako su nerazumni ljudi, dodijelivši mu dva lica, dok su ga željeli učiniti bogom, učinili da bude nakaza. To jest, htjeli su da u njihovu bogu bude ono što je i u životinje nakazno. I zato su, najboljim očitovanjem i znakom same svoje zablude, dok su ga u vjerskoj taštini htjeli gledati kao velikoga boga, obznanili zloduha.

2 Et quia apud illos Januariæ Kalendæ unum annum implere, alium incipere dicebantur, ideo Kalendas istas in termino posuerunt: ut unum annum finire; alium incipere crederetur. Et hinc est quod antiqui idolorum cultores ipsi Jano duas facies figurarunt; unam ante ipsum, aliam post ipsum: unam quæ præteritum annum videtur aspicere, aliam quæ futurum. Ac sic homines insipientes duas ei facies deputando, dum eum facere Deum cupiunt, monstrum esse fecerunt. Hoc est, voluerunt in Deo suo esse principium, quod est etiam in pecude monstruosum. sum. Et ideo optima erroris ipsius declaratione atque indicio, dum eum religiosa vanitate magnum Deum videre volunt, dæmonium publicarunt.

3 Otuda dakle dolazi da se ovih dana poganski ljudi, u izopačenom poretku svih stvari, odaju sramotnim nakaznostima, dakako zato da oni koji štuju sebe učine takvima kakav je bio onaj kojega štuju. Ovih naime dana bijedni ljudi, a što je još gore, i neki kršteni, uzimaju lažne oblike, uzimaju nakazne likove. Ne znam što je u tome ponajprije vrijedno smijeha, a radije žaljenja. Tko će naime razborit moći povjerovati da se nalaze neki zdrave pameti koji, oponašajući jelenčića, žele da se preobraze u likove divljih zvijeri? Drugi se odijevaju u kože stoke, treći stavljaju glave zvijeri, radujući se i kličući ako su se tako preobrazili u zvjerske likove da se čini kako nisu ljudi. Time pokazuju i dokazuju da nemaju toliko zvjersko ruho koliko zvjersku pamet. Jer premda u sebi žele izraziti sličnosti različitih životinja, ipak je sigurno da je u njima više srce stoke negoli ljudski oblik.

3 Hinc itaque est quod istis diebus pagani homines perverso omnium rerum ordine obscenis deformitatibus aguntur: utique ut tales se faciant qui collunt, qualis fuit ille qui colitur. In istis enim diebus miseri homines, et quod pejus est, etiam aliqui baptizati, sumunt formas adulteras; sumunt species monstruosas. In quibus quidem quæ primum ridenda ac potius dolenda sint, nescio. Quis enim sapiens credere poterit inveniri aliquos sanæ mentis, qui cervulum facientes in ferarum se velint habitus commutari? Alii vestiuntur pellibus pecudum, alii assumunt capita bestiarum, gaudentes et exultantes si taliter se in ferinas species transformaverint, ut homines non esse videantur. Ex quo indicant ac probant, non tam se habitum belluinum habere quam sensum. Nam quamvis similitudines diversorum animalium exprimere in se velint, certum est tamen in his magis cor pecudum esse quam forman humanam.

4 A tek ono, kakvo je i koliko sramotno, što se oni koji su rođeni kao muškarci odijevaju u ženske haljine i najsramotnijom promjenom djevojačkim likovima razmekšavaju muževnu snagu, ne stideći se u ženske haljine uvlačiti vojničke mišice? Pokazuju bradata lica, a žele izgledati kao žene: i s pravom više nemaju muževne hrabrosti oni koji prelaze u žensku odjeću. Treba naime vjerovati da se po pravednom Božjem sudu dogodilo da su izgubili vojničku krepost oni koji su se unakazili ženskim izgledom.

4 Jam yero illud quale vel quam turpe est, quod viri nati tunicis muliebribus vestiuntur, et turpissima demutatione puellaribus figuris virile robur effeminant; non erubescentes inserere tunicis muliebribus militares lacertos? Barbatas facies præferunt, et videri se feminas volunt: et merito virilem jam fortitudinem non habent, qui in muliebres habitus transferunt. Justo enim judicio Dei evenisse credendum est ut militarem virtutem amitterent, qui feminarum specie se deformassent.

