Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Zlo nije oduvijek. Nije ni stvoreno kao zlo. Sotona i drugi zlodusi izišli su iz Božjih ruku kao dobri anđeli i sami su sebe učinili zlima, slobodnim i neopozivim izborom. To je nauk Crkve i temelj svega što vjernik zna o duhovnom boju u kojem stoji od krštenja.

Stvoreni dobri

Katekizam u brojevima 391 do 395 kaže jasno: iza glasa koji je zaveo prve ljude stoji palo stvorenje, anđeo koga Pismo zove Sotonom ili đavlom. Bio je stvoren dobar, jer Bog ne stvara zlo, a zao je postao vlastitim izborom. Četvrti lateranski sabor 1215. godine izrekao je to u jednoj rečenici: đavao i drugi zlodusi od Boga su stvoreni po naravi dobri, ali su sami sebe učinili zlima.

Odatle slijedi ono što je za vjeru presudno. Zlo nema svojega stvoritelja, nema izvora nasuprot Bogu i nema vlastite vječnosti. Ono je pokvarenost dobra, a ne drugo počelo svijeta.

Grijeh oholosti

Pismo ne opisuje pad kao pripovijest nego ga pokazuje u slikama. Izaija se ruga kralju babilonskomu riječima u kojima je predaja prepoznala i pad onoga koji je htio biti kao Bog.

Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru.Iz 14,12-13Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?

Grijeh je, dakle, oholost: htjeti mjesto koje pripada Bogu. Nije to bila zabluda razuma nego odluka volje. Anđeli su čisti duhovi i njihov izbor nije kolebanje kakvo poznajemo mi, nego jedan čin koji obuhvaća sve što jesu. Zato je neopoziv. Katekizam navodi svetoga Ivana Damaščanskoga: nema kajanja za anđele poslije pada, kao što nema kajanja za ljude poslije smrti.

Rat na nebu

Ivan u Otkrivenju vidi ono što je uslijedilo: rat na nebu, Mihaela i njegove anđele protiv Zmaja, i konačni ishod.

Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija, imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.Otk 12,9Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

Isus je istu stvarnost izrekao jednom rečenicom kad su se učenici vratili s poslanja: Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade (Lk 10,18A on im reče: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.). Nije govorio o davnini nego o onome što se događalo dok su oni u njegovo ime istjerivali zle duhove.

Koliko zlo može

Snaga Sotone nije bez granica. On je stvorenje, moćno jer je čisti duh, ali ipak stvorenje, i ne može spriječiti izgradnju Božjega kraljevstva. Tako uči Katekizam u broju 395. Djelovanje zloduha nanosi teške rane, i duhovne i tjelesne, ali sve to ostaje pod Božjom providnošću, koja snažno i blago upravlja poviješću.

Za vjernika to znači dvoje. Ne smije zlo podcijeniti, jer je stvarno, a ne puka slika. Ali ga ne smije ni precijeniti, jer bi time đavlu dao ono što traži, mjesto gospodara.

Pobjeda je već izvojevana

Krist je na križu razoružao vrhovništva i vlasti, javno ih izložio ruglu i u njemu ih pobijedio (Kol 2,15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.). Zato se duhovni boj ne vodi da bi se pobijedilo, nego iz pobjede. Ivan u Otkrivenju kaže da su braća Zmaja nadvladala krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva (Otk 12,11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.).

To je razlika između kršćanske i svake druge borbe sa zlom. Ne stojimo pred otvorenim ishodom. Stojimo na strani koja je već pobijedila i držimo se onoga po čemu je pobijedila.

Oružje Božje

Pavao je duhovni boj opisao slikom vojnika. Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta (Ef 6,12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.). Zato poziva da se obuče oružje Božje: pojas istine, oklop pravednosti, obuću spremnosti za evanđelje, štit vjere, kacigu spasenja i mač Duha, riječ Božju (Ef 6,13-17Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.).

Sve je to obrambeno osim jednoga. Napadamo samo riječju Božjom, a sve ostalo služi tomu da ostanemo na nogama. Uz to Pavao dodaje ono što drži cijelu opremu na okupu: svaku molitvu i prošnju u svako doba u Duhu.

Čime se vjernik brani

Crkva ne nudi tajne obrede protiv zla nego ono što ima svaki dan: sakramente, ispovijed, euharistiju, blagoslovljenu vodu, znak križa, molitvu, post i poslušnost. Zaziv svetomu Mihaelu, koji je 1886. propisao papa Lav XIII., i danas se moli u župama i obiteljima.

Egzorcizam je u Crkvi uređena i rijetka služba. Veliki egzorcizam može obaviti samo svećenik kojega je za to odredio biskup, i to kad se ustanovi da je riječ o opsjednuću, a ne o bolesti. Sve drugo, molitva oslobođenja i obična ustrajna molitva, pripada svakomu vjerniku.

Kako zlo radi

Isus je o njemu rekao da je ubojica od početka i otac laži (Iv 8,44Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.). U te su dvije riječi sabrana oba njegova posla: uništiti život i iskriviti istinu. Zato napad rijetko dolazi kao strah; češće dolazi kao misao koja zvuči razumno, kao malodušnost poslije pada, kao uvjerenje da nam Bog ne može oprostiti ili da nam nije stalo.

Petar zato opominje da budemo trijezni i bdijemo, jer protivnik naš obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre, i dodaje da mu se treba oprijeti postojani u vjeri (1 Pt 5,8-9Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.). Trijeznost je ovdje prva obrana: prepoznati odakle glas dolazi.

Zašto o tome uopće govoriti

Zato što se protiv onoga o čemu se šuti ne možemo braniti. Pad anđela nije mračna priča iz starine nego objašnjenje zašto u svijetu postoji zlo koje nitko nije htio, i zašto je u čovjeku glas koji ga vuče onamo kamo ne želi.

Ali kraj je poznat. Zmaj je zbačen, njegovo je vrijeme kratko, a Jaganjac stoji na prijestolju. Vjernik koji to zna živi bez straha, ne zato što je jak, nego zato što zna tko je pobijedio.

Anđeli: karta u četiri sloja