Svaki čovjek ima uza se anđela. Ne kao ukras dječje sobe nego kao stvarnoga pratitelja koji ga čuva, prosvjetljuje i nosi njegove molitve pred Boga. Crkva to uči od svojih početaka, a vjernik to najprije nauči iz molitve koju zna prije nego što nauči čitati.
Što uči Crkva
Katekizam u broju 336 kaže da je ljudski život od djetinjstva do smrti okružen zaštitom i zagovorom anđela, i navodi svetoga Bazilija: uz svakoga vjernika stoji anđeo kao zaštitnik i pastir da ga vodi k životu.
To nije pobožno mišljenje nego nauk koji Crkva drži i u liturgiji i u katehezi. Anđeli nisu duše pokojnika niti postaju ljudi; oni su druga vrsta stvorenja, čisti duhovi s razumom i voljom, stvoreni prije nas i za službu.
Gdje to piše
Isus je o djeci rekao rečenicu koja je temelj cijele pobožnosti: njihovi anđeli na nebu uvijek gledaju lice mojega Oca koji je na nebesima (Mt 18,10“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.”). Ne kaže da su anđeli poslani samo nekima ni samo u opasnosti; kaže da stoje pred Bogom.
Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.Ps 91,11-12Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.
Stari zavjet govori o anđelu koji ide pred narodom i čuva ga na putu (Izl 23,20“Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio.), Abraham svome sluzi obećava da će Bog poslati anđela pred njim (Post 24,7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: 'Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.), a u Djelima apostolskim, kad Petar poslije izbavljenja iz tamnice pokuca na vrata, okupljeni ne vjeruju služavki nego govore da je to njegov anđeo (Dj 12,15Oni joj rekoše: “Mahnitaš!” Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: “Bit će njegov anđeo!”). Toliko im je bilo samorazumljivo da ga ima.
Otkad i dokad
Predaja uči da anđeo čuvar prati čovjeka od početka njegova života, a ne tek od krštenja, i da ostaje uz njega do smrti. Ne dobiva se za zasluge i ne gubi se zbog grijeha. Ima ga i onaj koji za njega ne zna i onaj koji ga ne zaziva.
Krštenjem se ne dobiva anđeo nego milost; anđeo je već ondje. To je važno jer pokazuje kakav je Bog: čovjeka čuva prije nego što ga je čovjek zamolio.
Što radi
Stara kateheza nabraja četiri službe: prosvjetljuje, čuva, ravna i upravlja. Prosvjetljuje tako što u pamet stavlja dobru misao, čuva od pogibli koje najčešće ni ne vidimo, ravna kad se kolebamo i upravlja prema cilju za koji smo stvoreni.
Ne čini to umjesto nas. Anđeo ne odlučuje za čovjeka i ne ukida njegovu slobodu, nego ga potiče. Zato se vjernik i moli da ga posluša, a ne samo da ga ima.
Blagdan 2. listopada
Spomen svetih anđela čuvara širio se najprije po pojedinim crkvama, a papa Pavao V. odobrio ga je 1608. kao slobodan spomen. Papa Klement X. učinio ga je 1670. obvezatnim za cijelu Crkvu i postavio na 2. listopada, gdje stoji i danas, tri dana nakon blagdana svetih arkanđela. Papa Lav XIII. mu je 1883. podigao stupanj.
U hrvatskim se župama toga dana blagoslivlja djecu, a u mnogim se obiteljima navečer moli molitva koju su naraštaji znali napamet.
Anđele čuvaru mili
Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani,
da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
sretno da u nebo dođem,
da se ondje s tobom mogu,
vječno klanjat dragom Bogu.
U toj su molitvi sabrane sve njegove službe: zaklon, čuvanje danju i noću, obrana od grijeha i pratnja na posljednjem putu. Djeca je nauče prije nego što razumiju svaku riječ, a odrasli joj se vraćaju kad im zatreba ono najjednostavnije.
Zagovornik koji nosi molitvu
Anđeli ne primaju našu molitvu nego je nose. Rafael to sam kaže Tobitu: on je jedan od onih koji uznose molitve svetih pred Božju slavu (Tob 12,15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!”), a Ivan u Otkrivenju vidi anđela sa zlatnom kadionicom kako prinosi molitve svih svetih na žrtvenik pred prijestoljem (Otk 8,3-4I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem.).
Zato zaziv anđelu čuvaru nikad ne odvlači od Boga. On je poslan od Boga i vraća se Bogu, a molitva upućena njemu završava ondje gdje je i počela.
Kako se s njim živi
Sveci su o svojem anđelu govorili kao o nekom tko je u sobi. Preporučivali su da mu se ujutro kaže dobro jutro, da mu se povjeri dan, da se prije teškoga razgovora zamoli neka ide prije nas, da se zahvali navečer. Padre Pio slao je svojega anđela onima koji su ga molili za pomoć, a ljudima je govorio neka ne zaboravljaju da nikada nisu sami.
Ta je pobožnost tiha i ne traži posebne obrede. Dovoljna je jedna rečenica u hodu. Ali mijenja način na koji čovjek gleda svoj dan, jer ono što se čini kao slučajno izbjegnuta nesreća ili misao koja je došla u pravi čas prestaje biti puka sreća.
Anđeo naroda i zajednice
Uz osobnoga anđela predaja poznaje i anđele zajednica. Danijel govori o knezovima koji stoje uz narode (Dn 10,13.21Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,), a Ivanovo Otkrivenje poslanice upućuje anđelima sedam Crkava, počevši od one u Efezu (Otk 2,1Anđelu Crkve u Efezu napiši: “Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka:). Odatle uvjerenje da svoje anđele imaju i župe, biskupije i narodi, i da se za njih moli kao i za sebe.
To pomiče pogled s pojedinca na zajednicu. Vjernik nije sam ni kad je sam u sobi ni kad stoji u crkvi punoj ljudi, jer i nad tom crkvom bdije netko komu je povjerena.
Nije dječja priča
Anđeo čuvar često ostane na razini slike s mosta preko kojega dvoje djece prelazi. Ta je slika lijepa, ali je i sužava, jer anđeo nije dan samo djeci. Dan je vojniku, bolesniku, majci, starcu, onomu koji radi noću i onomu koji vozi, svakomu do posljednjega časa.
Zato Crkva na blagdan anđela čuvara ne moli samo za djecu nego za sve. A onaj koji zna da uza nj stoji netko tko neprestano gleda Božje lice, drukčije ulazi u svoj dan.