Suppl., q. 91, a. 4
Hoće li elementi primiti dodatni sjaj
Prigovor 1. Čini se da se elementi neće obnoviti primanjem neke vrste sjaja. Jer baš kao što je svjetlost kakvoća svojstvena nebeskome tijelu, tako su toplo i hladno, vlažno i suho kakvoće svojstvene elementima. Dakle, kao što se nebo obnavlja povećanjem sjaja, tako bi se i elementi trebali obnoviti povećanjem djelatnih i trpnih kakvoća.
Prigovor 2. Nadalje, rijetkost i gustoća kakvoće su elemenata, a elementi pri ovoj obnovi neće biti lišeni njih. No čini se da su rijetkost i gustoća elemenata zapreka sjaju, budući da svijetlo tijelo mora biti zgušnjeno, iz kojega se razloga čini da je rijetkost zraka nespojiva sa sjajem, a na sličan način i gustoća zemlje koja je zapreka prozirnosti. Dakle, nemoguće je da se elementi obnove dodavanjem sjaja.
Prigovor 3. Nadalje, slaže se da će osuđeni biti u zemlji. Ipak, oni će biti u tami ne samo unutarnjoj nego i vanjskoj. Dakle, zemlja u ovoj obnovi neće biti obdarena sjajem, niti iz istoga razloga ostali elementi.
Prigovor 4. Nadalje, povećanje sjaja u elementima uključuje povećanje topline. Ako dakle pri ovoj obnovi sjaj elemenata bude veći nego što je sada, njihova će toplina isto tako biti veća; i tako bi se činilo da će se promijeniti iz svojih naravnih kakvoća, koje su u njima prema utvrđenoj mjeri: a to je apsurdno.
Prigovor 5. Nadalje, dobro svemira koje se sastoji u redu i skladu dijelova izvrsnije je od dobra bilo kojega pojedinog stvorenja. Ali ako se jedno stvorenje poboljša, dobro se svemira dokida, budući da više neće biti istoga sklada. Dakle, ako bi elementarna tijela, koja bi prema svojemu naravnom stupnju u svemiru trebala biti lišena sjaja, bila obdarena sjajem, savršenost bi se svemira time prije umanjila nego povećala.
Naprotiv, pisano je (Otk 21,1): „I vidjeh novo nebo i novu zemlju“. No nebo će se obnoviti povećanjem sjaja. Dakle, zemlja i isto tako drugi elementi također će se tako obnoviti. Nadalje, niža su tijela, poput viših, za čovjekovu korist. No tjelesno će stvorenje biti nagrađeno za svoje služenje čovjeku, kako Ambrozijeva glosa, čini se, kaže na Rim 8,22, „Svako stvorenje uzdiše“, i Jeronimova glosa na Iz 30,26, „I svjetlost će mjesečeva biti“ itd. Dakle, elementi će se proslaviti kao i nebeska tijela. Nadalje, čovjekovo je tijelo sastavljeno od elemenata. Dakle, elementarne čestice koje su u čovjekovu tijelu bit će proslavljene dodavanjem sjaja kada čovjek bude proslavljen. No dolikuje da cjelina i dio imaju isti raspored. Dakle, dolikuje da i sami elementi budu obdareni sjajem.
Odgovaram: baš kao što postoji stanoviti red između nebeskih duhova i zemaljskih ili ljudskih duhova, tako postoji red između nebeskih tijela i zemaljskih tijela. Budući da je dakle tjelesno stvorenje načinjeno radi duhovnoga i njime se upravlja, slijedi da se s tjelesnim stvarima postupa slično kao s duhovnim stvarima. No u ovome konačnom dovršenju stvari niži će duhovi primiti svojstva viših duhova, jer će ljudi biti kao anđeli na nebu (Mt 22,30): a to će se postići podjeljivanjem najvišega stupnja savršenosti onome u čemu se ljudski duh slaže s anđeoskim. Stoga, na sličan način, budući da se niža tijela ne slažu s nebeskim tijelima osim u naravi svjetlosti i prozirnosti (De Anima ii), slijedi da se niža tijela imaju usavršiti ponajviše glede sjaja. Stoga će svi elementi biti zaodjeveni stanovitim sjajem, ne jednako, međutim, nego prema svojemu načinu: jer se kaže da će zemlja na svojoj vanjskoj površini biti prozirna poput stakla, voda poput kristala, zrak poput neba, oganj poput svjetlila nebeskih.
Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno (čl. 1), obnova je svijeta usmjerena k tome da čovjek čak i svojim osjetilima može tako reći vidjeti Božanstvo po očitim znakovima. No najduhovnije i najsuptilnije od naših osjetila jest vid. Posljedično, sva niža tijela trebaju se poboljšati, ponajviše glede vidljivih kakvoća čije je načelo svjetlost. S druge strane, elementarne se kakvoće odnose na opip, koji je najtvarskije od osjetila, a prekomjernost njihove oprečnosti više je neugodna nego ugodna; dok će prekomjernost svjetlosti biti ugodna, budući da nema nikakve oprečnosti, osim zbog slabosti u organu, kakve tada neće biti.
Odgovor na 2. prigovor: zrak će biti svijetao, ne kao da izbacuje zrake, nego kao prosvijetljena prozirnost; dok zemlja, premda je neprozirna zbog nedostatka svjetlosti, ipak će božanskom moći njezina površina biti zaodjevena slavom sjaja, bez štete po njezinu gustoću.
Odgovor na 3. prigovor: zemlja se neće proslaviti sjajem u paklenim predjelima; nego će umjesto te slave taj dio zemlje imati razumne duhove ljudi i zloduha koji su, premda slabi zbog grijeha, ipak nadmoćni bilo kojoj tjelesnoj kakvoći po dostojanstvu svoje naravi. Ili možemo reći da će, premda se čitava zemlja proslavi, opaki ipak biti u vanjskoj tami, budući da im čak ni oganj pakleni, dok će za njih svijetliti u jednome pogledu, neće moći svijetliti u drugome.
Odgovor na 4. prigovor: ovaj će sjaj biti u tim tijelima baš kao što je u nebeskim tijelima, u kojima ne uzrokuje toplinu, jer će ta tijela tada biti nepromjenjiva, kao što su nebeska tijela sada.
Odgovor na 5. prigovor: red se svemira neće ukinuti poboljšanjem elemenata, jer će se i svi drugi dijelovi također poboljšati, te će tako isti sklad ostati.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.