Suppl., q. 89, a. 4
Hoće li zlodusi izvršavati Sudčevu presudu nad osuđenima
Prigovor 1. Čini se da zlodusi neće izvršavati presudu Sudca nad osuđenima nakon sudnjega dana. Jer, prema Apostolu (1 Kor 15,24): „On će tada uništiti [Vulg.: ‚Kada uništi‘, itd.] svako vrhovništvo, i svaku vlast i silu“. Dakle, svako će prvenstvo tada prestati. No izvršavanje Sudčeve presude uključuje neku vrstu prvenstva. Dakle, nakon sudnjega dana zlodusi neće izvršavati Sudčevu presudu.
Prigovor 2. Nadalje, zlodusi su sagriješili teže od ljudi. Dakle, nije pravedno da zloduha muče ljude.
Prigovor 3. Nadalje, baš kao što zlodusi predlažu ljudima zle stvari, tako dobri anđeli predlažu dobre stvari. No dužnost dobrih anđela neće biti nagrađivati dobre, nego će to činiti Bog, neposredno po sebi samome. Dakle, ni dužnost zloduhâ neće biti kažnjavati opake.
Naprotiv, grešnici su se podložili đavlu griješeći. Dakle, pravedno je da mu budu podloženi u svojim kaznama, te da ih on, tako reći, kažnjava.
Odgovaram: Učitelj u tekstu Sent. iv, D, 47 navodi dva mišljenja o ovome pitanju, od kojih se oba čine suglasna s božanskom pravednošću, jer pravedno je da čovjek bude podložen đavlu zato što je sagriješio, a ipak je nepravedno da demon bude nad njim. Prema tome, mišljenje koje drži da nakon sudnjega dana zlodusi neće biti postavljeni nad ljude kako bi ih kažnjavali gleda na poredak božanske pravednosti od strane zloduhâ koji kažnjavaju; dok suprotno mišljenje gleda na poredak božanske pravednosti od strane ljudi koji bivaju kažnjeni. Koje je od ovih mišljenja bliže istini, ne možemo sa sigurnošću znati. Ipak, smatram istinitijim reći da baš kao što će se među spašenima obdržavati red tako da će jedni biti prosvijetljeni i usavršeni od drugih (jer će svi redovi nebeskih hijerarhija trajati zauvijek) [Usp. FP, pit. 108, čl. 7, 8], tako će se i u kaznama obdržavati red, pri čemu će ljude kažnjavati zlodusi, kako se božanski red, po kojemu su anđeli postavljeni između ljudske i božanske naravi, ne bi posve ukinuo. Stoga, baš kao što božanska prosvjetljenja ljudima prenose dobri anđeli, tako i zlodusi izvršavaju božansku pravednost nad opakima. Niti to na bilo koji način umanjuje kaznu zloduhâ, budući da su i sami mučeni dok muče druge, jer tada zajedništvo nesretnika neće umanjiti nego će povećati nesreću.
Odgovor na 1. prigovor: prvenstvo za koje se izjavljuje da će ga Krist uništiti u budućemu vremenu mora se shvatiti u smislu prvenstva koje je u skladu sa stanjem ovoga svijeta: u kojemu su ljudi postavljeni nad ljude, anđeli nad ljude, anđeli nad anđele, zlodusi nad zloduhe, i zlodusi nad ljude; u svakome slučaju kako bi ili vodili prema cilju ili odvodili od cilja. No tada, kada sve stvari budu postigle taj cilj, neće biti prvenstva koje bi odvodilo od cilja ili vodilo k njemu, nego samo onoga koje održava u cilju, bilo dobru bilo zlu.
Odgovor na 2. prigovor: premda krivnja zloduhâ ne zahtijeva da budu postavljeni nad ljude, budući da su ljude nepravedno učinili podložnima sebi, to ipak zahtijeva red njihove naravi u odnosu na ljudsku narav: budući da „naravna dobra u njima ostaju neokrnjena“, kako kaže Dionizije (Div. Nom. iv).
Odgovor na 3. prigovor: dobri anđeli nisu uzrok glavne nagrade u izabranima, jer svi nju primaju neposredno od Boga. Ipak, anđeli su uzrok stanovitih akcidentalnih nagrada u ljudima, utoliko ukoliko viši anđeli prosvjetljuju one ispod sebe, i anđele i ljude, glede stanovitih skrivenih stvari Božjih, koje ne pripadaju biti blaženstva. Na sličan način osuđeni će primiti svoju glavnu kaznu neposredno od Boga, naime vječno izgnanstvo iz božanskoga gledanja: ali nema razloga zašto zlodusi ne bi mučili ljude drugim osjetilnim kaznama. Postoji, međutim, ova razlika: da zasluga uzvisuje, dok grijeh unizuje. Stoga, budući da je anđeoska narav viša od ljudske, neki će zbog izvrsnosti svoje zasluge biti toliko uzvišeni da će biti uzdignuti iznad anđela i po naravi i po nagradama [Usp. FP, pit. 108, čl. 8], tako da će neke anđele prosvjetljivati neki ljudi. S druge strane, nijedan ljudski grešnik neće, zbog stanovitoga stupnja kreposti, dosegnuti uzvišenost koja pripada naravi zloduhâ.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.