Suppl., q. 99, a. 4
Ima li barem kazna kršćana kraj
Prigovor 1. Čini se da se barem kazna kršćana privodi kraju Božjim milosrđem. „Jer tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“ (Mk 16,16). No to se odnosi na svakoga kršćanina. Dakle, svi će se kršćani naposljetku spasiti.
Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Iv 6,55): „Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni“. No to je jelo i piće u kojem kršćani zajednički sudjeluju. Dakle, svi će kršćani naposljetku biti spašeni.
Prigovor 3. Nadalje, „Ako čije djelo izgori, taj će trpjeti štetu: a sam će se spasiti, no tako kao kroz oganj“ (1 Kor 3,15), gdje je riječ o onima koji imaju temelj kršćanske vjere. Dakle, sve takve osobe spasit će se na kraju.
Naprotiv, pisano je (1 Kor 6,9): „Nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega“. No neki su kršćani nepravedni. Dakle, kršćani neće svi prispjeti u kraljevstvo Božje, i posljedično bit će kažnjeni zauvijek. Nadalje, pisano je (2 Pt 2,21): „Bolje bi im bilo da nisu spoznali puta pravednosti, nego, pošto su ga spoznali, odvratiti se od svete zapovijedi koja im je predana“. No oni koji ne poznaju put istine bit će kažnjeni zauvijek. Dakle, kršćani koji su se odvratili nakon što su ga spoznali također će biti kažnjeni zauvijek.
Odgovaram: prema Augustinu (De Civ. Dei xxi, 20,21), bilo je nekih koji su naviještali oslobođenje od vječne kazne ne za sve ljude, nego samo za kršćane, premda su tu stvar izricali na različite načine. Jer neki su govorili da će tko god primi sakramente vjere biti izuzet od vječne kazne. Ali to je protivno istini, budući da neki primaju sakramente vjere, a ipak nemaju vjeru, bez koje „je nemoguće ugoditi Bogu“ (Heb 11,6). Zato su drugi govorili da će samo oni biti izuzeti od vječne kazne koji su primili sakramente vjere i ispovijedali katoličku vjeru. Ali protiv toga čini se da je činjenica što u neko vrijeme neki ljudi ispovijedaju katoličku vjeru, a poslije je napuste, i ti zaslužuju ne manju, nego veću kaznu, budući da bi im prema 2 Pt 2,21 „bolje bilo da nisu spoznali puta pravednosti nego, pošto su ga spoznali, odvratiti se“. Štoviše, jasno je da začetnici hereza koji se odriču katoličke vjere i izmišljaju nove hereze griješe teže od onih koji su se od početka priklonili nekoj herezi. I stoga su neki tvrdili da su samo oni izuzeti od vječne kazne koji ustraju do kraja u katoličkoj vjeri, ma koliko bili krivi za druga zlodjela. Ali to je očito protivno Svetom pismu, jer je pisano (Jak 2,20): „Vjera bez djela je mrtva“, i (Mt 7,21): „Neće svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima“: a i u mnogim drugim odlomcima Sveto pismo prijeti grešnicima vječnom kaznom. Posljedično, oni koji ustraju u vjeri do kraja neće svi biti izuzeti od vječne kazne, osim ako se na kraju ne pokažu slobodnima od drugih zlodjela.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin ondje govori o uobličenoj vjeri [Usp. SS, pit. 4, čl. 3] „koja djeluje po ljubavi [Vulg.: ‚ljubavlju‘; Gal 5,6]“: u kojoj tko god umre, bit će spašen. No toj se vjeri ne suprotstavlja samo zabluda nevjere, nego i bilo koji smrtni grijeh.
Odgovor na 2. prigovor: Gospodinova se izreka ne odnosi na one koji blaguju samo sakramentalno, i koji ponekad primajući nedostojno „sud sebi jedu i piju“ (1 Kor 11,29), nego na one koji jedu duhovno i pritjelovljeni su Njemu po ljubavi, koje je pritjelovljenje učinak sakramentalnoga blagovanja u onih koji pristupaju dostojno [Usp. TP, pit. 80, čl. 1,2,3]. Stoga, što se tiče moći sakramenta, on nas privodi k vječnom životu, premda nas grijeh može lišiti toga ploda, čak i nakon što smo dostojno primili.
Odgovor na 3. prigovor: u ovom odlomku Apostola temelj označava uobličenu vjeru, na kojoj tko god bude nadozidao lake grijehe [Usp. FS, pit. 89, čl. 2] „pretrpjet će štetu“, jer će ga Bog za njih kazniti; pa ipak „on sam spasit će se“ na kraju „kroz oganj“, bilo vremenite nevolje, bilo kazne čistilišta koja će biti nakon smrti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.