Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 99, a. 5

Postoji li kraj kazne onih koji su činili djela milosrđa

Prigovor 1. Čini se da svi koji čine djela milosrđa neće biti kažnjeni vječno, nego samo oni koji zanemaruju ta djela. Jer pisano je (Jak 2,13): „Sud je bez milosrđa onomu tko ne iskaza milosrđa“; i (Mt 5,7): „Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe“.

Prigovor 2. Nadalje, (Mt 25,35-46) nalazimo opis Gospodinova razgovora s osuđenima i izabranima. No taj je razgovor samo o djelima milosrđa. Dakle, vječna će se kazna dosuditi samo onima koji su propustili vršiti djela milosrđa: i posljedično slijedi isti zaključak kao prije.

Prigovor 3. Nadalje, pisano je (Mt 6,12): „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim“, i dalje (Mt 6,14): „Jer ako oprostite ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama vaš Otac nebeski vaše prijestupe“. Dakle, činilo bi se da će milosrdni, koji opraštaju drugima njihove prijestupe, i sami postići oproštenje svojih grijeha, te posljedično neće biti kažnjeni vječno.

Prigovor 4. Nadalje, Ambrozijeva glosa na 1 Tim 4,8, „Pobožnost je za sve korisna“, kaže: „Sav zbroj pravila kršćanskoga života sastoji se u milosrđu i pobožnosti. Neka čovjek to slijedi, i premda bi trebao trpjeti od nestalnosti tijela, bez sumnje će biti išiban, ali neće propasti: dok onaj tko se ne može pohvaliti nikakvim drugim vježbanjem doli onim tjelesnim, pretrpjet će vječnu kaznu“. Dakle, oni koji ustraju u djelima milosrđa, premda su sputani tjelesnim grijesima, neće biti kažnjeni vječno: i tako slijedi isti zaključak kao prije.

Naprotiv, pisano je (1 Kor 6,9-10): „Ni bludnici... ni preljubnici“, itd. „neće baštiniti kraljevstva Božjega“. Pa ipak mnogi su takvi koji vrše djela milosrđa. Dakle, milosrdni neće svi prispjeti u vječno kraljevstvo: i posljedično neki od njih bit će kažnjeni zauvijek. Nadalje, pisano je (Jak 2,10): „Tko god opsluži sav Zakon, a sagriješi u samo jednome, krivac je svega“. Dakle, tko god drži Zakon što se tiče djela milosrđa, a propušta druga djela, kriv je za prijestup Zakona, i posljedično bit će kažnjen zauvijek.

Odgovaram: kako Augustin kaže u gore navedenoj knjizi (De Civ. Dei xxi, 22), neki su tvrdili da neće svi koji su ispovijedali katoličku vjeru biti oslobođeni od vječne kazne, nego samo oni koji ustraju u djelima milosrđa, premda su krivi za druga zlodjela. Ali to ne može stajati, jer bez ljubavi ništa ne može biti ugodno Bogu, niti išta koristi za vječni život u odsutnosti ljubavi. Dogodi se pak da određene osobe ustraju u djelima milosrđa bez posjedovanja ljubavi. Stoga im ništa ne koristi za zasluživanje vječnoga života, ili za izuzeće od vječne kazne, kako se može razabrati iz 1 Kor 13,3. To je najočitije u slučaju onih koji posežu za tuđim vlasništvom, jer nakon što su prigrabili mnoge stvari, oni ipak troše nešto u djelima milosrđa. Moramo stoga zaključiti da sve, tko god umre u smrtnom grijehu, ni vjera ni djela milosrđa neće osloboditi od vječne kazne, čak ni nakon bilo koje duljine vremena.

Odgovor na 1. prigovor: postići će milosrđe oni koji iskazuju milosrđe na uredan način. No oni koji su, premda milosrdni prema drugima, nemarni prema samima sebi, ne iskazuju milosrđe uredno, nego radije udaraju na same sebe svojim zlim djelima. Stoga takve osobe neće postići milosrđe koje posve oslobađa, čak i ako postignu ono milosrđe koje donekle ublažava njihovu dužnu kaznu.

Odgovor na 2. prigovor: razlog zašto se razgovor odnosi samo na djela milosrđa nije taj što se vječna kazna ne bi izrekla nikome osim onima koji propuste ta djela, nego zato što će vječna kazna biti otpuštena onima koji su nakon griješenja postigli oproštenje svojim djelima milosrđa, načinjajući sebi „prijatelje od nepoštena bogatstva“ (Lk 16,9).

Odgovor na 3. prigovor: Gospodin je to rekao onima koji mole da im se dug otpusti, a ne onima koji ustraju u grijehu. Zato će samo raskajani postići svojim djelima milosrđa oproštenje koje ih posve oslobađa.

Odgovor na 4. prigovor: Ambrozijeva glosa govori o nestalnosti koja se sastoji u lakom grijehu, od kojega će čovjek biti oslobođen po djelima milosrđa nakon kazne čistilišta, koju naziva šibanjem. Ili, ako govori o nestalnosti smrtnoga grijeha, smisao je taj da se oni koji još u ovom životu padaju u grijehe tijela zbog krhkosti, raspolažu za pokajanje djelima milosrđa. Zato takav neće propasti, to jest, bit će tim djelima raspoložen da ne propadne, po milosti koju mu podjeljuje Gospodin naš, Koji je blagoslovljen uvijeke. Amen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.