Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 99, a. 2

Prestaje li po Božjem milosrđu svaka kazna kako ljudi tako i demona

Prigovor 1. Čini se da po Božjem milosrđu svaka kazna osuđenih, kako ljudi tako i demona, dolazi kraju. Jer pisano je (Mudr 11,24): „Milosrdan si svima, o Gospodine, jer možeš sve“. Ali među sve stvari uključeni su i demoni, budući da su Božja stvorenja. Dakle, i njihova će kazna doći kraju.

Prigovor 2. Nadalje, „Bog je zatvorio sve u grijeh [Vulg.: ‚nevjeru‘], da se svima smiluje“ (Rim 11,32). No Bog je zatvorio demone pod grijeh, to jest, dopustio je da budu zatvoreni. Dakle, činilo bi se da se s vremenom smiluje čak i demonima.

Prigovor 3. Nadalje, kako Anselmo kaže (Cur Deus Homo ii), „nije pravedno da Bog dopusti potpuni gubitak stvorenja koje je stvorio za sreću“. Dakle, budući da je svako razumno stvorenje stvoreno za sreću, činilo bi se nepravednim dopustiti da posve propadne.

Naprotiv, pisano je (Mt 25,41): „Idite od Mene, prokleti, u oganj vječni, koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim“. Dakle, bit će kažnjeni vječno. Nadalje, baš kao što su dobri anđeli učinjeni sretnima obraćanjem Bogu, tako su zli anđeli učinjeni nesretnima odvraćanjem od Boga. Dakle, ako nesreća zlih anđela napokon dođe kraju, sreća dobrih također će doći kraju, što je nedopustivo.

Odgovaram: kako Augustin kaže (De Civ. Dei xxi), Origen [Usp. FP, pit. 64, čl. 2] je „pogriješio držeći da će demoni napokon, po Božjem milosrđu, biti oslobođeni svoje kazne“. No tu je zabludu Crkva osudila iz dvaju razloga. Prvo, zato što je očito protivna autoritetu Svetoga pisma (Otk 20,9-10): „Đavao koji ih je zaveo bačen je u jezero ognjeno i sumporno, gdje će i Zvijer i Lažni proroci [Vulg.: ‚zvijer i lažni prorok‘, itd.] biti mučeni dan i noć u vijeke vjekova“, što je biblijski izraz za vječnost. Drugo, zato što je to mišljenje pretjerivalo s Božjim milosrđem u jednom smjeru, a obezvređivalo ga u drugom. Jer jednako bi se činilo razumnim da dobri anđeli ostanu u vječnoj sreći, i da zli anđeli budu vječno kažnjeni. Stoga, baš kao što je tvrdio da demoni i duše osuđenih imaju napokon biti oslobođeni svojih patnji, tako je tvrdio da će anđeli i duše blaženih napokon prijeći iz svojega sretnoga stanja u nesreću ovoga života.

Odgovor na 1. prigovor: Bog se, sa Svoje strane, smiluje svima. Budući da je, međutim, Njegovo milosrđe ravnano redom Njegove mudrosti, posljedica je da ono ne dopire do određenih ljudi koji sami sebe čine nedostojnima toga milosrđa, kao što čine demoni i osuđeni koji su tvrdokorni u zloći. Pa ipak možemo reći da čak i u njima Njegovo milosrđe nalazi mjesta, utoliko što bivaju kažnjeni manje nego što zaslužuju po zasluzi, ali ne tako da bi bili posve oslobođeni kazne.

Odgovor na 2. prigovor: u navedenim riječima razdioba (predikata) gleda na rodove, a ne na pojedince: tako da se tvrdnja odnosi na ljude u stanju putnika, utoliko što se smilovao i Židovima i poganima, ali ne svakom pojedinom poganinu ili svakom pojedinom Židovu.

Odgovor na 3. prigovor: Anselmo misli da to nije pravedno u smislu priličnosti Božjoj dobroti, i govori o stvorenju generički. Jer ne priliči božanskoj dobroti da cijeli rod stvorenja promaši cilj za koji je stvoren: stoga ne priliči da svi ljudi ili svi anđeli budu osuđeni. No nema razloga zašto neki ljudi ili neki anđeli ne bi propali zauvijek, jer se nakana božanske volje ispunjava u drugima koji su spašeni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.