Rafael je jedini anđeo koji u Svetom pismu ima cijelu pripovijest. U Knjizi o Tobiji prati mladića na dalek put, štiti ga, vodi ga do žene, izbavlja je od zla i vraća vid njegovu ocu, a sve to čini neprepoznat, pod imenom suputnika Azarje. Ime mu znači Bog liječi.
Bog liječi
U hebrejskom Rafael znači Bog liječi. Ime nije opis njegove moći nego njegove službe: on je onaj kroz koga Bog ozdravlja, i tijelo i ono što je u čovjeku ranjeno dublje od tijela.
Katolička Crkva ga poznaje iz Knjige o Tobiji, koja pripada deuterokanonskim knjigama Staroga zavjeta. Ta knjiga nije povijest bitaka nego priča o jednoj obitelji u progonstvu, o slijepom ocu, o mladiću na putu i o djevojci koju je zlo sedam puta ostavilo bez muža.
Put s Tobijom
Tobit, pobožni Izraelac iz plemena Naftalijeva, u progonstvu u Ninivi, oslijepio je i u nevolji poslao sina Tobiju u daleku Mediju po novac koji je ondje ostavio (Tob 4,1-2Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom.). Za suputnika mu se ponudio mladić koji se predstavio kao Azarja, rođak iz njihova plemena (Tob 5,4-13Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji.). Bio je to Rafael, ali ni otac ni sin to nisu znali.
Na putu je Tobiju iz rijeke Tigrisa napala velika riba. Suputnik mu je rekao neka je uhvati i sačuva njezino srce, jetru i žuč. Ono što je izgledalo kao slučaj na putu, bio je lijek pripravljen unaprijed (Tob 6,2-8Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti.).
Ekbatana i Rages
U Ekbatani su došli u kuću Raguela, čija je kći Sara sedam puta bila udavana i svaki put ostala udovica prije bračne noći, jer ju je mučio zloduh Asmodej. Rafael je Tobiju rekao da se ne boji i da je Sara njemu namijenjena. Mladenci su prvu večer proveli u molitvi, zlo je bilo otjerano, a brak je opstao (Tob 8,4-9Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: “Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.”).
Rafael je sam otišao dalje, u Rages, po novac zbog kojega je put i započeo, pa se vratio. Kad su stigli kući, Tobija je po njegovoj uputi ocu premazao oči i bjeline su otpale s njih. Tobit je progledao (Tob 11,11-13i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: “Hrabro, oče moj!”).
Jedan od sedmorice
Tek na kraju, kad su mu otac i sin htjeli dati pola imetka, suputnik je rekao tko je.
Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga.Tob 12,15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!”
U istom razgovoru kaže i da nije jeo ni pio nego su oni gledali viđenje, te im nalaže da hvale Boga i zapišu sve što se dogodilo (Tob 12,19-20Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.). To je jedno od najjasnijih mjesta u Pismu o tome što anđeli rade: nose molitve pred Boga i djeluju tako da se čovjeku čini kako se sve dogodilo samo od sebe.
Neprepoznat suputnik
Najveći dio te pripovijesti Rafael je proveo neprepoznat. Hodao je, razgovarao, savjetovao, jeo za istim stolom i bio plaćen kao vodič. Tek na kraju se otkrio, i to samo zato da bi hvala otišla Bogu, a ne njemu.
Odatle i pobožnost prema njemu: kad se putovanje dobro svrši, kad se bolest povuče, kad se dvoje ljudi sretne u pravi čas, vjernik u tome ne vidi sreću nego pratnju koja je bila tu cijelo vrijeme.
Zaštitnik putnika, bolesnika i zaručnika
Rafaelu se utječu putnici i hodočasnici, bolesnici i oni koji ih liječe, slijepi i oni koji im pomažu, te mladi koji traže bračnoga druga. U starim molitvenicima stoji molitva za sretan put u kojoj se zaziva upravo on, a roditelji su ga zazivali nad djecom koja odlaze od kuće.
U umjetnosti ga se gotovo uvijek prepoznaje: prikazan je kao hodočasnik sa štapom i putnom torbom, uz njega dječak, a u ruci mu riba. Tko poznaje priču, na slici je čita u jednom pogledu.
Trojica koje Pismo zove imenom
Rafael o sebi kaže da je jedan od sedmorice koji stoje pred Božjom slavom, ali Sveto pismo imenom zove samo trojicu: Mihaela, Gabriela i Rafaela. Crkva se toga drži i u pobožnosti, pa Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji odvraća od davanja drugih imena anđelima, koliko god ona zvučala pobožno.
Razlog je jednostavan. Ime u Pismu nije ukras nego služba koju je Bog povjerio. Gdje te službe nema zapisane, nema ni imena, a molitva koja se drži objavljenoga ne gubi ništa.
Put kao slika života
Crkveni oci su u Tobijinu putu rado čitali sliku svakoga vjernika. Mladić odlazi od kuće u nepoznato, uz njega ide netko koga ne prepoznaje, na putu ga zaskoči opasnost iz vode, ali baš iz nje dobiva lijek. Na kraju se vraća s onim po što je pošao i s više od toga, sa ženom i s očevim vidom.
Tako, kažu, izgleda i naš put. Ne znamo tko nas prati, opasnosti nam se čine kao nesreće, a poslije se pokaže da su iz njih došli lijekovi. Zato se u starim kućama nad vrata stavljala slika hodočasnika i dječaka s ribom: da se u odlasku i povratku pamti tko je stvarni vodič.
Blagdan
Do obnove kalendara Rafael se slavio 24. listopada, a danas ga Crkva slavi 29. rujna zajedno s Mihaelom i Gabrielom. Blagdan triju arkanđela tako drži na okupu tri službe: obranu, navještaj i ozdravljenje.
Molitva na putu
Uz Rafaela se u molitvenicima vezao zaziv prije polaska na put, kratak i bez uresa: molba da nas Bog povede zdrave i vrati zdrave, kao što je poveo i vratio mladoga Tobiju. Bolesnici ga zazivaju za ozdravljenje, a oni koji traže bračnoga druga za susret u pravo vrijeme.
Njegov se spomen rado stavlja i uz bolnice, ljekarne i staračke domove. Ondje je njegovo ime cijela propovijed: Bog liječi, a ruke koje njeguju bolesnika samo su njegovo oruđe.
Što nas uči
Knjiga o Tobiji završava tako da Tobit i Tobija zapisuju sve što im se dogodilo i hvale Boga. Nisu podigli spomenik anđelu; ispripovjedili su što je Bog učinio. Rafael i danas radi jednako: ne traži da ga se prepozna, nego da se povjerenje vrati onomu koji ga je poslao.