Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 87, a. 2

Hoće li svatko moći pročitati sve što je na savjesti drugoga

Prigovor 1. Čini se da će biti nemoguće da svatko pročita sve što je u savjesti drugoga. Jer spoznaja onih koji ponovno ustanu neće biti jasnija od spoznaje anđela, jednakost s kojima nam je obećana nakon uskrsnuća (Mt 22,30). No anđeli ne mogu čitati misli jedni drugima u stvarima koje ovise o slobodnoj volji, zbog čega moraju govoriti kako bi jedni drugima priopćili takve stvari [Usp. FP, pit. 107]. Dakle, nakon ponovnoga ustajanja nećemo moći pročitati ono što je sadržano u tuđoj savjesti.

Prigovor 2. Nadalje, što god se spoznaje, spoznaje se ili u sebi samome, ili u svojemu uzroku, ili u svojemu učinku. No zasluge ili krivnje sadržane u nečijoj savjesti drugi ne može spoznati u njima samima, jer samo Bog ulazi u srce i čita njegove tajne. Niti će ih biti moguće spoznati u njihovu uzroku, budući da neće svi vidjeti Boga Koji jedini može djelovati na volju, odakle zasluge i krivnje proizlaze. Niti će ih opet biti moguće spoznati iz njihova učinka, budući da će biti mnogih krivnji koje, time što su posve izbrisane pokorom, neće ostaviti nikakva preostalog učinka. Dakle, neće biti moguće da svatko sazna sve što je u savjesti drugoga.

Prigovor 3. Nadalje, Krizostom kaže (Hom. xxxi in Ep. ad Hebr.), kako smo prije naveli (Sent. iv, D, 17): „Ako se sada sjećaš svojih grijeha, i često ih ispovijedaš pred Bogom i moliš oproštenje za njih, vrlo brzo ćeš ih izbrisati; ali ako ih zaboraviš, tada ćeš ih se sjetiti protiv svoje volje, kada budu javno objavljeni i proglašeni pred svim tvojim prijateljima i neprijateljima, i u prisutnosti svetih anđela“. Odatle slijedi da će ova objava biti kazna za čovjekov nemar u propuštanju ispovijedanja svojih grijeha. Dakle, grijesi koje je čovjek ispovijedio neće biti obznanjeni drugima.

Prigovor 4. Nadalje, olakšanje je znati da je netko imao mnogo sudionika u grijehu, tako da ga se manje stidi. Ako bi dakle svatko znao grijeh drugoga, stid svakoga grešnika bio bi znatno umanjen, što je nevjerojatno. Dakle, neće svatko znati grijehe svih.

Naprotiv, glosa na 1 Kor 4,5, „iznijet će na vidjelo što je sakriveno u tami“, kaže: „Djela i misli, i dobra i zla, bit će tada otkriveni i obznanjeni svima“. Nadalje, prošli grijesi svih dobrih bit će podjednako izbrisani. Pa ipak znamo grijehe nekih svetaca, na primjer Magdalene, Petra i Davida. Dakle, na sličan će se način znati grijesi drugih izabranih, a još mnogo više grijesi osuđenih.

Odgovaram: na posljednjemu i općem sudu dolikuje da se božanska pravednost, koja je sada na mnoge načine skrivena, očituje bjelodano svima. No presuda onoga koji osuđuje ili nagrađuje ne može biti pravedna ako nije izrečena prema zaslugama i krivnjama. Stoga, baš kao što dolikuje i sucu i poroti da poznaju zasluge slučaja kako bi donijeli pravednu presudu, tako je nužno, da bi se presuda činila pravednom, da svi koji znaju presudu budu upoznati sa zaslugama. Stoga, budući da će svatko znati za svoju nagradu ili osudu, tako će i svatko drugi znati za nju, te će posljedično, kao što će se svatko sjetiti svojih vlastitih zasluga ili krivnji, tako biti svjestan i onih drugih. To je vjerojatnije i općenitije mišljenje, premda Učitelj (Sent. iv, D, 43) kaže suprotno, naime da čovjekovi grijesi izbrisani pokorom neće biti obznanjeni drugima na sudu. Ali iz toga bi slijedilo da ni njegova pokora za te grijehe ne bi bila savršeno poznata, što bi znatno oduzelo od slave svetih i hvale koja pripada Bogu što ih je tako milosrdno izbavio.

Odgovor na 1. prigovor: sve prethodne zasluge ili krivnje doći će do stanovitoga iznosa u slavi ili nesreći svakoga pojedinca koji ponovno ustane. Posljedično, gledanjem vječnih stvari, sve će stvari u njihovim savjestima biti vidljive, osobito stoga što će tome pridonijeti božanska moć kako bi se Sudčeva presuda svima činila pravednom.

Odgovor na 2. prigovor: bit će moguće da čovjekove zasluge ili krivnje postanu poznate po svojim učincima, kako je gore rečeno (čl. 1, ad 1), ili po Božjoj moći, premda moć stvorenoga razuma za to ne dostaje.

Odgovor na 3. prigovor: očitovanje njegovih grijeha na smetenost grešnika rezultat je njegova nemara u propuštanju da ih ispovijedi. Ali to što se grijesi svetih otkrivaju ne može biti na njihovu smetenost ili stid, kao što ni Mariji Magdaleni ne donosi smetenost to što se njezini grijesi javno spominju u Crkvi, jer stid je „strah od sramote“, kako kaže Damaščanin (De Fide Orth. ii), a to će u blaženih biti nemoguće. No ovo će im očitovanje donijeti veliku slavu zbog pokore koju su činili, baš kao što ispovjednik pozdravlja čovjeka koji hrabro ispovijeda teške zločine. Za grijehe se kaže da su izbrisani zato što ih Bog ne gleda u svrhu njihova kažnjavanja.

Odgovor na 4. prigovor: grešnikova se smetenost neće umanjiti, nego naprotiv povećati, time što će vidjeti grijehe drugih, jer videći da su drugi vrijedni prijekora, to će više priznati da je i sam za prijekor. Jer to što se smetenost umanjuje zbog uzroka ove vrste proizlazi iz činjenice da stid gleda na poštovanje ljudi, koji lakše cijene ono što je uobičajeno. Ali tada će smetenost gledati na Božje poštovanje, koje važe svaki grijeh prema istini, bio to grijeh jednoga čovjeka ili mnogih.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.