Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 96, a. 10

Pripada li ljudskome tijelu

Prigovor 1. Čini se da aureola pripada i tijelu. Jer bitna je nagrada veća od akcidentalne. No mirazi koji pripadaju bitnoj nagradi nisu samo u duši nego i u tijelu. Dakle, postoji i aureola koja pripada akcidentalnoj nagradi.

Prigovor 2. Nadalje, kazna u duši i tijelu odgovara grijehu počinjenom putem tijela. Dakle, nagrada i u duši i u tijelu pripada zasluzi stečenoj putem tijela. No aureola se zaslužuje po djelima tijela. Dakle, aureola također pripada tijelu.

Prigovor 3. Nadalje, određena punina kreposti zasjat će u tijelima mučenika, i vidjet će se u njihovim tjelesnim ožiljcima: stoga Augustin kaže (De Civ. Dei xxii): „Osjećamo neopisivu ljubav prema blaženim mučenicima tako da želimo vidjeti u tom kraljevstvu ožiljke rana na njihovim tijelima, koje su nosili za ime Kristovo. Doista ćemo ih možda vidjeti, jer ih to neće učiniti manje lijepima, nego slavnijima. Određena će ljepota zasjati u njima, ljepota, premda u tijelu, ipak ne od tijela nego od kreposti“. Dakle, činilo bi se da je mučenikova aureola također u njegovu tijelu; i na sličan način aureole drugih.

Naprotiv, duše koje su sada u nebu imaju aureole; a ipak nemaju tijelo. Dakle, pravi subjekt aureole je duša, a ne tijelo. Nadalje, svaka je zasluga od duše. Dakle, cijela bi nagrada trebala biti u duši.

Odgovaram: strogo govoreći, aureola je u umu: budući da je to radost u djelima kojima pripada aureola. Ali baš kao što iz radosti u bitnoj nagradi, koja je aurea, proizlazi određena ljepota u tijelu, koja je slava tijela, tako iz radosti u aureoli proizlazi određena tjelesna ljepota: tako da je aureola poglavito u umu, ali svojevrsnim prelijevanjem sja u tijelu. To je dostatno za odgovore na prigovore. Mora se, međutim, uočiti da se ljepota ožiljaka koja će se pojaviti u tijelima mučenika ne može nazvati aureolom, budući da će neki od mučenika imati aureolu u kojoj se takvi ožiljci neće pojaviti, primjerice oni koji su pogubljeni utapanjem, izgladnjivanjem ili tamničkim čamotinjama.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.