5 I budući da se umilostivljeni Bog udostojao nadahnuti vas da se iz ljubavi prema vjeri taj bijedni običaj u cijelosti ukloni iz ovoga grada, molim vas, predraga braćo, da vam ne bude dovoljno što vi sami, po Božjem daru, ne činite to zlo; nego gdje god vidite da se to igdje čini, korite, ukoravajte, opominjite i svojim spasonosnim savjetom odvraćajte lude ljude od toga bijednoga svetogrđa: i kako biste se u cijelosti posvetili božanskomu milosrđu, odbacite i one druge običaje kao đavolske otrove, kojih se, što je još gore, mnogi u kršćanskom narodu još uvijek ne stide držati.

5 Et quia Deus placatus vobis inspirare dignatus, ut pro amore fidei ista miserabilis consuetudo de hac civitate ad integrum tolleretur; rogo vos, fratres carrissimi, ut vobis non sufficiat, quod ipsi hoc malum Deo donante non facitis; sed ubicumque alicubi fleri videritis arguite, castigate, corripite, et vestro salubri consilio de isto miserabili sacrilegio homines stultos revocate: et ut ad integrum vos divinæ misericordiæ consecretis, etiam illas alias observationes, velut diaboli venena, respuite: quas, quod pejus est, adhuc plures in populo Christiano observare non erubescunt.

6 Ima naime onih koji 1. siječnja tako paze na znamenja da nikomu tko zatraži ne daju ni vatre iz svoje kuće niti bilo koje drugo dobročinstvo. Također i primaju đavolske novogodišnje darove od drugih i sami ih drugima nude. Neki pak seljaci u ovoj noći koja je prošla postavljaju svoje stoliće pune mnogih stvari koje su potrebne za jelo i žele da tako postavljeni ostanu cijelu noć, vjerujući da im to siječanjske kalende mogu pribaviti da im gozbe tijekom cijele godine ostanu u takvu obilju. I budući da, kao što je pisano, „Malo kvasca pokvari cijelo tijesto”, zapovjedite svojoj služinčadi da se ukloni i ovo i drugo tomu slično, o čemu bi bilo predugo govoriti, a što neuki smatraju ili malim ili nikakvim grijesima: i naredite da ove kalende slave onako kako običavaju slaviti kalende ostalih mjeseci. Za one naime koji bi ovih dana htjeli opsluživati štogod od poganskih običaja, valja se bojati da im kršćansko ime neće moći koristiti.

6 Sunt enim qui in Kalendis Januariis ita auguria observant, ut focum de domo sua vel aliud quodcumque beneficium cuicumque petenti non tribuant. Diabolicas etiam strenas et ab aliis accipiunt, et ipsi aliis offerunt. Aliqui etiam rustici mensulas suas in ista nocte, quæ præteriit, plenas multis rebus, quæ ad manducandum sunt necessariæ, componentes, tota nocte sic compositas esse volunt, credentes quod hoc illis Kalendæ Januariæ præstare possint, ut per totum annum convivia illorum in tali abundantia perseverent. Et quia sicut scriptum est, Modicum fermentum totam massam corrumpit, etiam ista vel alia his similia, quæ longum est dicere, quæ ab imperitis aut parva aut nulla peccata esse creduntur; a vestris ordinate famulis removeri: et hoc præcipite, ut sic Kalendas istas colant, quomodo aliorum mensium colere solent. Qui enim aliquid de paganorum consuetudine in istis diebus observare voluerint, timendum est ne eis nomen Christianum prodesse non possit.

7 I zato su naši sveti stari oci, razmatrajući kako se najveći dio ljudskoga roda ovih dana predaje proždrljivosti ili razuzdanosti te mahnita u pijankama i svetogrdnim pozdravima, odredili po svem svijetu da se po svim crkvama proglasi javni post: kako bi bijedni ljudi spoznali da toliko zlo čine da je zbog njihovih grijeha potrebno da poste sve Crkve. Postimo dakle, predraga braćo, ovih dana i s istinskom i savršenom ljubavlju oplakujmo ludost bijednih ljudi: da barem tako shvate svoje zlo dok vide da mi za njih obdržavamo javni post; niti naime treba očajavati da ih Bog ne bi mogao popraviti vašom molitvom, On koji je po svome Apostolu neizrecivom dobrotom obećao rekavši: „Tko obrati grešnika s krivoga puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.”

