Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 98, a. 3

Bi li radije željeli ne biti nego biti

Prigovor 1. Čini se nemogućim da bi osuđeni, pravim i promišljenim razumom, željeli ne biti. Jer Augustin kaže (De Lib. Arb. iii, 7): „Razmotri koliko je veliko dobro biti; budući da i sretni i nesretni to hoće; jer biti, pa makar i biti nesretan, veća je stvar nego uopće ne biti“.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin ovako dokazuje (De Lib. Arb. iii, 8): „Davanju prednosti pretpostavlja se izbor. No ‚ne biti‘ nije podobno za izbor; budući da nema privid dobra, jer je ništa. Dakle, ne biti ne može osuđenima biti poželjnije nego ‚biti‘“.

Prigovor 3. Nadalje, veće zlo treba više izbjegavati. No „ne biti“ najveće je zlo, budući da posve uklanja dobro, tako da ne ostavlja ništa. Dakle, „ne biti“ treba više izbjegavati nego biti nesretan: i tako slijedi isti zaključak kao gore.

Naprotiv, pisano je (Otk 9,6): „U te će dane ljudi... željeti umrijeti, i smrt će bježati od njih“. Nadalje, nesreća osuđenih nadilazi svu nesreću ovoga svijeta. No kako bi izbjegli nesreću ovoga svijeta, nekima je poželjno umrijeti, stoga je pisano (Sir 41,3-4): „O smrti, dobrodošla je tvoja presuda čovjeku koji je u oskudici i onome čija snaga slabi; koji je u poodmakloj dobi i koji se brine o svemu, i malodušnome koji gubi mudrost [Vulg.: ‚strpljivost‘]“. Mnogo je više, stoga, „ne biti“ poželjno osuđenima prema njihovu promišljenom razumu.

Odgovaram: o tome da se ne bude može se razmatrati na dva načina. Prvo, u samome sebi, i tako nipošto ne može biti poželjno, budući da nema nikakva vida dobra, nego je čisto lišenje dobra. Drugo, može se razmatrati kao olakšanje od mučnoga života ili od neke nesreće: i tako „ne biti“ poprima vid dobra, budući da je „nemati zlo svojevrsno dobro“, kako Filozof kaže (Ethic. v, 1). Na taj je način bolje za osuđene ne biti nego biti nesretan. Otuda se kaže (Mt 26,24): „Bolje bi mu bilo da se taj čovjek nije ni rodio“, i (Jr 20,14): „Proklet bio dan u koji sam se rodio“, gdje Jeronimova glosa primjećuje: „Bolje je ne biti nego zlo biti“. U tom smislu osuđeni mogu pretpostaviti „ne biti“ prema svojem promišljenom razumu [Usp. FP, pit. 5, čl. 2, ad 3].

Odgovor na 1. prigovor: Augustinova se izreka ima shvatiti u smislu da je „ne biti“ podobno za izbor ne u samome sebi nego po akcidentu, kao ono što dokida nesreću. Jer kada se navodi da „biti“ i „živjeti“ svi naravno žele, ne smijemo to uzeti kao primjenjivo na zao i iskvaren život, i život nesreće, kako Filozof kaže (Ethic. ix, 4), nego apsolutno.

Odgovor na 2. prigovor: Nepostojanje je podobno za izbor ne u samome sebi, nego samo po akcidentu, kako je već rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: premda je „ne biti“ vrlo zlo, utoliko što uklanja biće, vrlo je dobro utoliko što uklanja nesreću, koja je najveće od zala, i tako se daje prednost „ne biti“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.