Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 96, a. 2

Razlikuju li se od ploda

Prigovor 1. Čini se da se aureola ne razlikuje od ploda. Jer različite nagrade ne pripadaju istoj zasluzi. No aureola i stostruki plod odgovaraju istoj zasluzi, prema glosi na Mt 13,8, „neki stostruko“. Dakle, aureola je isto što i plod.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže (De Virgin xlv) da „stostruki plod pripada mučenicima, a također i djevicama“. Dakle, plod je nagrada zajednička djevicama i mučenicima. No i aureola pripada njima. Dakle, aureola je isto što i plod.

Prigovor 3. Nadalje, samo su dvije nagrade u blaženstvu, naime bitna i akcidentalna koja se dodaje bitnoj. No ono što se dodaje bitnoj nagradi naziva se aureolom, kao što se dokazuje navodom (Izl 25,25) da se mali vijenac [aureola] dodaje vijencu. Ali plod nije bitna nagrada, jer bi u tom slučaju pripadao svim blaženima. Dakle, on je isto što i aureola.

Naprotiv, stvari koje se ne dijele na isti način nisu iste naravi. No plod i aureola ne dijele se na isti način, budući da se aureola dijeli na aureolu djevica, mučenika i naučitelja: dok se plod dijeli na plod oženjenih, udovica i djevica. Dakle, plod i aureola nisu isto. Nadalje, ako bi plod i aureola bili isto, aureola bi pripadala svakome komu pripada plod. Ali to je očito neistinito, budući da plod pripada udovištvu, dok aureola ne pripada. Dakle, itd.

Odgovaram: metaforički izrazi mogu se uzeti na različite načine, prema tome kako nalazimo sličnosti s različitim svojstvima stvari iz koje je uzeta usporedba. Budući da se plod, strogo govoreći, primjenjuje na tvarnim stvarima rođenima iz zemlje, mi ga različito rabimo u duhovnom smislu, s obzirom na različita stanja koja se nalaze u tvarnim plodovima. Jer tvarni plod ima slatkoću kojom osvježava utoliko ukoliko ga čovjek rabi: nadalje, to je posljednja stvar do koje dopire djelovanje naravi: k tomu, to je ono što ratarstvo iščekuje kao rezultat sijanja ili bilo kojega drugog postupka. Prema tome, plod se u duhovnom smislu uzima ponekad za ono što osvježava kao konačni cilj: i prema tom značenju za nas se kaže da savršeno uživamo [frui] Boga u nebu, a nesavršeno na putu. Iz ovoga značenja imamo uživanje koje je miraz: ali ne govorimo o plodu u tom smislu sada. Ponekad plod duhovno označava ono što samo osvježava, premda nije konačni cilj; i tako se kreposti nazivaju plodovima, utoliko što „one osvježavaju um istinskom slatkoćom“, kako kaže Ambrozije [De Parad. xiii]. U tom se smislu plod uzima (Gal 6,22): „Plod je Duha ljubav, radost“, itd. Niti je to opet smisao u kojemu sada govorimo o plodu; jer smo o tome već raspravljali [Usp. FS, pit. 70, čl. 1, ad 2]. Možemo, međutim, uzeti duhovni plod u drugom smislu, po sličnosti s tvarnim plodom, utoliko što je tvarni plod dobitak koji se očekuje od truda ratarstva: tako da plodom nazivamo onu nagradu koju čovjek stječe svojim trudom u ovom životu: i tako se svaka nagrada koju ćemo svojim trudovima steći za budući život naziva „plodom“. U tom se smislu plod uzima (Rim 6,22): „Imate plod svoj za posvećenje, a svršetak život vječni“. Ipak, ni u tom smislu ne govorimo o plodu sada, nego raspravljamo o plodu kao proizvodu sjemena: jer u tom smislu Gospodin naš govori o plodu (Mt 13,23), gdje dijeli plod na tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk. Naime, plod je proizvod sjemena utoliko što je sjemena snaga kadra preobraziti sokove tla u vlastitu narav; i što je ta snaga djelotvornija, a tlo bolje pripremljeno, to će obilniji plod uslijediti. Duhovno sjeme koje je posijano u nama jest Riječ Božja: stoga, što se netko više preobražava u duhovnu narav povlačeći se od tjelesnih stvari, to je veći plod Riječi u njemu. Prema tome, plod Riječi Božje razlikuje se od auree i aureole po tome što se „aurea“ sastoji u radosti koju netko ima u Bogu, a „aureola“ u radosti koju netko ima u savršenstvu svojih djela, dok se „plod“ sastoji u radosti koju radnik ima u svojem vlastitom raspoloženju s obzirom na stupanj duhovnosti do kojega je dospio po sjemenu Riječi Božje. Neki, međutim, razlikuju aureolu i plod govoreći da aureola pripada borcu, prema 2 Tim 2,5: „Tko se natječe, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe“; dok plod pripada trudbeniku, prema izreci Mudr 3,15: „Plod je dobrih napora slavan“. Drugi opet kažu da „aurea“ gleda na obraćenje Bogu, dok „aureola“ i „plod“ gledaju na stvari usmjerene na cilj; pa ipak tako da plod gleda radije na volju, a aureola na tijelo. Budući da su, međutim, trud i borba u istom subjektu i oko istoga predmeta, i budući da nagrada tijela ovisi o nagradi duše, ova bi objašnjenja razlike između ploda, auree i aureole uključivala samo pojmovnu razliku: a to ne može biti, budući da se plod dodjeljuje nekima kojima se ne dodjeljuje nikakva aureola.

Odgovor na 1. prigovor: nema ničega neprikladnog ako različite nagrade odgovaraju istoj zasluzi prema različitim stvarima koje se u njoj nalaze. Stoga djevičanstvu odgovara aurea utoliko što se djevičanstvo čuva radi Boga po zapovijedi ljubavi; aureola, utoliko što je djevičanstvo djelo savršenstva koje ima značaj znamenite pobjede; a plod, utoliko što djevičanstvom netko stječe određenu duhovnost povlačeći se od tjelesnih stvari.

Odgovor na 2. prigovor: plod, prema pravom značenju kako o njemu sada govorimo, ne označava nagradu zajedničku mučeništvu i djevičanstvu, nego onu koja odgovara trima stupnjevima uzdržljivosti. Ova glosa koja navodi da stostruki plod odgovara mučenicima uzima plod u širokom smislu, prema kojemu se svaka nagrada naziva plodom, pri čemu stostruki plod označava nagradu koja pripada bilo kojim savršenim djelima.

Odgovor na 3. prigovor: premda je aureola akcidentalna nagrada dodana bitnoj nagradi, ipak svaka akcidentalna nagrada nije aureola, nego samo ona koja je dodijeljena djelima savršenstva, kojima se čovjek ponajviše suobličuje Kristu u postizanju savršene pobjede. Stoga nije neprikladno da druga akcidentalna nagrada, koja se naziva plodom, pripada ponekad povlačenju od tjelesnoga života.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.