Suppl., q. 95, a. 2
Razlikuje li se dar od blaženstva
Prigovor 1. Čini se da je miraz isto što i blaženstvo. Jer kako je vidljivo iz definicije miraza (čl. 1), miraz je „vječni ures tijela i duše u vječnoj sreći“. No sreća duše njezin je ures. Dakle, blaženstvo je miraz.
Prigovor 2. Nadalje, miraz označava nešto čime se sjedinjenje zaručnice i zaručnika čini ugodnim. No takvo je blaženstvo u duhovnom braku. Dakle, blaženstvo je miraz.
Prigovor 3. Nadalje, prema Augustinu (In Ps 93) gledanje je „sva bit blaženstva“. No gledanje se ubraja u jedan od miraza. Dakle, blaženstvo je miraz.
Prigovor 4. Nadalje, uživanje pruža sreću. No uživanje je miraz. Dakle, miraz pruža sreću i tako je blaženstvo miraz.
Prigovor 5. Nadalje, prema Boetiju (De Consol. iii), „blaženstvo je stanje usavršeno skupom svih dobara“. No stanje se blaženih usavršava mirazima. Dakle, mirazi su dio blaženstva.
Naprotiv, mirazi se daju bez zasluga: dok se blaženstvo ne daje, nego se dosuđuje kao uzdarje za zasluge. Dakle, blaženstvo nije miraz. Nadalje, blaženstvo je samo jedno, dok je miraza više. Dakle, blaženstvo nije miraz. Nadalje, blaženstvo je u čovjeku prema onome što je u njemu glavno (Ethic. x, 7): dok je miraz određen i za tijelo. Dakle, miraz i blaženstvo nisu isto.
Odgovaram: o ovom pitanju postoje dva mišljenja. Jer neki kažu da su blaženstvo i miraz u stvarnosti isto, ali se razlikuju u vidu: jer miraz gleda na duhovni brak između Krista i duše, dok blaženstvo ne gleda. No čini se da to ne stoji, budući da se blaženstvo sastoji u djelovanju, dok miraz nije djelovanje, nego kakvoća ili raspoloženje. Stoga prema drugima treba reći da se blaženstvo i miraz razlikuju čak i u stvarnosti, pri čemu je blaženstvo samo savršeno djelovanje kojim se duša sjedinjuje s Bogom, dok su mirazi habitusi ili raspoloženja ili bilo koje druge kakvoće usmjerene na to isto savršeno djelovanje, tako da su oni usmjereni na blaženstvo umjesto da budu u njemu kao njegovi dijelovi.
Odgovor na 1. prigovor: blaženstvo, strogo govoreći, nije ures duše, nego nešto što proizlazi iz uresa duše; budući da je ono djelovanje, dok je njezin ures određena ljepota samih blaženih.
Odgovor na 2. prigovor: blaženstvo nije usmjereno na sjedinjenje, nego je samo sjedinjenje duše s Kristom. To je sjedinjenje po djelovanju, dok su mirazi darovi koji raspolažu za to isto sjedinjenje.
Odgovor na 3. prigovor: gledanje se može uzeti na dva načina. Prvo, u činu, to jest za sam čin gledanja; i tako gledanje nije miraz, nego samo blaženstvo. Drugo, može se uzeti habitualno, to jest za habitus kojim se taj čin izvodi, naime jasnoću slave, kojom je duša odozgor prosvijetljena da gleda Boga: i tako je ono miraz i načelo blaženstva, ali ne samo blaženstvo. Isti se odgovor primjenjuje na 4. prigovor.
Odgovor na 5. prigovor: blaženstvo je zbroj svih dobara ne kao da bi ona bila bitni dijelovi blaženstva, nego kao na neki način usmjerena na blaženstvo, kako je gore navedeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.