7 Et ideo sancti antiqui Patres nostri considerantes maximam partem generis humani diebus istis gulæ vel luxuriæ deservire, ebrietatibus et sacrilegis salutationibus insanire; statuerunt in universo mundo, ut per omnes ecclesias publicum indiceretur jejunium: ut agnoscerent miseri homines in tantum se malefacere, ut pro illorum peccatis necesse esset omnibus Ecclesiis jejunare. Jejunemus ergo, fratres charissimi, in istis diebus, et cum vera et perfecta caritate stultitiam miserorum hominum lugeamus: ut vel sic intelligant malum suum, dum nos pro se publicum vident observare jejunium, neque enim desperandum est, quod illos Deus non possit vestra oratione corrigere, qui per Apostolum suum ineffabili pietate promisit dicens: Qui converti fecerit peccatorem ab errore viæ suæ, salvabit animam ejus a morte, et operiet multitudinem peccatorum.

8 Tko god naime na ove kalende ludim ljudima koji se razuzdano zabavljaju iskaže kakvu ljubaznost, neka ne sumnja da je dionik njihovih grijeha. Jer tko vjerno misli na spasenje svoje duše, treba zbog njih radije tugovati ili plakati negoli s njima ili zbog njih opuštati svoju dušu na nesretan smijeh. Vama pak, braćo, koji ste po milostivom Bogu navikli svakodnevno vapiti: „Oči su moje svagda uprte u Gospodina”, i opet: „K tebi podižem oči svoje”, ne dolikuje da se vaše oči, koje se u crkvi neprestano bdijući posvećuju Bogu, kaljaju gledanjem razuzdanosti ludih ljudi; nego radije trebate prezirati i odbacivati đavolsko djelo, kako bi u vama ostala cjelovita Kristova ljubav. Vapite dakle s Prorokom govoreći: „Odvrati oči moje da ne gledaju taštinu”, bojeći se onoga što kaže Apostol: „Ne možete biti dionici stola Gospodnjega i stola zloduha; ne možete piti čašu Gospodnju i čašu zloduha.” Ali vjerujem u Božje milosrđe da će se vašim ukoravanjem njihova ludost tako ispraviti da će vam Bog udijeliti dvostruku nagradu, ne samo za vas same nego i za napredak onih koji se vašim primjerom popravljaju. To neka se udostoji udijeliti Onaj čije kraljevstvo i vlast ostaje u vijeke vjekova. Amen.

8 Qui enim in istis Kalendis stultis hominibus luxuriose ludentibus, aliquam humanitatem impenderit, peccatis eorum participem se esse non dubitet. Nam qui de salute animæ suæ fideliter cogitat, magis de illis debet dolere vel flere, quam cum illis vel de illis ad infelicem risum suum animum relaxare. Vos vero, fratres, qui Deo propitio quotidie clamare consuestis: Oculi mei semper ad Dominum; et iterum: Ad te levavi oculos meos; non oportet ut oculi vestri, qui assidue in ecclesia vigilantes Deo sanctificantur, videndo luxuriam stultorum hominum polluantur, magis dedignari debetisatque despicere opus diaboli, ut in vobis integra permaneat caritas Christi. Clamate ergo cum Propheta dicentes: Averte oculos meos ne videant vanitatem; timentes illud quod ait Apostolus: Non potestis mensæ Dei participes esse, et mensæ dæmoniorum: non potestis calicem Domini bibere et calicem dæmoniorum. Sed credo de Dei misericordia, quod ita per vestram castigationem illorum stultitia corrigenda est; ut non solum pro vobis, sed etiam pro illorum qui vestro exemplo proficiunt, duplicata vobis a Deo præmia repensentur. Quod ipse præstare dignetur, cujus regnum et imperium permanet in sæcula sæculorum. Amen,

1. siječnja Kalendar godine