Suppl., q. 91, a. 5
Hoće li životinje i biljke ostati
Prigovor 1. Čini se da će biljke i životinje ostati u ovoj obnovi. Jer elementi ne bi trebali biti lišeni ničega što pripada njihovu uresu. No za elemente se kaže da su urešeni životinjama i biljkama [Usp. Post 1,11-25]. Dakle, one neće biti uklonjene u ovoj obnovi.
Prigovor 2. Nadalje, baš kao što su elementi služili čovjeku, tako su služile i životinje, biljke i mineralna tijela. No zbog te službe elementi će se proslaviti. Dakle, i životinje i biljke i mineralna tijela bit će jednako tako proslavljeni.
Prigovor 3. Nadalje, svemir će ostati nesavršen ako se ukloni išta što pripada njegovoj savršenosti. No vrste životinja, biljaka i mineralnih tijela pripadaju savršenosti svemira. Budući da onda ne smijemo reći da će svijet ostati nesavršen kada se obnovi, čini se da bismo trebali tvrditi da će biljke i životinje ostati.
Prigovor 4. Nadalje, životinje i biljke imaju plemenitiji oblik od elemenata. No svijet će se, pri ovoj konačnoj obnovi, promijeniti na bolje. Dakle, životinje i biljke trebale bi ostati radije nego elementi, budući da su plemenitije.
Prigovor 5. Nadalje, neprikladno je tvrditi da će naravni apetit biti uzaludan. No po svojemu naravnom apetitu životinje i biljke žele biti zauvijek, ako doista ne glede jedinke, barem glede vrste: a tomu je cilju usmjereno njihovo neprestano nastajanje (De Generat. ii). Dakle, neprikladno je reći da će te vrste naposljetku prestati postojati.
Naprotiv, ako biljke i životinje trebaju ostati, ili će ostati sve, ili neke od njih. Ako sve, onda će nerazumne životinje, koje su prethodno uginule, morati ponovno ustati baš kao što će ljudi ponovno ustati. Ali to se ne može tvrditi, jer budući da njihov oblik odlazi u ništa, one ne mogu ponovno preuzeti taj isti istovjetni oblik. S druge strane, ako ne sve, nego neke od njih ostanu, budući da nema više razloga da jedna od njih ostane zauvijek radije nego druga, čini se da nijedna od njih neće ostati. No što god ostane nakon što se svijet obnovi, ostat će zauvijek, jer će nastajanje i propadanje biti dokinuti. Dakle, biljke i životinje posve će prestati postojati nakon obnove svijeta. Nadalje, prema Filozofu (De Generat. ii), vrste životinja, biljaka i sličnih raspadljivih stvari ne ovjekovječuju se osim trajanjem nebeskoga gibanja. No ono će tada prestati. Dakle, bit će nemoguće da se te vrste ovjekovječe. Nadalje, ako cilj prestane, trebale bi prestati i one stvari koje su usmjerene k cilju. No životinje i biljke bile su načinjene za uzdržavanje ljudskoga života; stoga je pisano (Post 9,3): „Kao što sam vam dao zeleno bilje, tako vam predajem sve [Vulg.: ‚sve sam vam to predao‘]“. Dakle, kada čovjekov životinjski život prestane, životinje i biljke trebale bi prestati. No nakon ove obnove životinjski će život prestati u čovjeku. Dakle, ni biljke ni životinje ne bi trebale ostati.
Odgovaram: budući da će obnova svijeta biti radi čovjeka, slijedi da bi trebala biti suobličena obnovi čovjeka. No time što će se obnoviti, čovjek će prijeći iz stanja raspadljivosti u neraspadljivost i u stanje vječnoga počinka, stoga je pisano (1 Kor 15,53): „Jer treba da se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost“; te će se posljedično svijet obnoviti na takav način da odbaci svaku raspadljivost i ostane zauvijek u počinku. Stoga će biti nemoguće da išta bude subjekt te obnove, osim ako nije subjekt neraspadljivosti. No takva su nebeska tijela, elementi i čovjek. Jer nebeska su tijela po samoj svojoj naravi neraspadljiva i glede svoje cjeline i glede svojega dijela: elementi su raspadljivi glede svojih dijelova, ali neraspadljivi kao cjelina: dok su ljudi raspadljivi i u cjelini i u dijelu, ali to je od strane njihove tvari, a ne od strane njihova oblika, razumne duše naime, koja će ostati neraspadljiva nakon raspadanja čovjeka. S druge strane, nerazumne životinje, biljke i minerali, te sva miješana tijela, raspadljivi su i u svojoj cjelini i u svojim dijelovima, i od strane svoje tvari koja gubi svoj oblik, i od strane svojega oblika koji ne ostaje u činu; te tako ni na koji način nisu subjekti neraspadljivosti. Stoga ona neće ostati u ovoj obnovi, nego samo one stvari koje smo gore spomenuli.
Odgovor na 1. prigovor: za ova se tijela kaže da urešuju elemente, utoliko ukoliko se opće djelatne i trpne sile koje su u elementima primjenjuju na posebna djelovanja: stoga ona urešuju elemente u njihovu djelatnome i trpnome stanju. Ali to stanje neće ostati u elementima: stoga nema potrebe da životinje ili biljke ostanu.
Odgovor na 2. prigovor: ni životinje ni biljke niti bilo koja druga tijela nisu ništa zaslužile svojim služenjem čovjeku, budući da im nedostaje slobodna volja. Međutim, za stanovita se tijela kaže da bivaju nagrađena utoliko ukoliko je čovjek zaslužio da se obnove one stvari koje su prilagođene da budu obnovljene. Ali biljke i životinje nisu prilagođene za obnovu neraspadljivosti, kako je gore rečeno. Stoga iz toga samog razloga čovjek nije zaslužio da se one obnove, budući da nitko ne može zaslužiti za drugoga, ili čak za samoga sebe, ono što drugi ili on sam nije sposoban primiti. Stoga, čak i pod pretpostavkom da su nerazumne životinje zaslužile služeći čovjeku, ne bi slijedilo da se imaju obnoviti.
Odgovor na 3. prigovor: baš kao što se nekoliko vrsta savršenosti pripisuje čovjeku (jer postoji savršenost stvorene naravi i savršenost proslavljene naravi), tako postoji i dvojaka savršenost svemira, jedna koja odgovara ovome stanju promjenjivosti, druga koja odgovara stanju buduće obnove. No biljke i životinje pripadaju njegovoj savršenosti prema sadašnjemu stanju, a ne prema stanju ove obnove, budući da nisu sposobne za nju.
Odgovor na 4. prigovor: premda su životinje i biljke s obzirom na stanovite druge poglede plemenitije od elemenata, elementi su plemenitiji u odnosu na neraspadljivost, kako je gore objašnjeno [Usp. pit. 74, čl. 1, ad 3].
Odgovor na 5. prigovor: naravna želja za bivanjem zauvijek koja se nalazi u životinjama i biljkama mora se shvatiti s obzirom na gibanje neba, tako da one mogu nastaviti postojati dokle god traje gibanje neba: budući da ne može postojati apetit za time da učinak traje dulje od svojega uzroka. Stoga, ako pri prestanku gibanja u prvome pokretnom tijelu biljke i životinje prestanu postojati s obzirom na svoju vrstu, ne slijedi da je naravni apetit uzaludan.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.