Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 96, a. 7

Pripada li naučiteljima

Prigovor 1. Čini se da aureola ne pripada naučiteljima. Jer svaka nagrada koja će se imati u budućem životu odgovarat će nekom činu kreposti. No propovijedanje ili poučavanje nije čin kreposti. Dakle, aureola ne pripada poučavanju ili propovijedanju.

Prigovor 2. Nadalje, poučavanje i propovijedanje rezultat su učenja i bivanja poučenim. No stvari koje se nagrađuju u budućem životu čovjek ne stječe učenjem, budući da ne zaslužujemo svojim naravnim i stečenim darovima. Dakle, nikakva se aureola neće zaslužiti u budućem životu za poučavanje i propovijedanje.

Prigovor 3. Nadalje, uzvišenje u budućem životu odgovara poniženju u sadašnjem životu, jer „tko se ponizuje, uzvisit će se“ (Mt 23,12). No nema poniženja u poučavanju i propovijedanju, štoviše oni su prigode oholosti; jer glosa na Mt 4,5, „Tada Ga đavao povede“, kaže da „đavao zavodi mnoge koji su napuhani čašću učiteljske stolice“. Dakle, činilo bi se da aureola ne pripada propovijedanju i poučavanju.

Naprotiv, glosa na Ef 1,18-19, „Da biste znali... koja je izvanredna veličina“, itd., kaže: „Sveti će naučitelji imati porast slave iznad onoga što svi imaju zajedničko“. Dakle, itd. Nadalje, glosa na Pj 8,12, „Moj je vinograd preda mnom“, kaže: „On opisuje osobitu nagradu koju je pripravio Svojim naučiteljima“. Dakle, naučitelji će imati osobitu nagradu: a mi to nazivamo aureolom.

Odgovaram: baš kao što djevičanstvom i mučeništvom osoba zadobiva najsavršeniju pobjedu nad tijelom i svijetom, tako se i najsavršenija pobjeda zadobiva nad đavlom, kada netko ne samo da odbija popustiti đavolskim napadima, nego ga i izgoni, ne samo iz sebe samoga, nego i iz drugih. To se pak čini propovijedanjem i poučavanjem: stoga aureola pripada propovijedanju i poučavanju, baš kao i djevičanstvu i mučeništvu. Niti možemo prihvatiti, kako neki tvrde, da pripada samo prelatima, koji su mjerodavni propovijedati i poučavati po snazi svoje službe, nego pripada svima koji zakonito vrše taj čin. Niti pripada prelatima, premda imaju službu propovijedanja, osim ako stvarno ne propovijedaju, budući da vijenac ne pripada habitusu, nego stvarnoj borbi, prema 2 Tim 2,5: „Tko se natječe, ne ovjenčava se [Vulg.: ‚nije ovjenčan‘] ako se zakonito ne natječe“.

Odgovor na 1. prigovor: propovijedanje i poučavanje čini su kreposti, naime milosrđa, stoga se ubrajaju među duhovna djela milosrđa [Usp. SS, pit. 32, čl. 2].

Odgovor na 2. prigovor: premda je sposobnost za propovijedanje i poučavanje ponekad ishod učenja, vršenje poučavanja dolazi od volje, koja je uobličena ljubavlju koju Bog ulijeva: i tako njezin čin može biti zaslužan.

Odgovor na 3. prigovor: uzvišenje u ovom životu ne umanjuje nagradu drugoga života, osim za onoga tko traži vlastitu slavu iz toga uzvišenja: dok onaj tko to uzvišenje preokrene na korist drugih stječe time nagradu za sebe. Ipak, kada se navodi da aureola pripada poučavanju, to treba shvatiti o poučavanju o stvarima koje pripadaju spasenju, kojim se poučavanjem đavao izgoni iz srdaca ljudi, kao svojevrsnim duhovnim oružjem, o kojem se kaže (2 Kor 10,4): „Oružje našega vojovanja nije tjelesno, nego duhovno [Vulg.: ‚nego silno Bogu‘]“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.