Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 89, a. 7

Hoće li se ikome od opakih suditi

Prigovor 1. Čini se da se nikome od opakih neće suditi. Jer baš kao što je osuda sigurna u slučaju nevjernika, tako je i u slučaju onih koji umiru u smrtnome grijehu. No izjavljuje se zbog sigurnosti osude (Iv 3,18): „Tko ne vjeruje, već je osuđen“. Dakle, na sličan se način ni drugim grešnicima neće suditi.

Prigovor 2. Nadalje, glas je Sudčev najstrašniji onima koji su osuđeni Njegovim sudom. No prema tekstu Sent. iv, D, 47 i riječima Grgura (Moral. xxvi) „Sudac se neće obraćati nevjernicima“. Ako bi se dakle obratio vjernicima koji trebaju biti osuđeni, nevjernici bi izvukli korist iz svoje nevjere, što je apsurdno.

Naprotiv, čini se da se svima opakima ima suditi, jer će svi opaki biti osuđeni na kaznu prema stupnju svoje krivnje. No to se ne može učiniti bez sudske presude. Dakle, svima će se opakima suditi.

Odgovaram: sud glede osude na kaznu za grijeh tiče se svih opakih, dok se sud glede rasprave o zaslugama tiče samo vjernika. Jer u nevjernicima nedostaje temelj vjere, bez kojega su sva kasnija djela lišena savršenosti prave nakane, tako da u njima nema primjese dobrih i zlih djela ili zasluga koje zahtijevaju raspravu. Ali vjernici u kojima temelj vjere ostaje imaju barem pohvalan čin vjere, koji, premda bez ljubavi nije zaslužan, ipak je sam po sebi usmjeren na zaslugu, te će posljedično oni biti podvrgnuti raspravi o zaslugama. Posljedično, vjernicima koji su se barem ubrajali u građane Grada Božjega sudit će se kao građanima, te presuda smrti nad njima neće biti donesena bez rasprave o njihovim zaslugama; dok će nevjernici biti osuđeni kao neprijatelji, koje je među ljudima običaj zatrti bez rasprave o njihovim zaslugama.

Odgovor na 1. prigovor: premda je sigurno da će oni koji umru u smrtnome grijehu biti osuđeni, ipak budući da imaju primjesu stanovitih stvari povezanih s dobrim zasluživanjem, dolikuje, radi očitovanja božanske pravednosti, da njihove zasluge budu podvrgnute raspravi, kako bi postalo jasno da su s pravom prognani iz grada svetih, čijim su se građanima izvana činili.

Odgovor na 2. prigovor: razmatrane pod ovim posebnim vidom riječi upućene vjernicima koji trebaju biti osuđeni neće biti strašne, jer će u njima otkriti stanovite stvari koje su im ugodne, koje će biti nemoguće naći u nevjernicima, budući da „bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu“ (Heb 11,6). No presuda osude koja će biti donesena nad svima njima bit će strašna svima njima. Dokaz u suprotnome smislu razmatrao je sud uzvraćanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.