Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 98, a. 7

Mogu li se služiti znanjem stečenim u ovome životu

Prigovor 1. Čini se da osuđeni nisu kadri služiti se znanjem koje su imali na ovome svijetu. Jer u razmatranju znanja nalazi se vrlo velika ugoda. Ali ne smijemo dopustiti da oni imaju ikakvu ugodu. Dakle, ne mogu se služiti znanjem koje su dosad imali, primjenjujući na nj svoje razmatranje.

Prigovor 2. Nadalje, osuđeni trpe veće muke od bilo kojih muka ovoga svijeta. No na ovome svijetu, kada je netko u vrlo velikoj boli, nemoguće je razmatrati ikakve spoznatljive zaključke, budući da je rastresen bolima koje trpi. Dakle, još mnogo manje netko to može činiti u paklu.

Prigovor 3. Nadalje, osuđeni su podložni vremenu. No „duljina vremena uzrok je zaborava“ (Phys. lib. iv, 13). Dakle, osuđeni će zaboraviti ono što su ovdje znali.

Naprotiv, rečeno je bogatašu koji je bio osuđen (Lk 16,25): „Sjeti se da si za života primio svoja dobra“, itd. Dakle, oni će razmatrati o stvarima koje su ovdje znali. Nadalje, spoznatljive vrste ostaju u odijeljenoj duši, kako je gore navedeno (pit. 70, čl. 2, ad 3; FP, pit. 89, čl. 5,6). Dakle, ako se njima ne bi mogli služiti, one bi ostale u njima uzalud.

Odgovaram: baš kao što u svetima zbog savršenstva njihove slave neće biti ničega osim onoga što je razlog radosti, tako u osuđenih neće biti ničega osim onoga što je predmet i uzrok žalosti; niti će išta što može pripadati žalosti nedostajati, tako da je njihova nesreća potpuna. No razmatranje određenih spoznatih stvari donosi nam radost, u nekom pogledu, ili sa strane spoznatih stvari, jer ih ljubimo, ili sa strane spoznaje, jer je prikladna i savršena. Također može postojati razlog za žalost kako sa strane spoznatih stvari, jer su teške naravi, tako i sa strane spoznaje, ako razmatramo njezinu nesavršenost; primjerice netko može razmatrati svoju manjkavu spoznaju o određenoj stvari, koju bi želio savršeno poznavati. Prema tome, u osuđenih će postojati stvarno razmatranje stvari koje su dosad znali kao predmeta žalosti, ali ne kao uzroka ugode. Jer razmatrat će i zlo koje su učinili i zbog kojega su osuđeni, i ugodna dobra koja su izgubili, te će s oba razloga trpjeti muke. Isto tako mučit će se mišlju da je znanje koje su imali o motrilačkim stvarima bilo nesavršeno, i da su propustili njegov najviši stupanj savršenstva koji su mogli steći.

Odgovor na 1. prigovor: premda je razmatranje znanja ugodno samo po sebi, po akcidentu može biti uzrok žalosti, kako je gore objašnjeno.

Odgovor na 2. prigovor: na ovome svijetu duša je sjedinjena s propadljivim tijelom, stoga je razmatranje duše ometano trpljenjem tijela. S druge strane, u budućem životu duša neće biti tako povlačena tijelom, nego ma koliko tijelo trpjelo, duša će imati najjasniji uvid u one stvari koje joj mogu biti uzrok tjeskobe.

Odgovor na 3. prigovor: vrijeme uzrokuje zaborav po akcidentu, utoliko ukoliko je gibanje čija je ono mjera uzrok promjene. No nakon sudnjega dana neće biti gibanja nebesa; stoga niti će biti moguće da zaborav proiziđe iz bilo kojega protoka vremena ma kako dugoga. Prije sudnjega dana, međutim, odijeljena duša ne mijenja se u svojem raspoloženju nebeskim gibanjem.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.