Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 87, a. 3

Hoće li se moći jednim pogledom vidjeti sve zasluge i krivnje

Prigovor 1. Čini se da sve zasluge i krivnje, kako vlastite tako i tuđe, neće nitko vidjeti jednim jedinim pogledom. Jer stvari koje se razmatraju pojedinačno ne vide se jednim pogledom. No osuđeni će razmatrati svoje grijehe pojedinačno i oplakivati ih, zbog čega kažu (Mudr 5,8): „Što nam je koristila oholost?“ Dakle, neće ih vidjeti sve jednim pogledom.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže (Topic. ii) da „ne dospijevamo do razumijevanja više stvari u isto vrijeme“. No zasluge i krivnje, i naše vlastite i one drugih, neće biti vidljive osim razumu. Dakle, bit će nemoguće da se sve vide u isto vrijeme.

Prigovor 3. Nadalje, razum osuđenih nakon uskrsnuća neće biti jasniji nego što je razum blaženih i anđela sada, glede naravne spoznaje po kojoj spoznaju stvari po urođenim vrstama. No po takvoj spoznaji anđeli ne vide više stvari u isto vrijeme. Dakle, ni osuđeni tada neće moći vidjeti sva svoja djela u isto vrijeme.

Naprotiv, glosa na Job 8,22, „Oni... zaodjenut će se stidom“, kaže: „Čim ugledaju Sudca, sva njihova zla djela stajat će pred njihovim očima“. No oni će Sudca vidjeti iznenada. Dakle, na sličan će način vidjeti zlo koje su učinili, i iz istoga razloga svi drugi. Nadalje, Augustin (De Civ. Dei xx) smatra neprikladnim da se na sudu čita tvarna knjiga koja sadrži u sebi napisana djela svakoga pojedinca, iz razloga što bi bilo nemoguće izmjeriti veličinu takve knjige, ili vrijeme koje bi bilo potrebno da se pročita. No na sličan bi način bilo nemoguće procijeniti duljinu vremena koje bi čovjeku trebalo kako bi razmotrio sve svoje zasluge i krivnje te one drugih, kada bi te raznolike stvari gledao jednu za drugom. Dakle, moramo priznati da svatko vidi sve njih u isto vrijeme.

Odgovaram: o ovome pitanju postoje dva mišljenja. Jer neki kažu da će čovjek vidjeti sve zasluge i krivnje, i svoje vlastite i one drugih, u isto vrijeme u jednome trenutku. To je lako vjerovati s obzirom na blažene, budući da će oni sve stvari vidjeti u Riječi: te posljedično nije nerazumno da vide više stvari u isto vrijeme. Ali s obzirom na osuđene, javlja se poteškoća, budući da njihov razum nije uzdignut tako da mogu vidjeti Boga i sve ostalo u Njemu. Stoga drugi kažu da će opaki vidjeti sve svoje grijehe i grijehe drugih općenito u isto vrijeme: a to dostaje za optužbu ili odrješenje nužno za sud; ali da ih neće vidjeti sve do svakoga pojedinog u isto vrijeme. No ni to se ne čini suglasnim s riječima Augustina (De Civ. Dei xx), koji kaže da će ih sve prebrojiti jednim pogledom uma; a ono što se spoznaje općenito ne broji se. Stoga možemo izabrati srednji put, držeći da će svaki grijeh razmatrati ne trenutačno, nego u vrlo kratkome vremenu, pri čemu će im božanska moć priteći u pomoć. To se slaže s riječima Augustina (De Civ. Dei xx) da će „biti razabrani čudesnom brzinom“. Niti je to nemoguće, budući da u vremenskome razmaku, ma kako kratak bio, potencijalno postoji beskonačan broj trenutaka. To dostaje za odgovore na prigovore s obje strane pitanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.