Suppl., q. 98, a. 4
Bi li željeli da i drugi budu osuđeni
Prigovor 1. Čini se da u paklu osuđeni ne bi željeli da drugi budu osuđeni koji nisu osuđeni. Jer se kaže (Lk 16,27-28) za bogataša da je molio za svoju braću, da ne bi došli „u ovo mjesto muka“. Dakle, na sličan način drugi osuđeni ne bi željeli, barem svojim prijateljima po tijelu, da budu osuđeni u paklu.
Prigovor 2. Nadalje, osuđeni nisu lišeni svojih neurednih nagnuća. No neki su od osuđenih neuredno ljubili neke koji nisu osuđeni. Dakle, oni ne bi željeli njihovo zlo, to jest da budu osuđeni.
Prigovor 3. Nadalje, osuđeni ne žele povećanje svoje kazne. No ako bi više njih bilo osuđeno, njihova bi kazna bila veća, baš kao što se radost blaženih povećava povećanjem njihova broja. Dakle, osuđeni ne žele osudu onih koji su spašeni.
Naprotiv, glosa na Iz 14,9, „ustadoše sa svojih prijestolja“, kaže: „Zli se tješe time što imaju mnogo drugova u svojoj kazni“. Nadalje, zavist vlada vrhovno u osuđenih. Dakle, oni tuguju zbog sreće blaženih i žele njihovu osudu.
Odgovaram: baš kao što će u blaženih u nebu biti najsavršenija ljubav, tako će u osuđenih biti najsavršenija mržnja. Zato, kao što će se sveti radovati u svim dobrima, tako će osuđeni tugovati zbog svih dobara. Posljedično, gledanje sreće svetih zadavat će im vrlo veliku bol; stoga je pisano (Iz 26,11): „Neka zavidni puk vidi i postidi se, i neka oganj proždre neprijatelje Tvoje“. Dakle, oni će željeti da svi dobri budu osuđeni.
Odgovor na 1. prigovor: tako će velika biti zavist osuđenih da će zavidjeti na slavi čak i svojoj rodbini, budući da su sami krajnje nesretni, jer to se događa čak i u ovome životu kada zavist poraste. Ipak, zavidjet će svojoj rodbini manje negoli drugima, i njihova bi kazna bila veća kada bi sva njihova rodbina bila osuđena, a drugi spašeni, negoli ako bi neki od njihove rodbine bili spašeni. Iz ovoga je razloga bogataš molio da njegova braća budu sačuvana od osude: jer je znao da su neki od toga sačuvani. Pa ipak, radije bi želio da njegova braća budu osuđena kao i svi ostali.
Odgovor na 2. prigovor: ljubav koja nije utemeljena na kreposti lako se gubi, osobito u zlih ljudi, kako Filozof kaže (Ethic. ix, 4). Stoga osuđeni neće očuvati svoje prijateljstvo prema onima koje su neuredno ljubili. Ipak, volja će njihova ostati opaka, jer će nastaviti ljubiti uzrok svojega neurednog ljubljenja.
Odgovor na 3. prigovor: premda povećanje broja osuđenih rezultira povećanjem kazne svakoga pojedinoga, toliko će se više njihova mržnja i zavist povećati da će više voljeti biti jače mučeni s mnogima negoli manje mučeni sami.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.