Suppl., q. 96, a. 13
Ima li netko istu aureolu u višem stupnju negoli drugi
Prigovor 1. Čini se da netko nema aureolu bilo djevičanstva, bilo mučeništva, bilo nauka savršenije negoli netko drugi. Jer stvari koje su dosegle svoju granicu nisu podložne pojačanju ili slabljenju. No aureola pripada djelima koja su dosegla granicu svojega savršenstva. Dakle, aureola nije podložna pojačanju ili slabljenju.
Prigovor 2. Nadalje, djevičanstvo nije podložno tome da bude više ili manje, budući da označava svojevrsno lišenje; a lišenja nisu podložna pojačanju ili slabljenju. Dakle, niti nagrada djevičanstva, to jest djevina aureola, ne prima pojačanje ili slabljenje.
Naprotiv, aureola se dodaje aurei. No aurea je jača u jednome negoli u drugome. Dakle, i aureola je.
Odgovaram: budući da je zasluga na neki način uzrok nagrade, nagrade se nužno moraju razlikovati prema tome kako se zasluge razlikuju: jer pojačanje ili slabljenje neke stvari slijedi iz pojačanja ili slabljenja njezina uzroka. No zasluga aureole može biti veća ili manja: stoga i aureola može biti veća ili manja. Moramo međutim uočiti da se zasluga aureole može pojačati na dva načina: prvo, sa strane svojega uzroka, drugo, sa strane djela. Jer može se dogoditi da postoje dvije osobe od kojih jedna, iz manje ljubavi, podnosi veće muke mučeništva, ili je postojanija u propovijedanju, ili se pak više povlači od tjelesnih užitaka. Prema tome, pojačanje ne aureole, nego auree, odgovara pojačanju zasluge izvedene iz njezina korijena; dok pojačanje aureole odgovara pojačanju zasluge izvedene iz vrste čina. Posljedično, moguće je da onaj tko manje zaslužuje u mučeništvu s obzirom na svoju bitnu nagradu primi veću aureolu za svoje mučeništvo.
Odgovor na 1. prigovor: zasluge kojima pripada aureola ne dostižu granicu svojega savršenstva jednostavno, nego prema svojoj vrsti: baš kao što je vatra specifično najsuptilnije od tijela. Stoga ništa ne priječi da jedna aureola bude izvrsnija od druge, baš kao što je jedna vatra suptilnija od druge.
Odgovor na 2. prigovor: djevičanstvo jednoga može biti veće od djevičanstva drugoga zbog većega povlačenja od onoga što je protivno djevičanstvu: tako da se za djevičanstvo kaže da je veće u onoga tko više izbjegava prigode pokvarenosti. Jer na taj se način lišenja mogu povećavati, kao kada se za čovjeka kaže da je slijepiji ako je dalje udaljen od posjedovanja vida.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.